četvrtak, 27.07.2006.
Kazu mi da si me trazio jucer....Zar je moguce...skupio si hrabrosti upitati za mene...nakon svog ovog vremena...znam da si uvijek bio u blizini...ali predaleko...Uzbudena sam...ostavio si poruku da ces doci sutra...ali pitam se hoces li? Mozda ces pomisliti da te ne zelim vidjeti... mozda ce ti biti lakse da me opet samo kroz prozor posmatras....iz daljine...neprimjetno...a ja...cijelo vrijeme cu gledati kroz prozore... pokusavajuci da te ugledam...nesigurna da li to stvarno zelim...Pitam se da li cemo se zagrliti...ili samo pruziti ruku jedno drugom...Da li je vrijeme da ti oprostim...i pruzim jos jednu vise sansu...koju ces pohlepno primiti, sa izgovorom da si se promjenio...da ce ovaj put sve biti drugacije...Zelim te vidjeti...nedostajao si mi...sjecam se kako sam poslije tvog odlazka, svaku noc te cekala...nadala se...a znala da neces... Trebamo jedno drugo...na sve moguce nacine...i zelim da ti pruzim sve...ali sprijecava me sama pomisao da ces me opet unistiti razocarenjem...Znam da sam postala dovoljno jaka da predem preko svega...ali mozda bi trebala biti i dovoljno pametna...da shvatim neke stvari...Ponekad se ljudi ipak ne mjenjaju...znam to po sebi...koliko god govorila da su neke stvari sada drugacije ili da sam se ja promjenila... na kraju ipak ostaje samo ona suplja istina--ostala sam ista...Misao zamazana nekom neostvarenom zeljom...Sjecanjem koje ne zasluzuje kajanje...Mrzim sta smo sve ispustili...Zelim da ti dokazem da sam jos uvijek tu uz tebe...da cemo biti ono dvoje ludih sto smo nekada znali biti...zelim da vjerujem u tebe...ali treba mi dokaz za to...Toliko drugih me cesto upita za tebe...a ja, bijedno lazem...znajuci da se unatoc rijecima istina ocrtava na licu...uvijek sam bila los lazljivac...dok si ti u tome bio profesionalac...Prestala sam te traziti...cekati...i razmisljati o tebi...Uvidjela sam da nema potrebe...jer ti si sebi zivot oznacio...izabrao si svoj put, ma koliko on bio los u mojim ocima... i njime krocis...sam...napusten od svih...svojim izborom...Pitam se gdje je nestala ona osoba koja si bio...u kojem trenutku si se pretvorio u covjeka koji si sada...Da li ima nacina da u tebi jos postoji zrno onog sto si bio...negdje duboko skriveno od surovog zivota....Uvijek si bio tako naivan...misleci da ti nitko ne zeli naskoditi...a oni...svi su sada tako vislji od tebe...niko od njih da ti pruzi ruku i ponudi rijec podrske... i opet ne shvacas...nisi samo ti kriv....krivi smo svi...svaki zivot se sastoji od kajanja i greski...Bog samo zna da je moj njima ispunjen...ali vazno je kako se bocis sa tim...Da li se predajes ili boris unatoc svemu...Tako mnogo razloga postoji da se svaki dan nasmijes...da se divis zivotu...i budes zahvalan sto si jos uvijek u njemu...Ne dopusti nevaznim stvarima da te uniste...zivi...jer samo jednom mozes...na kraju svi nestajemo...ostajemo samo na starim slikama i urezani u sjecanju...Dodi...cekat cu te...necu ti pruziti ruku...necu ispustiti suzu...ponudit cu ti zagrljaj...nadajuci se da ces kroz njegovu cvrstinu osjetiti bar mali dio od sve ljubavi sto imam za tebe...Ne placi...jer nema potrebe...grijehovi su ti oprosteni...bar oni koje si ucinio nada mnom...Probat cemo opet...polako...upoznat cemo jedno drugo...one osobe sto smo postali...a ostalo...vrijeme je pred nama...ovo nam je jedna vise sansa pruzena da sve popravimo...iskoristimo je...jer ne zelim da razmilsljam da li, ako ovu propustimo, cemo ikada dobiti drugu...uspjet cemo...samo vjeruj u to....u nas...i u sebe...jer znam da mozes...ipak...vjerujem i ja...
- 03:10 -
utorak, 25.07.2006.
Isn't this cute? Mada bas i ne pripada u ovaj post...
napokon....nakon 12 godina...sam se nakanila...i uspjela....postala sam drzavljanin...prava 'amerikanka'...ma hajde, k'o da to nesto znaci...al' i'm happy...mislila sam da ce pitanja biti teza...a ono samo ih 8--jedno sam ipak uspjela da zeznem ;-) but i'm finally done... Tako da vec pravim planove za Europu next year...ma mogla sam doci i prije...ali ja tvrdoglava pa necu dok ovo ne ucinim...sad vise nemam izgovora...ali ipak, Hawaii su mi sudeni u Septembru, cim se prijatelj vrati....Jedva cekam....ovaj Chicago stvarno moze da dojadi...zvao si me da mi cestitas....iznenadio si me...sa pozivom...sto si se sjetio...nismo dugo razgovarali...nismo imali o cemu...ali hvala ti...ipak je lijepo znati da nekad pomislis na mene :-D i'm a dork...but, a happy one!!!! (ovaj post je malo cudan....nije ono moje uobicajeno, nostalgicno...ali nema veze...cuz i'm haaaaapppppyyyyy) oh, da....subota noc...izlazak u Caffe....fenomenalan provod....kuci u 5 ujutro....dugo nisam.... opet cu da zivim za vikende....a i marmelada...iznenadio me je plesanjem...da si bio tu...poludio bi od muke...but it doesn't matter... Srecna sam sama....cak sam i prestala brojati dane od kada sam te posljednji put vidjela...samo znam da je bilo podavno...ili se bar osjeca tako... Cak prode i pokoji dan, a da na tebe ne pomislim....tako mali koraci...kojima se tako jako ponosim...ali ima ljudi koji mi jos uvijek uporno govore da cu te primiti natrag cim to zatrazis...ali grijese...jer shvatila sam da necu....jer zivot bez tebe je ljepsi, nego zivot sa tobom...bar za mene...a ljubav...ma ljubav nema nista tim...'od ljubavi se ne zivi' sam si to rekao 2000 puta...so...who cares....except that i'm happy...
- 21:30 -
petak, 21.07.2006.
I'm downloading music...nalazim novu od Stoje...Slusam prvu, drugu, trecu pjesmu...u grlu mi se sve skupilo...kao da su sve tri pisane specijalno za mene...a prestala sam...ici pored tvoje zgrade...zvati te...pisati ti poruke...
Napokon zatvaram vrata tom zivotu...i sto je najsmjesnije...uspjevam...prosla me je i tuga...i ljutnja...ma prolazi me sve...citam svoje prijasnje blogove i vidim da ipak nisam bila srecna uz tebe...uvijek je bio neki problem ili nesporazum...uvijek je bilo nesto sto nije valjalo medu nama...kako sa moje, tako i sa tvoje strane...Cudim se da smo uopce i uspjeli dogurati dokle jesmo, a da nismo jedno drugo potpuno unistili...Nasa ljubav je bila nezdrava za oboje...a opet se pitam sto smo u njoj ostali...Shvatila sam zasto me je toliko povrijedilo sto si otisao drugoj...zato sto sam navikla na tebe i sto nisam htjela biti sama...a isto tako jer sam se pitala sta ce ljudi reci....a sada...ma kako se navikla tako i odvikla...a sto se tice ljudi i njihovih traceva...ma zaboli me...ne zivim ni od kog niti za kog osim za sebe...tako da...who gives a F...!!!! A tako mi je bilo super sinoc u gradu...Nevjerovatan provod, cak bez ijednog gutljaja vodke...a bila mi je stalni prijatelj zadnjih par tjedana...ne treba mi vise ni ona....samo ovo dobro drustvo, muzika, i provod...sve sto sam ziveci uz tebe propustila...i tek sad vidim kakva sam ja budala bila...
Ovo je samo kraj i nista vise od toga
mi smo se rastali i prije ovoga
ovo je samo kraj
mi vec odavno stradamo nijemo
jer i kad cutimo, mi se razumijemo
Gde god podjem tebi idem
na tu stranu sve me vuce
svi zive za svoja sutra
a ja jos za svoje juce
Ovo je samo kraj
mi vec odavno stradamo nijemo
jer i kad pricamo
mi se i ne cujemo
- 05:49 -
utorak, 18.07.2006.
- 00:41 -
ponedjeljak, 17.07.2006.
Vise nemam mjesta za sjecanje...nemam snage za bol...zaustavljam suze...gusim jecaj...ledim srce....Brisem te iz sebe...sve nestaje...ostalo je samo PREZIVLJAVANJE...
Hosted by Sparkle Tags
- 09:03 -
utorak, 11.07.2006.
Doleti ptica i rece: - 08:52 -
"Zasto tugujes? Kad si krenula, znala si put i zato ne placi.
Otjeraj tog romantika iz sebe, proslo je njeno vrijeme.
Sada vladaju kompjuteri i roboti.
Oni nemaju vremena za tvoju bol."
"Ne placi-znala si da si tijelo koje treba ispuniti prazninu.
Stegni zube, ti to mozes.
Toliko boli si prosla, pa ces i ovu.
Samo ne dozvoli da drugi vide."
"Sto prije shvatis gdje ti je mjesto, prije ce bol nestati.
Zato masku sa osmijehom stavi na lice i kreni dalje.
Istim putem ili drugim--ti odluci"
To rece ruzna ptica i odleti.
Ja odluci istim putem, i dalje svoju bol nositi
subota, 08.07.2006.
Nocas....naci ces me za istim stolom....kako se smijem nekoj njenoj sali...njegova ruka lagano prebacena preko mog ramena...sa polupraznom casom vodke ispred mene....
U prolazu ces zastati i pozdraviti se....sa njima...a i sa mnom....oci nam se nece susreti...jer to bi bilo previse...Neces shvatiti otkud tu sa njima...smetat ce ti...i gledat ces me kroz noc...pravit se da ti je svejedno...pustit ces joj da se ugnijezdi pored tebe...misleci da ce mi to naskoditi...zeleci da me povrijedis...zeleci da ucinim nesto ludo...i time ti opet dokazem da te ipak jos uvijek volim....a ja...okrenut cu ti leda... igrat cu cijelu noc....sa njima....sa njim...pjevati i smijati se...iskreno...iz inata...cak cu uzeti i nekoliko gutljaja njegovog piva...samo da ti dam povoda ljutnji...jer uvijek si govorio da bi trebala piti pivo, a ne vodku...Pomislit ces da mi je svejedno...ni u trenu neces razmisiti da je mozda sve ovo laz....da je ovako sve lakse...igrati ovu igru koju si sam zapoceo...brisuci tvoja pravila...a praveci svoja...da li uzivam... mozda...bar na neko vrijeme bol se mjenja zadovoljstvom...Pitat cemo se ko je jaci....ko ce duze izdrzati...znajuci da na kraju noci... oboje cemo pozeljeti da budemo zajedno...jer bilo bi burno...vatreno...da li je to ono sto zelimo....do cega pokusavamo doci...narucujem jos jednu...ipak, uz pjesmu 'Umri u samoci' mora se nesto zaliti....kako dijelovi te pjesme nam pristoje...zelim se okrenuti...vidjeti sta ti u tom trenu mislis...ali odustajem...izasla sam da se provedem...da ne mislim na tebe....hmmmm, ma koga ja to lazem....nije istina... izasla sam... jer sam znala da ces biti tu....jer sam te zeljela vidjeti...jer sam ti zeljela dati do znanja da zivot ide dalje...da se borim...i da cu uspjeti...
- 21:38 -
Ulazim i pogledom prelecem po raji....prilazim njihovom stolu nasmijana...i vidim vas na regularnom mjestu...kauc u pozadini...sjedite zagrljeni...
narucujem vodku...sliva se niz grlo u dva gutljaja...ona mi govori da je jos uvijek ljuta na mene...pitam se koliko dugo ce biti...odlaze ubrzo a meni se ne ide...svida mi se tu...u tvojoj blizini....pa kako tako....neke djevojke nas zovu da sjednemo sa njiima...prihvacamo i premjestamo se....znam ih odnekle...ma nije vazno...vazno je da se pije kao da slavimo....sjedam tako da sam ti okrenuta ledima...prilazi neki njihov prijatelj....saznajem da je i tvoj...pita me kako to da si sa drugom...zar mi ne smeta...grli me prijateljski i govori da cemo te napraviti ljubomornim...smijem se i kazem da to nije potrebno...to mi nije cilj...govori da zamjenimo mjesta pa da te mogu bolje vidjeti... kazem mu da je to nepotrebno, ali opet cinim sto trazi...jer ipak...zelim te vidjeti....pjesme su sve po mojoj volji....ne igram...ali pjevam iz sveg glasa....znam da ces se pitati otkud ja sa njima...kako ih znam..i sve ostalo....u neko doba odlazis...sa njom...mi ostajemo....i ostali tada saznaju sve...pitaju me kako mogu sjediti mirno i gledati te sa drugom...pitaju me otkud mi snaga...a nemaju pojma koliko sam u stvari slaba....kupimo se i mi poslije bezbroj vodki i idemo...on hoce sa mnom, a hoce i Sanja....Aldijana zeli kuci...meni je sve svejedno...ide mi se bilo gdje...na kraju, svako ide svojoj kuci....a ja tvojoj....stizem upravo kada izlazite iz auta na parkingu...gledam vas....zagrljeni hodate...i mrzim te...mrzim te tako jako da je nesnosljivo....gledam vas sve dok ne nestanete iz vidika...a onda obilazim autom par puta ne bil vas nasla....luda sam...znam....mucim sama sebe...znam i to...ovo mi ne treba...svjesna sam i toga...ali opet ne prestajem...osjecam kao da je ovo neki nacin na koji ce mi biti lakse...na koji cu....ma neznam vise ni sama....jednostavno...zelim vas vidjeti skupa...odjednom vas ugledam kako stojite kraj njenog auta...znaci parkirala je pred tvojom zgradom...da li to znaci da ti je ranije bila u stanu ili ste se samo nasli pa skupa izasli...uhhh, ne zelim ni pomisliti na to....mislim da si me vidjeo...ali nisam sigurna...ma nije me ni briga...imam pravo da se vozam gdje god pozelim...pa nije ta ulica samo tvoja...mada...bas i nema razloga da njom prolazim u 2 sata ujutro....obilazim jos par ulica...i parkiram se... gledam te kako je gledas dok odlazi....stojis dok se ne izvuce iz parkinga i mases joj....u trenu pomisli da si mozda cekao da vidis da je necu pratiti....ma otkud ti ta ideja???? cekam dok ne dodes do ulaza svoje zgrade i picim za njom....opsjednuta??? mozda!!! znatizeljna??? i te kako....okrecem se na semaforu i pratim je....pitam se da li me je primjetila, ali ne zanima me....imam pravo...raditi sta hocu...i kako hocu...nakon 5 minuta zvoni telefon....na autoputu sam....privatni poziv...znam da si ?ti...razmisljam da li da se javim....pustam da nekoliko puta zvoni i onda samo pitam 'molim?' znajuci da si na drugom kraju ti.... 'zasto me pratis?' pitas...otkud ti to? odgovaram...u trenu pomisli da je ona primjetila da je pratim i nazvala te....ali brisem tu misao iz glave i pravim se kao da nemam pojma o cemu govoris....nastavljas sa pitanjima otkud ti znam prijatelje....otkud sa njima...itd...pitam te otkud znas da ih ja neznam prije nego ti....iznenaden me pitas otkud to...mjenjam temu...pitam te gdje ti je draga....kazes mi da ne budem zla... nastavljas govoriti da mi ne treba sve ovo....da tebi mozda do nje i nije stalo...da ovo...da ono....ista stara suplja prica.... dopustam ti da se istreses...i onda se sama ocepljavam....govorim ti sve sto mi od kad je sve ovo pocelo nisi dao sansu...govorim ti i sta treba i sta ne treba...i sto ce te povrijediti i sto te nece zanimati....i sto je vazno i sto nema smisla....absolutno sve...jer vise ne zelim drzati u sebi... govoris da sa njom neces imati nista ozbiljno...na sta se ja smijem...pa budalo Bozija, ako ovo nije ozbiljno, sta onda jeste...pitam te za svadbu, a ti govoris da si samo htjeo vidjeti kako cu reagovati.....Zali Boze, sto imam dug jezik jer nocas si poslije tih izrecenih rijeci upravo saznao kako reagujem....Pa ti nisi covjek, nego zivotinja...ma nisi dostojan ni da te zivotinjom nazovem...Kako imas srca tako nesto reci...da vidis kako cu reagovati...ma goni se u vraga..eto kako....bezosjecajni stvore jedan...i odmah u sljedecoj recenici govoris kako ja ne treba da mislim da je tebi sve ovo svejedno...ali ako ja zelim da hodam sa tvojim prijateljom, to je u redu sa tobom...Odgovaram da kao prvo, uopce me ne zanima da li je sa tobom u redu ili nije, drugo, ne treba mi dozvola od tebe da zivim svoj zivot, a trece, sa tvojim prijateljima ne zelim hodati jer se ne kontam spustiti na taj nivo....uglavnom, nastavljas da mi nikad ne bi uspjeli... da nismo mogli sve ove godine, i zasto jos uvijek mislim da bi...i bla, bla, bla.....u jednom trenu te pomisli upitati da li je ona na drugoj liniji, ali kontam i da jeste...sta me briga...nek slusa ako joj to sta znaci...i nastavljamo...po starom....ti govoris sta trebam i ne trebam.. sta je za mene dobro, a sta nije....a ja tebi bandam kako mi nedostajes...govorim ti da poslusas pjesmu sto imam na myspace...a ti kazes da neznas kako da me nades....sreco, da me zelis naci, nasao bi....kao i ja tebe....it's impossible...odgovaras...ne, grijesis...sve je moguce, ako to dovoljno jako zelis...vjeruj mi....znam ja...jer dovoljno sam zeljela...i bilo je moguce....i jos uvijek jeste....jer da nije...ti nocas ne bi nazvao....ne bi pricao kako ti je svejedno ako budem sa njim....a oboje znamo da te je to jelo kao i mene kad sam gledala tebe sa njom....zurila je cijelu noc u mene...kao da je ocekivala da cu joj prici i reci nesto...ma nije vrijedna toga...a nije ni kriva...jebat je... ona je samo neduzna u ovoj igri....da nije bila ona, bila bi neka druga...poslije mnogo brbljanja sa obje strane govoris da si umoran... da moras leci...ne radis...trazis posao...pa od cega onda umoran? govoris mi night-night...onako kako to volim...why? pitam te zasto si me nazvao kad sam ja tebe prestala...zato jer ne zelim da se mucis....ne zelim da ti bude tesko....zelim da budes ok...govoris....a jesi smjesan! po cemu si to nocas zakljucio da nisam u redu??? zbog sve one vodke??? zbog neprestanog osmijeha na mom licu? ili zbog zezanja sa njim??? svejedno....ipak si nazvao...i opet ces....a ja...javit cu se...svaki put...
- 10:22 -
petak, 07.07.2006.
TODAY...is a gift.... TOMORROW...is a promised hope... YESTERDAY... is a wind at your back...
"DANAS...je poklon.... SUTRA...je obecana nada.... JUCER...je vjetar za tvojim ledima..."
...za one koji ne znaju engleski ;-)
- 14:42 -
četvrtak, 06.07.2006.
.
- 09:56 -
Komentari (11) - Isprintaj - #
srijeda, 05.07.2006.
Kako Bog moze biti tako okrutan??? I onda ocekuje da vjerujemo u njega...Kako??? Zasto...kada ne daje ni jedan razlog za to...
Dopustio joj je da sest mjeseci gaji novi zivot u sebi....sest mjeseci da taj zivot stvara u svom sitnom tijelu...da se nada...sprema...raduje...
a onda to tako grubo i prokleto oduzeo u trenu....Sta je ona tako lose uradila---gdje u zivotu je tako mnogo zgrijesila da mora isplatiti na ovaj nacin...a tako je bila srecna kad je saznala....prvi put kad je cula...da je trudna...neprestano sam joj govorila da zelim da ima curicu...a ona se smijala...koliko smo samo puta pricale o odjecici...sobi...stvarima...imenima...a sada....to vise ne postoji...pluca nisu dovoljno razvijena...nije mogla da prezivi...a bila je curica...rodena tri mjeseca prije vremena...nisu mogli nista uciniti za nju....glavica joj kao moj dlan..
Nije htjela da je vidi...dopustila je bolnici da je sahrane...pustili su je kuci...gdje se pravi kao da se nista nije desilo...Kako da joj pomognem? Sta da joj kazem....zelim da place...zelim da osjeti bol...da je ne krije...jer puknut ce na kraju...plasim se da ce sada unistiti svoj zivot....da ce joj sve biti svejedno...zelim joj reci koliko je volim...da ce sve biti u redu...da postoje razlozi za stvari sto se dese...ali na koji nacin da to kazem....kako da kazem kad ni sama u to ne vjerujem...Kakav razlog je postojao za to??? Kakav izgovor Bog ima za ovo sto joj je ucinio???? Placem za obje...nemogu se smiriti....svih ovih jedanaest godina sto je znam....kroz sve smo prosle...a sada..na koji nacin da joj pomognem??? Plasim se da ce kriviti sebe...da ce misliti da je ovo, ili da nije ono....mozda bi....ali mozda ne postoji...nije kriva... kriv je samo Bog....jer jedino on ima hrabrosti uciniti nesto tako zlobno....i vise ne vjerujem....ne vjerujem da postoji...jer zasto bi.... zasto, kad se sve oko mene raspada....zeljela bi da mi da samo jedan mali znak da postoji...nesto jednostavno...samo da mi dopusti da opet vjerujem u njega...ovako...jednostavno ne mogu...i ne zelim...bila sam tako srecna za nju...zivot joj je tako lijepo isao...napokon sam bila zahvalna sto joj se Bog osmijesio...sto joj je pruzio ljepotu zivota...a nisam bila svjesna da joj se samo podrugivao...odlucila je ime, mada nije bilo po vjeri...nije joj bilo vazno jer oduvijek je htjela da joj se cerkica tako zove....ARIJANA....bila bi tako mnogo voljena....samo da je Bog se malo smilovao...na jednu neduznu zenu...sto od zivota samo trazi mrvicu srece...koju u svojih 27 godina jos nikada nije dobila...
- 08:48 -
...
Vise sama sebe ne razumijem...Jedan dan sam u redu...posve normalna...a sljedeci opet cudna...Funkcionisem normalno dok se u sebi raspadam....Drugi ne primjecuju jer se skrivam pod laznom facadom...Ovo jedino mjesto gdje istina izlazi...a mozda bi i ovo trebalo prestati...mozda me sva ova pisanja i izluduju...Svjesna sam da cu biti ok....ali...ma neznam vise...gledam si u ruku i pitam se sta mi je to trebalo...osjecam se kao razmazeno dijete koje odluci napraviti belaj kad ne dobije ono sto zeli....mozda je to sve i sto jesam...razmazena, nerazumna, djetinjasta...nadajuci se da cu tako ponovo dobiti....mada to nije ono sto zelim...nas odnos nije bio zdrav....nije bio dobar ni za tebe ni mene...zasto mi je onda sve ovo tako jako krivo??? Znas...nisam tuzna vise...nego ljuta....ljuta zbog nacina na koji si me ostavio!!! ljuta jer nakon svega nisi ni pokusao ponuditi bilo kakvo objasnjenje....nisi pokusao ni sacuvati prijateljstvo....jednostavno...otisao si...na tako glup nacin...i mrzim te...mrzim sto sam ti dopustila da i poslije svega sto si ucinio, opet nades put do mojih misli--konstantno... mrzim te jer mislis da jos uvijek tu pripadas...i zato sto te tu cuvam...I HATE, HATE, HATE, HATE, YOU!!!!!! Ali ipak, vise mrzim sebe jer sam ti dopustila...
- 08:31 -
ponedjeljak, 03.07.2006.
bogato crvena boja.....uvijek mi je divno stojala....
pravim malu crticu....kusam....da vidim da li je ono staro zadovoljstvo jos uvijek tu...da li je jos uvijek socno kao prije....zatvaram oci, da ne mislim....pokusavam da skamenim ovo srce sto bolno u meni lupa....jos jedna crtica...jer nisam dugo...pa onda malo veca....jer ipak je neosjetljiva....i onda jos jedna, koju slijedi druga, treca...dok se ne pretvore u bezbroj...ali jos uvijek ne osjetim...nista osim sjecanja.... samo da mogu zaboraviti, mogla bi i sve ostalo...ovako....samo jedan izlaz postoji....a mislila sam biti hrabra...bila ubijedena da sam jaka... onda sa sokom shvatila da....ipak sam ona stara...unatoc tom sto sam mislila da sam se promijenila.....pruzio si mi zadovoljstvo da u to vjerujem...a sada je postalo bezpotrebno....kroz zatvorene oci osjetim tekucinu kako ide...spusta se niz dlanove....ne brisem je...dopustam da ide sebi odavno znanim putem.....ovaj put necu praviti izgovore...nema potrebe za njih...istina je gorka....uvijek je i bila...sve dok sami sebi je ne zasladimo svojim mislima....moj secer je odavno potrosen....a zamjenu ne trazim...i opet...crtica...crtica...crtica....pitam se koja je po redu...ma koja god da je...ne prestajem jos...imam previse za isplatiti da bi ovako rano stala.....i nastavljam...sa svakim starim sjecanjem pravim novi potez....mrzim ljude koji govore da gledam na bolju stranu...na koju bolju stranu, kad gdje god da se okrenem sve je gore i gore...evo, probala sam....pa zavrsila gore nego da sam odma po starom....osusena ruza u zadnjem sjedistu auta...registracija '560....' kao telefon...poput moje...tama...romantika...ruke isprepletene preko naslonjaca....iznenadenje u ocima...panika...pa onda strah.... koliko covjek suza moze imati u sebi???? koliko dugo treba plakati da bi se bar malo ih istrosilo??? vucem crte....sve brze...sve jace...sve dublje... uopce ne spoznajem da pocinje boliti....da mozda ipak pretjeravam....da mozda postoji neki drugi odgovor na sve ovo....i smijem se....smijem se... glasno...sve dok se ne pomijesa sa nekim zivotinjskim urlikanjem, stvorenim iz bola...otvaram oci....u soku gledam u svoje 'remek djelo'.... cinjeno samo jednim alatom....samo jedna boja koriscena...crvena....bogata....zgrusena....razmeljana....nisam ni primjetila da je iskapala po posteljini...divim se ruci....izgleda bas onako kako se osjecam....isarana...izguzvana...izrezana...u totalnom haosu...bacam zilet na vitrinu... i ustajem...krv kapa niz ruku... zasto bas samo jednu ruku....zasto ne i drugu, pitam se....uzimam flaster i grubo ga lijepim preko krvi i crtica...za koje nisam ni primjetila koliko su duboke...i nalazim izgovor....morala sam....jos samo nocas....ovo je posljednji put...nisam znala sta drugo....sve ostalo sam ucinila...sve osim ovoga....a u stanju sam opet...jos mnogo puta...bez prestanka...sa nadom...sta god drugo rekla...uvijek sam spremna..da opet...jer vrijedi....
ta bogato crvena boja....sto mi je uvijek divno stojala....zasto nocas da prestane....
- 08:36 -
