subota, 08.07.2006.
Ulazim i pogledom prelecem po raji....prilazim njihovom stolu nasmijana...i vidim vas na regularnom mjestu...kauc u pozadini...sjedite zagrljeni...
narucujem vodku...sliva se niz grlo u dva gutljaja...ona mi govori da je jos uvijek ljuta na mene...pitam se koliko dugo ce biti...odlaze ubrzo a meni se ne ide...svida mi se tu...u tvojoj blizini....pa kako tako....neke djevojke nas zovu da sjednemo sa njiima...prihvacamo i premjestamo se....znam ih odnekle...ma nije vazno...vazno je da se pije kao da slavimo....sjedam tako da sam ti okrenuta ledima...prilazi neki njihov prijatelj....saznajem da je i tvoj...pita me kako to da si sa drugom...zar mi ne smeta...grli me prijateljski i govori da cemo te napraviti ljubomornim...smijem se i kazem da to nije potrebno...to mi nije cilj...govori da zamjenimo mjesta pa da te mogu bolje vidjeti... kazem mu da je to nepotrebno, ali opet cinim sto trazi...jer ipak...zelim te vidjeti....pjesme su sve po mojoj volji....ne igram...ali pjevam iz sveg glasa....znam da ces se pitati otkud ja sa njima...kako ih znam..i sve ostalo....u neko doba odlazis...sa njom...mi ostajemo....i ostali tada saznaju sve...pitaju me kako mogu sjediti mirno i gledati te sa drugom...pitaju me otkud mi snaga...a nemaju pojma koliko sam u stvari slaba....kupimo se i mi poslije bezbroj vodki i idemo...on hoce sa mnom, a hoce i Sanja....Aldijana zeli kuci...meni je sve svejedno...ide mi se bilo gdje...na kraju, svako ide svojoj kuci....a ja tvojoj....stizem upravo kada izlazite iz auta na parkingu...gledam vas....zagrljeni hodate...i mrzim te...mrzim te tako jako da je nesnosljivo....gledam vas sve dok ne nestanete iz vidika...a onda obilazim autom par puta ne bil vas nasla....luda sam...znam....mucim sama sebe...znam i to...ovo mi ne treba...svjesna sam i toga...ali opet ne prestajem...osjecam kao da je ovo neki nacin na koji ce mi biti lakse...na koji cu....ma neznam vise ni sama....jednostavno...zelim vas vidjeti skupa...odjednom vas ugledam kako stojite kraj njenog auta...znaci parkirala je pred tvojom zgradom...da li to znaci da ti je ranije bila u stanu ili ste se samo nasli pa skupa izasli...uhhh, ne zelim ni pomisliti na to....mislim da si me vidjeo...ali nisam sigurna...ma nije me ni briga...imam pravo da se vozam gdje god pozelim...pa nije ta ulica samo tvoja...mada...bas i nema razloga da njom prolazim u 2 sata ujutro....obilazim jos par ulica...i parkiram se... gledam te kako je gledas dok odlazi....stojis dok se ne izvuce iz parkinga i mases joj....u trenu pomisli da si mozda cekao da vidis da je necu pratiti....ma otkud ti ta ideja???? cekam dok ne dodes do ulaza svoje zgrade i picim za njom....opsjednuta??? mozda!!! znatizeljna??? i te kako....okrecem se na semaforu i pratim je....pitam se da li me je primjetila, ali ne zanima me....imam pravo...raditi sta hocu...i kako hocu...nakon 5 minuta zvoni telefon....na autoputu sam....privatni poziv...znam da si ?ti...razmisljam da li da se javim....pustam da nekoliko puta zvoni i onda samo pitam 'molim?' znajuci da si na drugom kraju ti.... 'zasto me pratis?' pitas...otkud ti to? odgovaram...u trenu pomisli da je ona primjetila da je pratim i nazvala te....ali brisem tu misao iz glave i pravim se kao da nemam pojma o cemu govoris....nastavljas sa pitanjima otkud ti znam prijatelje....otkud sa njima...itd...pitam te otkud znas da ih ja neznam prije nego ti....iznenaden me pitas otkud to...mjenjam temu...pitam te gdje ti je draga....kazes mi da ne budem zla... nastavljas govoriti da mi ne treba sve ovo....da tebi mozda do nje i nije stalo...da ovo...da ono....ista stara suplja prica.... dopustam ti da se istreses...i onda se sama ocepljavam....govorim ti sve sto mi od kad je sve ovo pocelo nisi dao sansu...govorim ti i sta treba i sta ne treba...i sto ce te povrijediti i sto te nece zanimati....i sto je vazno i sto nema smisla....absolutno sve...jer vise ne zelim drzati u sebi... govoris da sa njom neces imati nista ozbiljno...na sta se ja smijem...pa budalo Bozija, ako ovo nije ozbiljno, sta onda jeste...pitam te za svadbu, a ti govoris da si samo htjeo vidjeti kako cu reagovati.....Zali Boze, sto imam dug jezik jer nocas si poslije tih izrecenih rijeci upravo saznao kako reagujem....Pa ti nisi covjek, nego zivotinja...ma nisi dostojan ni da te zivotinjom nazovem...Kako imas srca tako nesto reci...da vidis kako cu reagovati...ma goni se u vraga..eto kako....bezosjecajni stvore jedan...i odmah u sljedecoj recenici govoris kako ja ne treba da mislim da je tebi sve ovo svejedno...ali ako ja zelim da hodam sa tvojim prijateljom, to je u redu sa tobom...Odgovaram da kao prvo, uopce me ne zanima da li je sa tobom u redu ili nije, drugo, ne treba mi dozvola od tebe da zivim svoj zivot, a trece, sa tvojim prijateljima ne zelim hodati jer se ne kontam spustiti na taj nivo....uglavnom, nastavljas da mi nikad ne bi uspjeli... da nismo mogli sve ove godine, i zasto jos uvijek mislim da bi...i bla, bla, bla.....u jednom trenu te pomisli upitati da li je ona na drugoj liniji, ali kontam i da jeste...sta me briga...nek slusa ako joj to sta znaci...i nastavljamo...po starom....ti govoris sta trebam i ne trebam.. sta je za mene dobro, a sta nije....a ja tebi bandam kako mi nedostajes...govorim ti da poslusas pjesmu sto imam na myspace...a ti kazes da neznas kako da me nades....sreco, da me zelis naci, nasao bi....kao i ja tebe....it's impossible...odgovaras...ne, grijesis...sve je moguce, ako to dovoljno jako zelis...vjeruj mi....znam ja...jer dovoljno sam zeljela...i bilo je moguce....i jos uvijek jeste....jer da nije...ti nocas ne bi nazvao....ne bi pricao kako ti je svejedno ako budem sa njim....a oboje znamo da te je to jelo kao i mene kad sam gledala tebe sa njom....zurila je cijelu noc u mene...kao da je ocekivala da cu joj prici i reci nesto...ma nije vrijedna toga...a nije ni kriva...jebat je... ona je samo neduzna u ovoj igri....da nije bila ona, bila bi neka druga...poslije mnogo brbljanja sa obje strane govoris da si umoran... da moras leci...ne radis...trazis posao...pa od cega onda umoran? govoris mi night-night...onako kako to volim...why? pitam te zasto si me nazvao kad sam ja tebe prestala...zato jer ne zelim da se mucis....ne zelim da ti bude tesko....zelim da budes ok...govoris....a jesi smjesan! po cemu si to nocas zakljucio da nisam u redu??? zbog sve one vodke??? zbog neprestanog osmijeha na mom licu? ili zbog zezanja sa njim??? svejedno....ipak si nazvao...i opet ces....a ja...javit cu se...svaki put...
- 10:22 -
