Vise sama sebe ne razumijem...Jedan dan sam u redu...posve normalna...a sljedeci opet cudna...Funkcionisem normalno dok se u sebi raspadam....Drugi ne primjecuju jer se skrivam pod laznom facadom...Ovo jedino mjesto gdje istina izlazi...a mozda bi i ovo trebalo prestati...mozda me sva ova pisanja i izluduju...Svjesna sam da cu biti ok....ali...ma neznam vise...gledam si u ruku i pitam se sta mi je to trebalo...osjecam se kao razmazeno dijete koje odluci napraviti belaj kad ne dobije ono sto zeli....mozda je to sve i sto jesam...razmazena, nerazumna, djetinjasta...nadajuci se da cu tako ponovo dobiti....mada to nije ono sto zelim...nas odnos nije bio zdrav....nije bio dobar ni za tebe ni mene...zasto mi je onda sve ovo tako jako krivo??? Znas...nisam tuzna vise...nego ljuta....ljuta zbog nacina na koji si me ostavio!!! ljuta jer nakon svega nisi ni pokusao ponuditi bilo kakvo objasnjenje....nisi pokusao ni sacuvati prijateljstvo....jednostavno...otisao si...na tako glup nacin...i mrzim te...mrzim sto sam ti dopustila da i poslije svega sto si ucinio, opet nades put do mojih misli--konstantno... mrzim te jer mislis da jos uvijek tu pripadas...i zato sto te tu cuvam...I HATE, HATE, HATE, HATE, YOU!!!!!! Ali ipak, vise mrzim sebe jer sam ti dopustila...
Post je objavljen 05.07.2006. u 08:31 sati.