,sjetnadusa.blog.hr" />
Marketing
Kazu mi da si me trazio jucer....Zar je moguce...skupio si hrabrosti upitati za mene...nakon svog ovog vremena...znam da si uvijek bio u blizini...ali predaleko...Uzbudena sam...ostavio si poruku da ces doci sutra...ali pitam se hoces li? Mozda ces pomisliti da te ne zelim vidjeti... mozda ce ti biti lakse da me opet samo kroz prozor posmatras....iz daljine...neprimjetno...a ja...cijelo vrijeme cu gledati kroz prozore... pokusavajuci da te ugledam...nesigurna da li to stvarno zelim...Pitam se da li cemo se zagrliti...ili samo pruziti ruku jedno drugom...Da li je vrijeme da ti oprostim...i pruzim jos jednu vise sansu...koju ces pohlepno primiti, sa izgovorom da si se promjenio...da ce ovaj put sve biti drugacije...Zelim te vidjeti...nedostajao si mi...sjecam se kako sam poslije tvog odlazka, svaku noc te cekala...nadala se...a znala da neces... Trebamo jedno drugo...na sve moguce nacine...i zelim da ti pruzim sve...ali sprijecava me sama pomisao da ces me opet unistiti razocarenjem...Znam da sam postala dovoljno jaka da predem preko svega...ali mozda bi trebala biti i dovoljno pametna...da shvatim neke stvari...Ponekad se ljudi ipak ne mjenjaju...znam to po sebi...koliko god govorila da su neke stvari sada drugacije ili da sam se ja promjenila... na kraju ipak ostaje samo ona suplja istina--ostala sam ista...Misao zamazana nekom neostvarenom zeljom...Sjecanjem koje ne zasluzuje kajanje...Mrzim sta smo sve ispustili...Zelim da ti dokazem da sam jos uvijek tu uz tebe...da cemo biti ono dvoje ludih sto smo nekada znali biti...zelim da vjerujem u tebe...ali treba mi dokaz za to...Toliko drugih me cesto upita za tebe...a ja, bijedno lazem...znajuci da se unatoc rijecima istina ocrtava na licu...uvijek sam bila los lazljivac...dok si ti u tome bio profesionalac...Prestala sam te traziti...cekati...i razmisljati o tebi...Uvidjela sam da nema potrebe...jer ti si sebi zivot oznacio...izabrao si svoj put, ma koliko on bio los u mojim ocima... i njime krocis...sam...napusten od svih...svojim izborom...Pitam se gdje je nestala ona osoba koja si bio...u kojem trenutku si se pretvorio u covjeka koji si sada...Da li ima nacina da u tebi jos postoji zrno onog sto si bio...negdje duboko skriveno od surovog zivota....Uvijek si bio tako naivan...misleci da ti nitko ne zeli naskoditi...a oni...svi su sada tako vislji od tebe...niko od njih da ti pruzi ruku i ponudi rijec podrske... i opet ne shvacas...nisi samo ti kriv....krivi smo svi...svaki zivot se sastoji od kajanja i greski...Bog samo zna da je moj njima ispunjen...ali vazno je kako se bocis sa tim...Da li se predajes ili boris unatoc svemu...Tako mnogo razloga postoji da se svaki dan nasmijes...da se divis zivotu...i budes zahvalan sto si jos uvijek u njemu...Ne dopusti nevaznim stvarima da te uniste...zivi...jer samo jednom mozes...na kraju svi nestajemo...ostajemo samo na starim slikama i urezani u sjecanju...Dodi...cekat cu te...necu ti pruziti ruku...necu ispustiti suzu...ponudit cu ti zagrljaj...nadajuci se da ces kroz njegovu cvrstinu osjetiti bar mali dio od sve ljubavi sto imam za tebe...Ne placi...jer nema potrebe...grijehovi su ti oprosteni...bar oni koje si ucinio nada mnom...Probat cemo opet...polako...upoznat cemo jedno drugo...one osobe sto smo postali...a ostalo...vrijeme je pred nama...ovo nam je jedna vise sansa pruzena da sve popravimo...iskoristimo je...jer ne zelim da razmilsljam da li, ako ovu propustimo, cemo ikada dobiti drugu...uspjet cemo...samo vjeruj u to....u nas...i u sebe...jer znam da mozes...ipak...vjerujem i ja...
Post je objavljen 27.07.2006. u 03:10 sati.