petak, 02.06.2006.
i wonder....
..& sjetim se kako sam bila u mogucnosti ovako nesto uciniti zbog tebe...mislila sam da je to jedini izlaz iz svega....ali sada sam najzad shvatila da cu biti u redu bez tebe....nisi mi neophodan za opstanak...nisi vise moj zivot...unatoc svemu sto sam mislila...samo si obicni covjek.....kojega sam mnogo voljela....kome nisam mogla nikada vjerovati...cin u kojoj smo oboje bili krivci...pitala sam se kako cu dalje sama? Ali shvatila sam da moram...nema vise svrhe da mucimo jedno drugo...nicemu nas to ne vodi...jednostavno...nepotrebno je... ali nedostajat ces mi...neostajat ce mi neke stvari...znanje da si tako blizu, a ipak tako nedostizan....necu te izbjegavati, ali necu te ni traziti...pozeljet cu da ti cujem glas i nesto njezno prije spavanja....ali poklopit cu slusalicu prije nego sto otkucam posljednji broj... kad se sretnemo, pruzit cu ti osmijeh i zagrliti te.ali kao prijatelja....reci cu ti da sam srecna i da je sve super...reci cu ti da mi je drago sto smo se sreli....i dogovorit cemo se da nekad odemo na pice...reci cu ti da me nazoves ponekad...ali necu ti reci da si mi nedostajao i koliko mnogo....necu pricati o proslim danima...o svemu sto smo bili i mogli biti..samo da smo bili malo pametniji....necu ti reci da cu cekati na tvoj poziv...jer to nece biti vazno...ali znaj...nisam tuzna, mada bi sigurno trebala biti...ovo me nece vise lomiti, nego samo ojacati...sad je moje vrijeme da uzivam zivjeti....da se malo provedem....da donesem zivot u red bez tebe...a poslije...nek bude sta bude....mozda ce od nas opet nekada biti nesto, a mozda vise nikad....sta god, bit cu zadovoljna....jer ako sam se magla odvici od tebe prvi put...sigurna sam da cu moci i ovaj...samo ne zaboravi...i si onaj koji je dosao i trazio mene da se vratim poljednji put...jer si odlucio da me ipak 'volis'....pazi da ovaj put ti ne bude kasno za to...
- 07:33 -
