sve i jedna vasa slika me ubija...sama pomisao da si sa drugom...i povraca mi se....
u soku sam...jos uvijek...ne mogu vjerovati...ne poslije svega...da se ovako nesto moze desiti....a islo nam je tako lijepo....we didn't fight anymore....ali ja ti nikad nisam bila dovoljna....uvijek su ti ostali bili preci...za druge si uvijek mogao naci vremena...a za mene...zasto i bi...zasto kada si znao da cu te uvijek cekati...i da nikada necu otici, unatoc svemu...i jos imas hrabrosti reci da nikad ne bi saznala da nisam gurala nos gdje ne treba...pa sta bi onda ti...sa njom se vidao preko vikenda a samnom spavao??? ne znam vise sta da kazem...i jos ne razumijes zasto sam uzrujana..pa i tele bi moglo to razumijeti...ali nema veze...postoji Bog...sve se vrati...kako meni, tako ce i tebi...a kako cemo kad se sretnemo...nemozemo se pozdraviti i razgovarati, ali reci mi gdje da nadem hrabrosti i okrenem glavu od tebe...sta si ti to meni pruzio pa da mislim da ne mogu bez tebe...nista...apsolutno nista...bilo je lijepih dana, lijepih vremena...ali isto tako bilo je i losih stvari...ali koliko sam kostala ja tebe...kostao si i ti mene...nema veze...bilo pa proslo..samo troduplo vise, jer ti se mozes pomiriti sa svim, a ja ne......nit mogu oprostiti...
zao mi je sto smo na ovaj nacin morali zavrsiti, sve ostalo je postalo u trenu nevazno, sve se izbrisalo...samo je ostala bol, i sok...jos uvijek sam u soku i ne zelim priznati ni sama sebi da je istina...i jos kazes da neznas dali ces sada hodati sa njom...u cemu je bolja od mene...sta ce ti ona pruziti sto ti ja nisam mogla ili zeljela...dala sam ti sve sto sam mogla...sve sto si zelio...sve sto sam imala...a tebi ni to nije bilo dovoljno...i want to say so many bad things to you...i'm angry and hurt...but i know that's not going to help me...
samo nadam se da ce ti ona biti vrijedna svega...nadam se da ces u njoj pronaci ono sto nisi u nijednoj, cak ni u meni mogao...ali znaj jedno...koliko god bio sa njom...sta god bilo izmedu vas...nitko, bas nitko...nikada te nece moci voljeti onako jako kao sto sam ja..
mozda je bilo ludo voljeti te tako mnogo...ali to je bio moj izbor, a sada ce biti moje kajanje...nastavit ces svoj zivot...u njemu sam ti vec postala nevazna...ali sta ce biti kada me se sjetis....sta ce biti kada pogledas u onu sliku sto ti je pored kreveta...ili naruknicu na kojoj pise da te volim i datum kad smo se upoznali...ili kad budes cistio sobu i pronades sva ona pisma....da li cu ti u tom trenu nedostajati barem malo? da li ces pozeljeti da me nazoves i kazes mi 'what's up dudek? what's cooking?' da li ce ti nedostajati nase cuddling i bubble baths....a tako dugo nismo... ni jedno ni drugo...kako cu prebroditi ovo??? znam, proci ce jednom...ali da li ces mi uvijek bit slabost? sta cu ja uciniti ako pozelis jos jednu noc prespavati u mom krevetu...da li cu imati snage reci ti 'ne' ili cu ti kao kukavica dopustiti??? a zelim te....pored sebe nocas..samo da te osjetim...samo da me prestane boljeti malo...samo da sebi na tren slazem da je sve u redu....da se jos uvijek volimo..mada to nikad i nismo...kako je moguce da ovako jako boli...zar se dosada nisam trebala naviknuti na sve ovo???
Post je objavljen 14.06.2006. u 06:05 sati.