utorak, 27.06.2006.
Da li postoji neka veca sila sto nam kroji sudbinu...ili je sami nesvjesno odlucujemo za sebe???
Da li sami sebi zadajemo nepotrebne boli...cinimo neispravdane grijehove...trazimo izgovore...a neprestano pri tome, krivimo druge... za sve ono cemu smo krivi samo mi...Da li ja uzivam kada me boli...zar mi je tako tesko staviti osmijeh na lice i nastaviti zivot u kojemu je cak i poslije tebe ostalo jos mnogo toga lijepog??? Zar moram se nadati svaku noc da ces doci ili bar nazvati...i onda razocarana u suzama zaspati? Da li moram izlaziti na ista mjesta gdje znam da ces biti ti? Da li te trebam zvati nekoliko puta na dan i poklopiti slusalicu kada se javis? Ne, ne trebam, niti moram....ali biram da to cinim...a zasto? Zato sto sam luda, sto mislim da cu time postici nesto, sto sam nerazumna...zasto??? I da li je odgovor uopce i vazan??? Ne, nije...ali od nocas, odlucujem nesto drugo...Odlucujem da izbrisem tvoj broj sa svog telefona....odlucujem da promjenim sve lozinke...i pospremim slike...odjecu nisi odnijeo, ali ti je saljem...tvoju cetkicu za zube bacam zajedno sa samponima, mirisovima, i brijacima...razglednice, cestitke, privjeske, filmove i upaljace cu zapakovati u kutiju...sve sto me podsjeca na tebe...sto je vezano tobom...bit ce uklonjeno...samo ce ostati pisana slova...koja neces procitati...ne, nije da te mrzim...nego ipak volim sebe...
Mislila sam...nadala se...da ce mozda ovako...ili onako...ali sada shvacam...da nece...bas nikako...
I nocas postajem ono sto moram...sto sam odavno trebala biti...jaka...sigurna...i hrabra...dopustila sam ti da me napuknes...ali necu ti dopustiti da me do kraja slomis...ali nisi me lomio ti...nego sam lomila sama sebe...sada je vrijeme da tome dode kraj...Vrijeme je da odrastem i da prihvatim istine...da svijet ne gledam zamazanih ociju, nego da ga vidim za ono sto jeste...i ponosna sam....ponosna na sebe za ovaj mali korak sto uzimam...jer on je ipak samo pocetak...trebat ce mi mnogo vremena da naucim ponovo sama krociti kroz zivot... ali vrijeme je tu...preda mnom...i daje mi se cijelo...
Nocas sam svjestna svoje sudbine...i sigurnom rukom pocinjem da je sama krojim...
- 06:53 -
