četvrtak, 25.05.2006.
...
...vani je tmurno....sve je nekako ljigavo...kisa neprestano lije....
a ja ipak uzivam u ovakvom vremenu...nekako mi odlikuje mom raspolozenju...
mracnom...tuznom...bas nikakvom...bio bi ljut kad bi znao kako se sada osjecam...
ne volis me kad sam ovakva...kazes da mi ne pristoji...ali reci mi nesto...
da li je tuga ikada cinila nekog lijepim???
iritiras me...ponekad bi stvarno voljela da malo otkacis od mene...ali onda znam da bi te sama dosla traziti....
pozelim pobjeci kao pasce od kuce....znajuci da cu se vratiti kad me sve ovo prode...
opet me hvata ono moje ludo...zahvalna sam ti sto uvijek ostajes uz mene...jer pozelim sama sebe ponekad ostaviti...
da...divim ti se...ali ipak...treba mi malo odmora...malo odmora od ove 'ljubavi'...
treba mi malo odmora od nas...od stalnih razgovora na telefon, kad jedina stvar koju zelim raditi je nestati u svoj svijet....
ma ne zamjeri...znas da ce me ovo proci...znas da cemo na kraju oboje se praviti kao da se nista nije desilo...kao da je sve perfektno...
navikli smo previse na sve to, da bi ucinili ista drugo...
dode mi da sve i jedan cd, kasetu, pjesmu....ma sve da ih spalim...da vise ne slusam nas u njima...dojadilo mi je pronalaziti nas u svemu tom...a ipak...sta drugo ce mi pomoci kroz sve ovo nego one...vise ne sjecem...u zilete mogu slobodno gledati, znajuci da necu se ozlijediti...
ili kao sto sam mislila...time uciniti da sve ovo ostalo prestane...divim se samoj sebi...jer zelja je jos uvijek tu...ali vise nisam kukavica...
kazes da sam smjesna...a ja pak to ne vidim...nema te...otisao si na put...kazem ti da mi nedostajes..a ti na to odgovaras smijehom...
to me vrijeda....i poklapam ti slusalicu...ne treba mi to...ionako su mi svi osjecaji rasklimani i bez svih tih gluposti...
uporno zoves, a ja na kraju iskljucujem telefon...ma goni se u vraga vise....dosadan si...al' ipak zvat cu te kad podem leci..da ti kazem laku noc...koristit cu to kao izgovor da te cujem...onako, 'ma zovem iz navike', a znat ces da postoje drugi razlozi...
slusam kako kisa tresti po prozorima...zelim ici vani...zelim da trcim u njoj...da opere sa mene sve ovo...sve osjecaje...svu ljutnju...sve grijehove...svu ovu tugu...ma nek nosi sve...samo sto dalje od mene...meni vise ne trebaju...ne trebas mi ni ti...bar ne nocas....nocas sam srecna sama...hmmm...pricam gluposti...u mozgu kontradiktujem sama sebe...blentava sam...
treba mi izlaz..izlaz iz ovoga...a neznam gdje da ga trazim..i da li sam dovoljno hrabra ga prihvatiti kada budem imala sansu...
mozda je ipak lakse nastaviti ovako...jer ovaj put znam...znam sve njegove posljedice....nema iznenadenja...samo znanje...
- 05:34 -
