opet ono pitanje...puno strepnje...iscekuje moj odgovor...suteci gledam...ne zelim reci nista...ne zelim upitati o cemu prica...pravim se da me ne zanima...ne zeli prihvatiti to...i uporno me mami da upitam...razmisljam...ali nista mi ne pada na pamet...smije se...ali uvrijedeno me gleda ispod oka...ne shvaca moju sutnju...vidim da vise ne moze izdrzati...OZENIO SE!!! U soku trznem glavu...Primjecuje to...i ceka...gleda daljnju reakciju...okrecem glavu...ne zelim da vidi moju reakciju...ali osjetim bol...nisam za tebe nista osjecala...bio si mi igracka...iskoristila sam te za svoje zadovoljstvo...i onda odbacila...a sad...osjecam zalost...
Post je objavljen 12.05.2006. u 23:58 sati.