petak, 12.05.2006.
....
Da li znas sta sam jucer uradila...
Napila sam se...onako sama...kao sto odavno nisam...
pitam se da li mi je to trebalo...i onda se smijem...
naravno da jeste...da li bi pila da nisam imala potrebu...
pronasla sam onaj stari album...pun poruka, slika, starih opusaka...i sitnica...
citam rijeci, koje sa svakim gutljajem vodke postaju nesnosljive..
zar sam mogla te ovako mnogo voljeti...
prstima prelazim preko tvog lica na slikama...
osjecam prvu suzu kako se kupi u oku...
zar sam mogla biti tako ohola prema tebi...tebi, koji si me jedini ikad iskreno volio...
kakva god da sam bila...i onda trazim tvoj broj telefona...zovem...ali uzalud...
odavno je iskljucen...boli me...zelim da te cujem...mada znam da ti se ne bi javila..
nego bi suteci slusala kako uporno pitas 'halo? halo?'
zasto da poslije sest godina jos uvijek ne zelim da te pustim...
sjetim se kako skoro kad sam izasla si govorio prijateljici sto je sjedila sa mnom, kako ti je zao za sve...
kako ti je zao sto od nas nije moglo biti ono sto si zelio...sjecam se da si me gledao u oci dok si to govorio...
pricao si kako sam ti ja bila prva ljubav...prvi poljubac...prva djevojka....
muzika je trestala oko nas u klubu...suze su tekle niz moje lice kao godina....drugi su nas gledali....a bilo mi je svejedno....
samo sam gledala u tebe i sjecala se svega....htjela sam te zagrliti...naci svoje mjesto u tvojim rukama...
tu...gdje pripadam...osjecala sam se kao da se gusim...prijateljica je htjela da idemo....nije htjela da budem uzrujana....
a ja kao prikovana za stolicu...nisam htjela da se pomaknem...druge te zovu da ides igrat i odlazis....
gledam te i placem...nemam stida...ali razloga ima bezbroj....
park u downtown...kraj navy pier....klupa...mcdonald's....plaza pored tvoje kuce...posao...setnje...izlazci...kokice...sladoled na kornetu...mentos bombona...moje pisanje....tako mnogo puta mi je zagorcalo zivot, ali ne prestajem...trazio si da ti dam svoje sveske koje sam pisala o tebi...i rekla sam da hocu jednom...mozda ove godine...tako da imas i ti...da vidis da si mi unatoc svemu ipak mnogo znacio i da te jesam volila...mada to nisam pokazala...a krila sam...misleci da ces otici ako saznas...a zeznula sam samu sebe....
otisao si jer nisi mogao saznati..mislio si da mi je svejedno...i nisi mogao vise tako...
ne krivim te....bio si u pravu...ali voljela bi da....
davao si mi par sansi poslije toga...htjeo da budes sa mnom i razmijenili smo brojeve....
nisam te zvala...a na tvoje pozive se nisam javljala...stoga sada i kazes da ti je zao za sve...
time si mi rekao da vise za nas ne postoji nista....
da vise ne mozes i ne zelis da budes jedini koji pruza i koji trazi da nesto bude...
da ne zelis biti jedini, koji pokusava....
a ne znas...da te uporno zovem, mada ti je telefon iskljucem...bezbroj puta okrenem ono 773-7..-9...
idem na p...........com svaki tjedan...nadajuci se da cu vidjeti tvoju sliku...a tebe nema...
nestao si...a ja te jos uvijek tako mnogo volim...
prije sest godina...bila sam najsretnija djevojka na svijetu...
prije sest godina...sama sebi sam unistila zivot....
prije sest godina...izgubila sam ono sto se samo jednom u zivotu nade...
prije sest godina...sam te zavolila...
prije sest godina...bila sam budala...
prije sest godina...ranila sam te....
prije sest godina...nisi mogao vise...
prije sest godina...nakon mnogih pokusaja...ostavio si me...
poslije sest godina...jos uvijek cesto mislim na tebe...
poslije sest godina...jos uvijek spavam u tvojim boxericama i majici...
poslije sest godina...jos uvijek imam sve i jednu poruku koju si mi ikada napisao...
poslije sest godina...jos uvijek znam tvoj broj na pamet...
poslije sest godina...jos uvijek taj broj koristim kao lozinku za sve...
poslije sest godina...jos uvijek cesto gledam u tvoje slike...
poslije sest godina...jos uvijek te trazim kad god izadem na mjesto gdje ides i ti....
poslije sest godina...jos uvijek pozelim da me volis onako mnogo kao nekad...
poslije sest godina...jos uvijek se kajem za sve sto sam ti ucinila...
poslije sest godina...jos uvijek te ludo volim...
jos uvijek si moje bebano...to pripada samo tebi...
- 07:28 -
