petak, 30.12.2005.
...
...I remember the time,
the time that we had.
I remember the things that
used to make you mad
and I wish I could turn back
the time and I wish I wouldn't
cry every night...
...and when the rain begins to fall,
you are my rainbow in the sky.
And I will catch you if you fall,
you never have to ask me why...
...and when the rain begins to fall,
I'll be the sunshine in your life.
You know that we could have it all
and everything will be all right...
I'LL BE ALL THAT YOU WANT ME TO...
ALL YOU HAVE TO DO IS SAY IT...
AND I'LL BE...
- 16:51 -
srijeda, 28.12.2005.
dodi...
DOTAKNI ME OPET NJEZNO KAO NEKADA....UGRIJ ME ZAGRLJAJEM TOPLIH RUKU...
DOPUSTI DA SE RASTOPIM U NJIMA. NEKA OPET POSTANEMO JEDNO.
JEDNA DUSA, JEDNO TIJELO...JEDNA LJUBAV.
USNE NEKA SE SPOJE, TAKO SLATKE, NJEZNE I PUNE ZESTOCE.
TREBAM TE, MADA TO KRIJEM. VOLIM TE, MADA TO NE ZELIM.
TELEFON VISE NE ZVONI...DAVNO JE PRESTAO.
NASE SLIKE JE PREKRILA PRASINA POKUSAVAJUCI DA SAKRIJE TU BOLNU PROSLOST.
DA LI CE USPJETI? NADAM SE.
RUZA JOS UVIJEK STOJI NA DRESERU PORED MOG KREVETA, SUHA I KRHKA KAO STO SAM I JA.
VRATI SE...BAR NA TREN-DA OPET BUDE PO ONOM STAROM.
TVOJ DODIR NEKA U MENI STVORI ONO STARO LUDILO DOK SE POSTELJINA GUZVA POD NASIM
TIJELIMA. ZASPALI BI ZAGRLJENI, NE MARECI NI ZA STA OSIM JEDNO ZA DRUGO.
NEDOSTAJU MI NASI RAZGOVORI PUNJENI ISKRENOSCU I NADOM.
NASI SNOVI TEK SADA IZGLEDAJU NEMOGUCI I NEDOHVATNI, A PRIJE SU BILI TAKO BLIZU.
NASE SETNJE I TAJNI SASTANCI...SNIJEG I SUZE...TUGA I BOL...
KAD BI MOGLA VRATITI PROSLOST UCINILA BI TO U TRENU, CAK I KADA BI KRAJ OPET DOSAO.
DODI...OBRISI MI SUZE SVOJIM POLJUBCIMA...RECI DA JOS NIJE KASNO.
VOLIM TE...RIJECI KOJE VISE NE ZELIS CUTI, RIJECI KOJIM NE MOZES VJEROVATI. SLOMLJENO SRCE, DUSA RANJENA...KRAJ. A TEK JE BIO POCETAK. UKLONI TUGU SAMO JEDNIM ZAGRLJAJEM I OPROSTI MI SVE. OBRISI PRASINU SA SLIKA...JER JOS NIJE KASNO ZA NAS...ILI DA LI JE???
- 18:51 -
Voljela bi da te uhvatim sa njom...
Samo zbog jedno razloga--da te
zauvijek otjeram od sebe. Ne bi
galamila i pravila gluposti. Samo
bi vam lijepo rekla da izadete...
A onda...onda bi se kao luda
napila--i rezala...sa svakom kapi
krvi po jedno sjecanje na tebe bi
isprala...i onda...nesta bi zauvijek.
Tek tada ces shvatiti koliko sam
ti znacila, sta sam ti sve bila i da
cu ti mnogo nedostajati...Bit ces
lud od potrebe za mnom...mislit
ces da cemo opet po starom...
Trazit ces me po kafanama...medu
prijateljima, i u drugim zenama...
Trazit ces me u noci kada pozelis
topli zagrljaj...mrzit ces tupi zvuk
telefona...jer ja vise necu biti tu...
Necu te cekati...necu te voljeti...
Vise necu zivjeti za tebe...nego cu
poceti zivjeti za sebe...naci ces me
ali vise necu pripadati tebi...neces
biti moje 'b...' vec samo stara ljubav.
i poneka slika u mnostvu ostalih...
vise me tvoje ruzne rijeci nikada
nece povrijediti...suza iz oka vise
nikad zbog tebe poteci...zivjet cu...
nesto sto sam uz tebe zaboravila..
nesto sto si mi zabranio...trpila sam,
za ljubav...ali sada napokon shvacam
da je medu nama nikad nije ni bilo...
Bila je to samo opticka varka...
Nesto sto mislimo da je tu...a ono u
stvari uopce ne postoji....[/B][/B]
- 17:58 -
Ne mogu vjerovati da si ovakav. Dva dana mi govoris kako ti nedostajem i kako zelis ovo i ono kada dodes...I radim sve sto si trazio...Strepim i cekam te kao luda. Dolazis...Hladan kao i boca piva koju nosis...Led ti se osjeti u rijecima...pogledu...dodiru. Molim te za zagrljaj a ti ne vidis potrebu... Osjecam se prazno, nezeljeno...Ne dopustat mi da te zagrlim. Preci ti je jebeni film od mene...A bit cu ti draga dok ti budem pusila...Tada ti nece smetati, niti moji dodiri, niti prica. Mozda si ljubomoran. Na nju-na njih. Ali ja samo osjecam samocu. Ne primjecujes da me nema...to ti je nevazno. A zasto bi i bilo vazno??? Pa ti imas ono sto ti treba-pice, nju i njega. Mrzim ovaj osjecaj i polozaj u koji si me doveo. Zelim da sam daleko od tebe dok me ne prode ova srdba. Ne zelim plakati, a na ivici sam toga...Ne, necu ti dopustiti da me jos jednom vidis uplakanu...A sutra ces ipak mene kriviti za sve. Reci ces da je nisam trebala dovesti, da se ne znam ponasati, da ovo-da ono...a ja cu opet suteci slusati. I prihvatiti sve sto kazes...kao da je istina. Mozda me se jos uvijek stidis--ali zasto ako me oni prihvacaju??? Trazis me-ali ne trebam te. Ne zelim te blizu sebe jer nece izaci na dobro! A sta ti i znacim??? Sta te briga kako se osjecam?? Sta ja radim??? A probala sam. Probala biti sretna da te vidim-i bila sam, ali ne vise...Da li mi je krivo sto je ispalo ovako ili zato sto sam znala da hoce? Ma vise nije ni vazno. Nikad nije ni bilo. Zelim da svi sada odu-da me ostavite na miru...Zelim da budem sama...sa muzikom i pisanjem...Misli lete prebrzo...isplicu se na cudne nacine...Kako sve ovo zaustaviti? Kako se praviti da je sve u redu? Reci mi, objasni, pokazi i dokazi da moze biti ucinjeno. Samo zelim da na trenutak budes njezan prema meni...Da samo na minut sjetim se kako je biti voljena...Samo na tren, a onda opet postani onaj hladni stari poznanik, prijatelj, ljubavnik...sta god si vise poslije svega ovog. Pokusavam se smirit--trazim spas u ovome, ali slabo nesto ide...Zeljela sam da nam nocas bude lijepo...ali ti si i ovaj put morao pokvariti sve...Ali ne brini...u redu je...ipak ces naci razloga da krivis mene...Ne, ne govori...desilo se i previse puta do sad da bi uopce trebala primjetiti. A zeljela sam...samo jednu noc...da dokazem njemu...njoj...mada na kraju samo sebi...da ipak postoji neki osjecaji medu nama...da nakon ovih godina ipak imamo nesto zajednicko...nesto sto mozemo zvati 'svojim.' Samo jedan sat, jednu noc...samo malo vremena...Zar sam morala pogrijesiti???
- 17:42 -
Bila sam jaka kao sto si to uvijek trazio od mene...nisi razumjeo, a ja nisam nudila objasnjenja.
A zasto i bih? Ni ti ih meni ne dajes-cak ni kad ih zahtjevam.
Ponekad te toliko mrzim za sve sto si mi uradio...ali mrzim i sebe jer sam ti suteci dopustila...
Dolazio si kad si htjeo sa mirisom druge zene na kosulji...
Rijecima me vrijedao kao da dijelis komplimente...
Rijeci ljubavi kod tebe nisu postojale...ocekivao si da pretpostavljam sta osjecas...
Puna sam svih bezveznih svada, svih lazi i zabrana...
Zelim zivjeti a to pored tebe nikada necu moci...
Ti zelis da vladas, a ja ne zelim biti sluga...
Ali ipak, kad nisi tu-osjecam se prazno...mada svremenom i to ce proci...
Trebao si me davno ostaviti, a ja sam trebala davno otici...
A da li se volimo??? Volimo, na nacin na koji volis omiljenu majicu...koju cak i nakon mnogih godina, jos uvijek ponekad obuces na spavanje...Onu koju ne zelis baciti cak ni kada izgubi svu boju i dobije mnostvo rupa na sebi od vremena....e tako se mi volimo....
- 17:22 -
Zvao si me da dodem...zasto? Zato sto ni jedna od njih nisu mogle...ili zato sto si znao da cu doci? Da cu doci i jos uvijek ocekivati nesto? Jos uvijek misliti...nadati se da medu nama jos uvijek nesto postoji...Neki dio topline, neko staro sjecanje, neka zelja...ali nista...samo neka praznoca i pitanje 'zar mi je ovo trebalo?' Kajem se sto sam dosla-na isti nacin na koji se ti kajes za svo ovo vrijeme provedeno sa mnom. Mislim da jedno drugom dugujemo neka objasnjenja, neke izgovore za sve sto se desilo i sto se desava...a znam da cak ni poslije 1000 razgovora necu shvatiti...zato jer ne zelim. Ne zelim vidjeti istinu jer je gorka, crna, losa...A sta je ipak ta luda istina? Da nismo jedno za drugo? Da si ti los, a ja jos gora? Da ljudi ne zele da nas vide skupa? Vjera? Roditelji? Provodi? Reci mi sta!!! Pitam se zasto ne spavam vise od 3-4 sata nocu...Pa zar si ne mogu priznati da je to zato sto nema tvoje blizine...Nema tvog dodira i ruke u noci...Nema onog hrkanja sto sam mrzila i sto me je nerviralo...a sada bi sve dala za to...Za one dane kada si u rano jutro dolazio...za sve one trenutke kada si mi brojao...za sve svade...za sva kupanja...zbog tebe sam kupila coffe pot...a ipak ne i soljice.
Spavam u tvojim majicama nebil' te osjetila uz sebe...ali nista....tvoj miris je iz njih brzo nestao...prebrzo...ma luda sam...to vec odavno znamo...ali ne toliko da nisam svjesna koliko boli...a ti?
Da li znas? Da li ti osjecas onu gorcinu kada pomislis da sam s nekim i da mi je lijepo? Da li uopce mozes to smisliti ili te ubija kao i mene...ma nije vazno...odavno je prestalo biti...to je i bila greska...
sto smo si to dopustili...ili bar ja...jer ja sam ona koja je uvijek tjerala-koja je gurala i kad se vise nije imalo gdje, kad vise nije bilo pointa, kad je bilo ocigledno da je kraj. I pitam se zasto? Zasto mi je to trebalo? Mozda bi bilo lakse da se sve zavrsilo kad je trebalo...mozda...ali kasno je sada na taj nacin razmisljati...zelim se pretvarati da mi je svejedno--da nema boli i da ne postoje suze... i probala sam-izdrzala tjedan dana i onda se sve slomilo. Nisam kao ti da mogu kriti kad mi je tesko-a volila bi. Volila bi da nikad ne saznas koliko mi nedostajes, da nikada ne shvatis da sam za tebe u stanju bila uciniti sve, da te vise nikada ne volim...a zasto to??? Da li bi mi pomoglo da se osjecam bolje? Da li bi ublazilo bol koju osjetim kada si mi blizu a ne smijem da te taknem? Da li bi uklonilo ono znaje da vise nisi moj??? Neka mi daju tabletu-inekciju-bilo sta, samo da mi bude svejedno kad te vidim...ali ne, ne zelim da zaboravim nas i da smo nekad postojali...bili smo 'Lopov i Sejtanka'...a onda 'Bebe i Anja'...a sta cemo biti sljedeci put? Da li ce uopce i biti taj sljedeci put? Neznam...ali znam jendno...uvijek cu se boriti za tebe...i nikad se necu predati, cak ni kad drugi budu sigurni da jesam...jer uvijek ces biti samo moj...cak i kad budes spavao i budio se pored druge...kad ti ona bude ostavljala tragove vlasnistva po tijelu koje si meni branio...Znas kako znam? Zato sto ti nikada necu dopustiti da odes, cak ni sada kad si me ostavio...jos uvijek si tu...i tu ces ostati...jer volim te...Prije su bilo ljubavi...znam da nisi za mene...znam da nam nikada ne bi uspjelo...znam da je sve ovo bila igra--i sa moje i sa tvoje strane...imali smo utjehu jedno u drugom--ti od dosade, a ja...samo Bog zna...Ne zelim biti sa tobom...ne poslije svega sto se desilo i sto se nastavlja desavati...ne poslije nacina na koji si mi tako lahko okrenuo leda i ostavio me u sekundi, bez razmisljanja...a bio si mi SVE!!
Naucit cu da zivim bez tebe--bit cu usamljena, ali naucit cu...Zelim da budemo prijatelji, ali ne na nacin na koji ti to zelis...'hi' za 'hi'. To nije prijateljstvo--to je poznanstvo, a jedno drugom nakon svega dugujemo vise od toga...ili se mozda varam? Mozda jedina stvar koja nam je preostala je da se pravimo kao da neznamo jedno drugo--ali da li nam to treba? Ili ono kao sto ti kazes, 'sta ce ljudi reci?!?!?!?' U pravu si sto ne zelis doci da prespavas...jer znam da bi ocekivala nesto vise-ne sex, nego samo noc u tvom narucju...a ti mi to vise ne mozes pruziti...zato...u redu je...ali ipak...zelim ono nase 'cuddling'. To je sve...ostalo nestaje...ostaje skriveno u zaboravu...sjecanje koje zivi u dubini srca...gdje ga niko nemoze ukrasti ili unistiti...to je sve sto je ostalo od nas...samo sjecanje...a ludo sam te voljela....
- 16:43 -
zar je vazno...
pitas me zasto sam drska prema tebi...zar ne shvacas da je to ono jedino sto znam?
na neki sulud nacin...bez ikakvog razloga, shvatila sam da vise ne zelim...
ne zelim da te pokusavam uvjeriti da te volim jer vise ni sama nisam sigurna...
ne zelim te nagovarati da ostanes sa mnom jer sve manje vjerujem da je to dobro za nas...
zelim biti srecna, a pored tebe to nisam.
umorna sam od svih losih rijeci koje govoris o meni...umorna od tvojih hiljadu poziva nocu...
od tvojih optuzbi, lazi, prevara, i misljenja da ja nisam ljudsko bice...
kazed da te volim ja ne bi 'ovo ili ono'...ali ti da imas imalo repekta, ne ljubavi, vec respekta, prihvatio bi me kakvu jesam...a to sto mislis da si bolji od mene--slatko se varas, ljubavi...
kazez we're 'buddy's'...mi da smo buddy's medu nama ne bi postojale lazi...vjeruj mi da sam posve sigurna da cu prezivjeti bez tebe...cak i kad me zaboli, vise nikad to neces vidjeti, znati, ili osjetiti..
sljedeci vikend kad se zavrsi, sa njim cemo i mi...ovaj put bez izgovora da ostanemo skupa...
znam da cu naci nekog ko ce me tretirati kao osobu, a ne stvar...to me uopce ne briga....
vjeruj mi samo da ce ti biti teze nego meni...ja sam kroz ovo vec jednom prosla, a ti jos nisi...
a bolit ce te...bolit ce te sva sjecanja...sve ono sto smo bili...sto smo mogli biti...a sada smo apsolutno nista...
kako je sve gotovo...vise i ne zamjerim...vec mi je na neki nacin drago...
vise nisam zatvorenik...opet sam slobodna....
- 16:17 -
ponedjeljak, 26.12.2005.
BOOMERS....
Gledaju me...Pricaju kako sam sama, a nijedna ne razumije...
Misle da ih necujem...da ne vidim njihove poglede...
Pitaju sta pisem...
Nikad ti vise necu reci that you stink-nisi moj da te mirisem...
Dvije sekunde-jedna rijec, i zivot se pretvara u PROPAST...
Sve ono sto si vjerovao se srusi i nestane, u sekundi...
I pitas se zasto, kako, i da li je stvarno moguce...
Ne razumiju me...
Njihovi pogledi odaju znatizelju i zbunjenost...
Ali neka, jer poslije nocas me nece biti dugo...
Nestat cu i sakriti se--od svega...
Na neki nacin biti kukavica, ali moram biti jaka...
Kad sam ostala ziva polije svega sto je bilo---
jos cu lakse sada...
A ako ne, uvijek postoji izlaz...
i vise nikad nece boliti....
- 22:10 -
da ne brinem, huh...
hvala na divnoj poruci...iznenadio si me...nisam ocekivala nista od tebe...poslije sinoc sam napokon shvatila da je gotovo...Zelis da se izvines, ali za sta??? Za ovo sto me boli? Zato sto ne osjecas nista prema meni? Zato sto sam te vratila 200 godina unazad? Za sta??? Ovo sto se desilo, sama sam kriva za to...Trebala sam znati bolje i biti pametnija, ali sta ces, covjek se uvijek nada da mozda nije tako kako jeste...Zelis da budem dobra prema sebi..a i prema tebi...Ma zar nisam? Mozda...Kazes da ti je zao sto si me uvrijedio--i da si i ti bio u ovakvoj situaciji...ali kada??? Iskreno da ti kazem, koliko god te zelim mrziti--nikad ti na svijetu ne bi pozelila da osjetis kako boli...kada te ostavlja osoba koju volis, sa kojom zelis biti...Kako ta bol pocne negdje u dnu duse i onda te polako pocne gusiti...Srce se tako jako stegne, da u stvarnosti mozes osjetiti ne samo emocionalno, nego i fizicki koliko boli...Kao da ti neko uzme srci i stisne ga tako jako k'o da hoce da sav zivot iz njega golim rukama izvadi...Ali neka...
Prezivjet cu...ali onu sliku vaseg poljubca i znanje da nosi tvoju burmu, pamtit cu do kraja zivota...Sta god bude sa tebe i mene...to nikad necu zaboraviti...A borit cu se...cak i kad budem umirala od boli...a mislila sam da nam je opet lijepo...Kako sam se samo mogla tako slatko zajebati...Zelim otici od tebe zauvijek, zaboraviti da postojis, nestati iz tvoga zivota, ali ne mogu...bar ne jos...a povrijedio si me...
Vise nego iko do sad...Sa svim rijecima sto si rekao, sa svim prevarama...i pitam se zasto si? Pa govorio si da me volis, a onda opet otisao drugoj...Samo si je ljubio--ali neki poljubci imaju vise znacenja nego sex...Htjeo si da te zbog toga ostavim...zbog bilo cega...samo da te ostavim i odem od tebe...a zasto? Znam da ti znacim nesto, jer ne bi ostajao pored mene...nego bi otisao vec davno bez ijednog pogleda nazad. Zelim da se jos uvijek vidam sa tobom-moram to...dopusti da slazem i kazem da je iz navike, a ne zbog ljubavi...da se bar na tren prevarim...A onda vremenom bit ce kao prije... Postat cemo znanci, a ne prijatelji...zivit svoje zivote...bez razmisljanja na jedno drugog...Mrzim sve one ljude sto su govorili da nismo jedno za drugo...jer mozda su bili u pravu, mada to nikad necu vjerovati...uvijek cu misliti da smo mogli uspjeti da smo to htjeli, a ne predati se ovako lako kao sto jesmo...To je sve za nocas od mene...Nisam htjela pisati ove 'gluposti' ali na kraju opet jesam...Sjecam se kad smo opet krenuli, pitao si me da li jos uvijek pisem, i rekla sam ti ne, jer ne volis da citad, i tada si rekao da mozda sada volis...I uspjeo si me ubjediti...vjerovala sam ti kada si govorio da me volis i da zelis biti sa mnom...a sad se pitam, da li sam ti ipak bila samo neka igra ili kao sto ti kazes, 'experiment'? Ma nije vazno...ja znam sta osjecam...a tvoje je do tebe...i bit cu uporna--vjeruj mi na to...jer znam da ipak mozemo...cak i kada cijeli svijet bude protiv mene...ja cu uvijek vjerovati...I znaj sta god da bude, da te volim...vjerovao ti to ili ne...i sve sto je medu nama bilo, kroz sve bi opet prosla...svu kritiku protiv tebe podnijela...i opet te volila....
PROSLO JE TRI GODINE OD OVOG PISMA...
TAKO MNOGO VREMENA, A CINI SE KAO JUCE...
SADA VIDIM DA SMO ISTI...ISTE GRESKE PRAVIMO...
MADA IPAK POSTOJI JEDNA RAZLIKA...
JA UNATOC SVEMU NIKADA NISAM PRESTALA
VOLJETI TE I BORITI SE ZA NAS...
- 21:54 -
mislis...
da se krijem...mozda...ali ipak ne...dosta sam zauzeta ovih dana...mnogo stvari kojim trebaju odluke...
da li cu donijeti onu pravu...sta ako pogrijesim...da li cu se kajati??? Ne, nisam osoba koja se kaje... sve sto bude, moralo je...ali da li ce me boliti...toga se plasim...to ne zelim...mrzim ovu praznocu koju osjecam...usamljenost...zelju za necim...ostala sam sledena u momentu, a jedino zelim pobjeci od sadasnjosti...bilo gdje...samo od nje sto dalje...ovdje pada kisa...sparina gusi, ali kisa ne prestaje...
tmurno je...bas slici mojim osjecajima...nekako nesigurnim...strasljivim...a jaka sam...ima poseban nacin na koji mogu preci preko svega...na koji ce sve nestati...bar na nekoliko trenutaka...ljutis se na mene...mislis da mi je svejedno...da mi ne znacis nista...a varas se...daleko si...da li ces tako uvijek ostati...gdje si naucio nacin na koji govoris??? rijeci koje me cine sigurnom i koje me uvijek nasmjese...
srce ubrza kada vidim tvoje ima na porukama....zasto, ako mi ne znacis nista??? pokusavam se prevariti...reci da je sve ovo samo neka igra...sala Bogova...mozda...a sta ako ne??? sta ako je sve ovo stvarnost? ma neka bude...zelim vjerovati bar na tren...nestati u mislima...izgubiti se..mozda na trenutak, na dan, zauvijek...
a ipak ostajem da se borim...bit ce bolje...iza svakog oblaka se krije sunce...a vec sutra kisa ce da prestane i sve ce biti po starom...ova bol ce ostati zaboravljena...neko vrijeme...skrivena...kao i do sada...niko za nju nece znati...da je tu...da postoji...samo ja...ali osmijeh je tu...da krije sve...kako klaun sa onim laznim, nacrtanim...navikla sam...ali koliko jos dugo...
volim te...njezno...tajno...bez zurbe...na svoj nacin...pomalo cudan...ponekad od straha sakriven odbojnoscu i hladnocom...ali ipak...postoji...jer osjecam toplinu...srecu...zadovoljstvo...
- 21:45 -
petak, 23.12.2005.
kako se sakriti od osjecaja?
Kada to najmanje zelim, potreba za tobom se tiho privuce...
Samo jedan dodir, njezni zagrljaj, ili slatki poljubac...
Mogli bi u sekundi ukloniti svu bol za tobom...
Cekam te dok sat lagano otkucava...Svaka minuta koja prode steze srce jace...
Osjecam gorcinu u dusi...
Potreba...Zelja...ili samo laz??? Budi sta zelis...pa cak i prolaznik, ali odnesi bol...
Uzmi je za sjecanje...Vrati se...a nikada nisi bio tu...
Moj si... a nikada te nisam imala...Suze...Te proklete izdajnice...
Zelim pobjeci od tvog mirisa...Sto dalje od dubine tvojih ociju...
Ali bez patnje...Da li cu uspjeti, sakriti se od osjecaja???
Ne zelim da vise osjecam ista...Biti ledena kao nekada...bilo je mnogo lakse...
Tvoje ruke ovijene oko mene...Zelim ostati u ovom trenu zauvijek...
Zar tako mnogo trazim? Idi! Odlazi! Bjezi prije nego sto te unistim kao sto sam sebe...
Ne zasluzujes to...ali nisam ni ja...
Vrhunac slasti...Kao vampir i nova zrtva...Ukus krvi na usnama...
Kako dalje nastaviti? Nece trajati zauvijek i kako su ce onda sakriti od osjecaja?
Volim te...reci mi...Laz na koju sam odavno navikla...
Gladna sam za tvojim tijelom...
Dovodis me do ludila tako jednostavno da postaje smijesno...
'Nikad vise ti nece biti lose...' Da li trebam vjerovati tome?
Neka to ostane sala izmedu nas...
Samo mi...Kako lijepo zvuce, a tako mnogo bola sadrzi...
- 21:24 -
četvrtak, 22.12.2005.
'TI VOLIS DA TE BOLI...'
otkud ti hrabrost da dopustis tim
rijecima da uteknu sa tvojih usana?
zar ne shvacas u kakvu realnost su
me one bacile?
osjetim ih kao onaj hladni samar
koji si mi znao pokloniti u trenu ljutnje.
cutim, jer neznam kako da reagujem na to.
sta i kako da ti odgovorim?
zelim da se izgalamim na tebe i svasta da ti kazem...
ali usne su nijeme.
nema potrebe za rijeci...za opravdanja...izgovore...
jer shvacam da si u pravu..
da, volim da me boli....
jer to mi je ono poznato...ono na sto sam navikla...
ono jedino sto si mi uvijek od srca davao....
bol...a ipak, volim je...
jer od tebe mi je...
- 16:21 -
srijeda, 21.12.2005.
it's the truth...
Tvoji pogledi, varljivi
tvoji hladni dodiri
dusu mi u mrak pretvorili
i sada moram priznati
moram se pomiriti
da sam s tobom nesretna
da sam izgubljena
S tobom nije iskreno
nije pobjedivo
s tobom sve je daleko, nedodirljivo
zato moram priznati
moram se pomiriti
da sam s tobom nesretna
da sam izgubljena
Poci cu u novi dan
zivjet' cu sama
slijedit ponosno svoj san
srce cu zakljucati
vise te nikad duso necu voljeti
Samo prevare
na putu staze zivotne
gorke istine
samoca bit ce prijatelj
sad mi zelju ispuni
spremi se i odlazi
bit ce tesko ljubavi
al' cu prezivjeti
- 22:19 -
a beautiful song...
Kako se pise ljubav
da li kao jedna rijec
ili su to uvijek
barem dvije najmanje
Ljudi se
oduvijek sastaju
vole i jos
uvijek rastaju
Ref.
Oprostit cu joj sve
nisam ja supermen
pa da mogu to
na ledjima da ponesem
Ugostit cu joj sne
bolje im je kod mene
neka spavaju
sve dok se ne promijene
Like to the dearest friend
Ljubav se ne pise tako
oko za oko, zub za zub
o, ne, ja ne mogu vise
ja sam stigao na rub
Svaka mi rec
strazu dobija
svaki mi most
na drini cuprija
Sta je to sveto nocas
i vjecno zivote sivi
sveto je ono pred cime drhtis
a cemu se divis
- 22:06 -
Does being with you tonight mean we'll end up together again??
Is that what I really want? Daj mi pet minuta-dala sam ti 25. Do 6:30 a.m.
Ti se ne znas maziti. To nikad i nisam voljela...Zelim te, ali isto tako i ne...
Obozavam ovu kontrolu nad tobom, mada je u stvari obratno.
Nisam trebala da oprostim--nisi zasluzio, ali tu sam uvijek bila slaba.
Koliko cemo jos trajati? Sta treba da se desi da bi medu nama sve bilo gotovo...Konacno?
Nova godina...Novi pocetci...a ipak ona stara prica...
Zar sam se stvarno htjela nadati necemu boljem?
Ma ne budi smjesna--vec realna. A znam da je kraj kada ja to kazem, a ne itko drugi.
Trazit ces me kada ti budem potrebna, ali pazi se, jer mozda necu biti tu za tebe...
- 19:03 -
NIKADA NISAM ZNALA
KRITI DA SAM TUZNA,
ALI UZ TEBE SAM MORALA NAUCITI
- 18:58 -
tako mnogo ????
Zar je moguce da se emocionalna bol moze osjetiti ovako jako fizicki?
Zar je nemoguce pobjeci od osjecaja koji me guse sa svakom pomisli o tebi?
Kako se sakriti od boli koja me uporno pronalazi svaku noc?
Ne mogu vise izdrzati!!!
Obuzima me ludilo--zelim nestati i sve zaboraviti...
Mozda je sve ovo ipak samo ruzan san...
ali zasto se onda ne budim?!?
Koga da krivim ovaj put?
Pogled koji mi oduzima dah...Oci koje pronalaze put do srca...NE!!!
To ne zelim...To mi ne treba...
Osjetim da me zeli...isto kao i ja njega, ali...sta ga sprijecava da pride?
Da li zna da ce mu to biti najveca greska kao sto sam dosad bila svima???
Ma nije vazno...vise nista nije vazno...prestalo je bit...
Osjecam vrisak kako zastaje u grlu.
Pokusavam ga progutati i sakriti ono sto osjecam, ali kasno je za to!
Jedan pogled i sve si shvatio. Mrzim se za to!
Mrzim to sto sam i tebi se prepustila--poslije svega.
A bila sam tako hladna i gruba na povrsini.
Znao si da lazem. Ali po cemu???
Sta je to odalo kakva sam? Nije moglo biti nista osim one noci kad nisam igrala.
Vec sljedecu noc bila sam ona stara-vesela, puna zivota, sa osmijehom na licu.
Nisam vidjela kad si dosao, ali kad sam shvatila da si tu, okrenula sam ti leda.
Uvrijedila sam te, ali ne vise nego sto si ti mene.
Htjela sam da mi prides, da te upitam sta zelis i da ti kazem da mi nisi potreban.
A ti samo me suteci gledao.
Hladno sam prosla pored tebe, dok si ti spustio glavu.
Bila sam pobjednik tih par sati, ali sada sam gubitnik.
Jedini razlog mojih izlazaka si ti, ali to nikad neces saznati.
Gledam u vrata, zeleci da naides, a kad to ucinis, pretvaram se u ledenu princezu.
Zao mi je sto si upao u moju mrezu, ali tome su krivi samo tvoji pogledi...
Gledao si mi po cijelu noc--i kad sam sjedila i kad sam igrala...
Ne znam sta zelim od tebe...Ne vezu ili jednu noc...Ti nisi frajer za to...Ali sta onda???
Da li sam sve ovo mozd umislila? Mozda tobom varam sebe tako da bi mi lakse bilo zbog njega...
Mozda zelim da mi budes utjeha...da me usrecis mada to nikad nece biti moguce...
Mozda...
A sta ako to mozda uopce ne postoji i ako je sve ovo jos jedna laz?
- 18:32 -
petak, 16.12.2005.
2/25/04 b96...
hey baby...how are you...danas mi posebno mnogo nedostajes...volila bi da si nocas pored mene...da me ljubis...onako kao sto to uvijek zelim...da me mazes po svu noc...da spavam gola uz tebe...da mi sapuces price o sebi...da te osjetim...zelim da vodimo ljubav cijelu noc...da na kraju izmoreni zaspimo...zelim da radimo nocas lude stvari...stvari o kojim sam do sada samo mastala...stvari koje do sada nisam ucinila...odvedi me do vrhunca slasti svojim dodirima...ljubi me svugdje po tijelu...zadrzavajuci se dole...gdje cu te puna slasti cekati...dodi...nazovi me...samo da budem sigurna da si moj...bar na trenutak...a poslije...bit ce lijepo sjecati se...jer takve noci se nikada ne zaboravljaju...volim te..sve vise i vise...cak i kad sam zlocesta i ne pisem ti to...ali ipak...uvijek mislim na tebe...i uvijek si tu...uz mene...u mom srcu...i sama pomisao na tebe nanosi novi val vlaznosti medu nogama...zelim te...tako ludo da je nemoguce...ali ne zamjeri...nego ispuni mi san...
- 22:04 -
četvrtak, 15.12.2005.
PRIZNAJEM....
MISLIS DA VREME JE DA JEDNO DRUGOM U OCI GLEDAMO
MISLIS DA VREME JE DA SE RASTAJEMO.
STO DA LJUBAV PATI ZBOG NAS,
NISMO MI JEDNO ZA DRUGO RODENI
IDI POTRAZI SPAS ZA MENE NE BRINI.
PRISTAJEM DA U OVOJ PRICI JA GUBIM
PRIZNAJEM BIT CE MI TESKO DOK TE DRUGA LJUBI
PRIZNAJEM, NA SVE PRISTAJEM SAMO DA TEBI DOBRO JE.
MISLIS DA PROSLOST JE STO SMO SE NEKAD LUDO VOLELI
MISLIS DA PROSLOST JE A NISMO JOS PREBOLELI...
...LILLY...
MOLIM TE MALI, SADA NE PLACI
MOJA TI LJUBAV MALO ZNACI
KO STAROM DRUGU RUKU MI PRUZI
PA SVOJIM PUTEM PRODUZI
OBRISI SUZE I MOLIM TE IDI STO PRE
KASNO JE DA SE KAJES, PRODAO SI ME
JADNO TI SRCE NIKAD NI MALO
MENE DA VOLI NIJE ZNALO
POZURI SKUPI SVE SVOJE LAZI
PA NOVU LJUBAV POTRAZI...
- 22:04 -
srijeda, 14.12.2005.
what will it take...& how long....
for you to simply love me...
Don't I deserve it after everything?
- 16:18 -
please...
nadi drugu....ljubi je...cak i spavaj sa njom....
ostavi tragove za sobom....dopusti mi da ih opet otkrijem...
dokazi da si upravo onakav kao sto mislim...kao sto znam da jesi...
ne brisi njene poruke sa telefona, jer znas da imam lozinke...opet sam ih sve otkrila...
zao mi je reci, ali previse si naivan stavljati tako jednostavne rijeci...i nadati se da necu otkriti...
ali neka...opet ostavi papir od istrosenog kondoma u autu, ali ovaj put priznaj da je tvoj...
pricaj mi kako me volis, a zovi nju dok se ja tusiram...
izadi sa mnom, a nju cijelu noc gledaj preko stola...a ja....
onda cu zgrijesiti...samo da bi mogla ti dati razlog da me koristis kao izgovor....
izgovor za tvoje grijehove...za lazi....mrznju...i neslogu...ma koristi me za sve...
nije prvi put...neka ti to bude povod odlazku...jer neko od nas dvoje to mora ubrzo uciniti...
ja nemam ni snage ni volje...zadovoljna sam u ovom 'odnosu' divljom...i uvijek cu naci razloga da ostanem....a tebi za odlazak su svi cak na dlanu pruzeni...
hajde, opameti se jednom bar ti kad vec nemogu ja i ustedi nam jos vise godina potrosenih za nista...
- 15:56 -
prazno...
cinis da se osjecam....
hladnu....me cinis, a onda se cudis...
kako je moguce da na taj nacin pricam sa tobom...
zar neke stvari stvarno ne razumijes...
jak si sve dok ti dopustam....
a kad se stvari malo okrenu i PRAVIM se kao da mi je svejedno sta ce biti...
onda se uplasis i postajes ono sto nisi...njezan, i pun zelje da budes sa mnom....
dosadilo mi je....sve ovo...ti...ova neobjasnjiva veza...vrijeme koje smo proveli skupa...
cak i pomisao na sve sto dolazi mi je dojadila...a ipak kao budala ostajem....
- 15:53 -
ponedjeljak, 12.12.2005.
snovi...
su nas rastavili...
dopustili smo im da se pretvore u javu...
zar nam je ovo nakon svega trebalo???
pitam se 'ko ti je dao pravo da me opet ranis...
i tko je meni dao snagu da ti dopustim....
rijecima jedno drugo ubijamo...
gledamo ko ce koga vise povrijediti...
zar opet...ali onda shvatim da vrijeme je...
Nova Godina dolazi...osjecas se vezanim...
a mene pitas sta jos vidim u tebi...zasto te jos zelim...
kazes da si samnom jer smo previse dugo bili skupa...
napokon priznajes da si samo navikao....
- 17:11 -
subota, 03.12.2005.
what is...
I feel the need to do this...to write...to empty myself of all these feelings...in any way possible...
You made me feel so weak, yet I'm so strong...I laugh at myself...this feeling is incredible...You wonder what's going on...you think you know, but you surely don't understand...I wanted to be mad at you...wanted to scream and hurt you...just like you did me...in the end, I realize that there is no point in that...nothing will change...so, why let it bother us?
- 15:54 -
petak, 02.12.2005.
tako mi...
nedostajes...
prazno je kada te nema...
tuzno, i tmurno...
sve je sivo i ljigavo...
tako se i ja osjecam...
bez tebe...
bas nikako..
- 16:35 -
