srijeda, 28.12.2005.
Zvao si me da dodem...zasto? Zato sto ni jedna od njih nisu mogle...ili zato sto si znao da cu doci? Da cu doci i jos uvijek ocekivati nesto? Jos uvijek misliti...nadati se da medu nama jos uvijek nesto postoji...Neki dio topline, neko staro sjecanje, neka zelja...ali nista...samo neka praznoca i pitanje 'zar mi je ovo trebalo?' Kajem se sto sam dosla-na isti nacin na koji se ti kajes za svo ovo vrijeme provedeno sa mnom. Mislim da jedno drugom dugujemo neka objasnjenja, neke izgovore za sve sto se desilo i sto se desava...a znam da cak ni poslije 1000 razgovora necu shvatiti...zato jer ne zelim. Ne zelim vidjeti istinu jer je gorka, crna, losa...A sta je ipak ta luda istina? Da nismo jedno za drugo? Da si ti los, a ja jos gora? Da ljudi ne zele da nas vide skupa? Vjera? Roditelji? Provodi? Reci mi sta!!! Pitam se zasto ne spavam vise od 3-4 sata nocu...Pa zar si ne mogu priznati da je to zato sto nema tvoje blizine...Nema tvog dodira i ruke u noci...Nema onog hrkanja sto sam mrzila i sto me je nerviralo...a sada bi sve dala za to...Za one dane kada si u rano jutro dolazio...za sve one trenutke kada si mi brojao...za sve svade...za sva kupanja...zbog tebe sam kupila coffe pot...a ipak ne i soljice.
Spavam u tvojim majicama nebil' te osjetila uz sebe...ali nista....tvoj miris je iz njih brzo nestao...prebrzo...ma luda sam...to vec odavno znamo...ali ne toliko da nisam svjesna koliko boli...a ti?
Da li znas? Da li ti osjecas onu gorcinu kada pomislis da sam s nekim i da mi je lijepo? Da li uopce mozes to smisliti ili te ubija kao i mene...ma nije vazno...odavno je prestalo biti...to je i bila greska...
sto smo si to dopustili...ili bar ja...jer ja sam ona koja je uvijek tjerala-koja je gurala i kad se vise nije imalo gdje, kad vise nije bilo pointa, kad je bilo ocigledno da je kraj. I pitam se zasto? Zasto mi je to trebalo? Mozda bi bilo lakse da se sve zavrsilo kad je trebalo...mozda...ali kasno je sada na taj nacin razmisljati...zelim se pretvarati da mi je svejedno--da nema boli i da ne postoje suze... i probala sam-izdrzala tjedan dana i onda se sve slomilo. Nisam kao ti da mogu kriti kad mi je tesko-a volila bi. Volila bi da nikad ne saznas koliko mi nedostajes, da nikada ne shvatis da sam za tebe u stanju bila uciniti sve, da te vise nikada ne volim...a zasto to??? Da li bi mi pomoglo da se osjecam bolje? Da li bi ublazilo bol koju osjetim kada si mi blizu a ne smijem da te taknem? Da li bi uklonilo ono znaje da vise nisi moj??? Neka mi daju tabletu-inekciju-bilo sta, samo da mi bude svejedno kad te vidim...ali ne, ne zelim da zaboravim nas i da smo nekad postojali...bili smo 'Lopov i Sejtanka'...a onda 'Bebe i Anja'...a sta cemo biti sljedeci put? Da li ce uopce i biti taj sljedeci put? Neznam...ali znam jendno...uvijek cu se boriti za tebe...i nikad se necu predati, cak ni kad drugi budu sigurni da jesam...jer uvijek ces biti samo moj...cak i kad budes spavao i budio se pored druge...kad ti ona bude ostavljala tragove vlasnistva po tijelu koje si meni branio...Znas kako znam? Zato sto ti nikada necu dopustiti da odes, cak ni sada kad si me ostavio...jos uvijek si tu...i tu ces ostati...jer volim te...Prije su bilo ljubavi...znam da nisi za mene...znam da nam nikada ne bi uspjelo...znam da je sve ovo bila igra--i sa moje i sa tvoje strane...imali smo utjehu jedno u drugom--ti od dosade, a ja...samo Bog zna...Ne zelim biti sa tobom...ne poslije svega sto se desilo i sto se nastavlja desavati...ne poslije nacina na koji si mi tako lahko okrenuo leda i ostavio me u sekundi, bez razmisljanja...a bio si mi SVE!!
Naucit cu da zivim bez tebe--bit cu usamljena, ali naucit cu...Zelim da budemo prijatelji, ali ne na nacin na koji ti to zelis...'hi' za 'hi'. To nije prijateljstvo--to je poznanstvo, a jedno drugom nakon svega dugujemo vise od toga...ili se mozda varam? Mozda jedina stvar koja nam je preostala je da se pravimo kao da neznamo jedno drugo--ali da li nam to treba? Ili ono kao sto ti kazes, 'sta ce ljudi reci?!?!?!?' U pravu si sto ne zelis doci da prespavas...jer znam da bi ocekivala nesto vise-ne sex, nego samo noc u tvom narucju...a ti mi to vise ne mozes pruziti...zato...u redu je...ali ipak...zelim ono nase 'cuddling'. To je sve...ostalo nestaje...ostaje skriveno u zaboravu...sjecanje koje zivi u dubini srca...gdje ga niko nemoze ukrasti ili unistiti...to je sve sto je ostalo od nas...samo sjecanje...a ludo sam te voljela....
- 16:43 -
