otkud ti hrabrost da dopustis tim
rijecima da uteknu sa tvojih usana?
zar ne shvacas u kakvu realnost su
me one bacile?
osjetim ih kao onaj hladni samar
koji si mi znao pokloniti u trenu ljutnje.
cutim, jer neznam kako da reagujem na to.
sta i kako da ti odgovorim?
zelim da se izgalamim na tebe i svasta da ti kazem...
ali usne su nijeme.
nema potrebe za rijeci...za opravdanja...izgovore...
jer shvacam da si u pravu..
da, volim da me boli....
jer to mi je ono poznato...ono na sto sam navikla...
ono jedino sto si mi uvijek od srca davao....
bol...a ipak, volim je...
jer od tebe mi je...
Post je objavljen 22.12.2005. u 16:21 sati.