ponedjeljak, 26.12.2005.
mislis...
da se krijem...mozda...ali ipak ne...dosta sam zauzeta ovih dana...mnogo stvari kojim trebaju odluke...
da li cu donijeti onu pravu...sta ako pogrijesim...da li cu se kajati??? Ne, nisam osoba koja se kaje... sve sto bude, moralo je...ali da li ce me boliti...toga se plasim...to ne zelim...mrzim ovu praznocu koju osjecam...usamljenost...zelju za necim...ostala sam sledena u momentu, a jedino zelim pobjeci od sadasnjosti...bilo gdje...samo od nje sto dalje...ovdje pada kisa...sparina gusi, ali kisa ne prestaje...
tmurno je...bas slici mojim osjecajima...nekako nesigurnim...strasljivim...a jaka sam...ima poseban nacin na koji mogu preci preko svega...na koji ce sve nestati...bar na nekoliko trenutaka...ljutis se na mene...mislis da mi je svejedno...da mi ne znacis nista...a varas se...daleko si...da li ces tako uvijek ostati...gdje si naucio nacin na koji govoris??? rijeci koje me cine sigurnom i koje me uvijek nasmjese...
srce ubrza kada vidim tvoje ima na porukama....zasto, ako mi ne znacis nista??? pokusavam se prevariti...reci da je sve ovo samo neka igra...sala Bogova...mozda...a sta ako ne??? sta ako je sve ovo stvarnost? ma neka bude...zelim vjerovati bar na tren...nestati u mislima...izgubiti se..mozda na trenutak, na dan, zauvijek...
a ipak ostajem da se borim...bit ce bolje...iza svakog oblaka se krije sunce...a vec sutra kisa ce da prestane i sve ce biti po starom...ova bol ce ostati zaboravljena...neko vrijeme...skrivena...kao i do sada...niko za nju nece znati...da je tu...da postoji...samo ja...ali osmijeh je tu...da krije sve...kako klaun sa onim laznim, nacrtanim...navikla sam...ali koliko jos dugo...
volim te...njezno...tajno...bez zurbe...na svoj nacin...pomalo cudan...ponekad od straha sakriven odbojnoscu i hladnocom...ali ipak...postoji...jer osjecam toplinu...srecu...zadovoljstvo...
- 21:45 -
