Marketing
da ne brinem, huh...
hvala na divnoj poruci...iznenadio si me...nisam ocekivala nista od tebe...poslije sinoc sam napokon shvatila da je gotovo...Zelis da se izvines, ali za sta??? Za ovo sto me boli? Zato sto ne osjecas nista prema meni? Zato sto sam te vratila 200 godina unazad? Za sta??? Ovo sto se desilo, sama sam kriva za to...Trebala sam znati bolje i biti pametnija, ali sta ces, covjek se uvijek nada da mozda nije tako kako jeste...Zelis da budem dobra prema sebi..a i prema tebi...Ma zar nisam? Mozda...Kazes da ti je zao sto si me uvrijedio--i da si i ti bio u ovakvoj situaciji...ali kada??? Iskreno da ti kazem, koliko god te zelim mrziti--nikad ti na svijetu ne bi pozelila da osjetis kako boli...kada te ostavlja osoba koju volis, sa kojom zelis biti...Kako ta bol pocne negdje u dnu duse i onda te polako pocne gusiti...Srce se tako jako stegne, da u stvarnosti mozes osjetiti ne samo emocionalno, nego i fizicki koliko boli...Kao da ti neko uzme srci i stisne ga tako jako k'o da hoce da sav zivot iz njega golim rukama izvadi...Ali neka...
Prezivjet cu...ali onu sliku vaseg poljubca i znanje da nosi tvoju burmu, pamtit cu do kraja zivota...Sta god bude sa tebe i mene...to nikad necu zaboraviti...A borit cu se...cak i kad budem umirala od boli...a mislila sam da nam je opet lijepo...Kako sam se samo mogla tako slatko zajebati...Zelim otici od tebe zauvijek, zaboraviti da postojis, nestati iz tvoga zivota, ali ne mogu...bar ne jos...a povrijedio si me...
Vise nego iko do sad...Sa svim rijecima sto si rekao, sa svim prevarama...i pitam se zasto si? Pa govorio si da me volis, a onda opet otisao drugoj...Samo si je ljubio--ali neki poljubci imaju vise znacenja nego sex...Htjeo si da te zbog toga ostavim...zbog bilo cega...samo da te ostavim i odem od tebe...a zasto? Znam da ti znacim nesto, jer ne bi ostajao pored mene...nego bi otisao vec davno bez ijednog pogleda nazad. Zelim da se jos uvijek vidam sa tobom-moram to...dopusti da slazem i kazem da je iz navike, a ne zbog ljubavi...da se bar na tren prevarim...A onda vremenom bit ce kao prije... Postat cemo znanci, a ne prijatelji...zivit svoje zivote...bez razmisljanja na jedno drugog...Mrzim sve one ljude sto su govorili da nismo jedno za drugo...jer mozda su bili u pravu, mada to nikad necu vjerovati...uvijek cu misliti da smo mogli uspjeti da smo to htjeli, a ne predati se ovako lako kao sto jesmo...To je sve za nocas od mene...Nisam htjela pisati ove 'gluposti' ali na kraju opet jesam...Sjecam se kad smo opet krenuli, pitao si me da li jos uvijek pisem, i rekla sam ti ne, jer ne volis da citad, i tada si rekao da mozda sada volis...I uspjeo si me ubjediti...vjerovala sam ti kada si govorio da me volis i da zelis biti sa mnom...a sad se pitam, da li sam ti ipak bila samo neka igra ili kao sto ti kazes, 'experiment'? Ma nije vazno...ja znam sta osjecam...a tvoje je do tebe...i bit cu uporna--vjeruj mi na to...jer znam da ipak mozemo...cak i kada cijeli svijet bude protiv mene...ja cu uvijek vjerovati...I znaj sta god da bude, da te volim...vjerovao ti to ili ne...i sve sto je medu nama bilo, kroz sve bi opet prosla...svu kritiku protiv tebe podnijela...i opet te volila....
PROSLO JE TRI GODINE OD OVOG PISMA...
TAKO MNOGO VREMENA, A CINI SE KAO JUCE...
SADA VIDIM DA SMO ISTI...ISTE GRESKE PRAVIMO...
MADA IPAK POSTOJI JEDNA RAZLIKA...
JA UNATOC SVEMU NIKADA NISAM PRESTALA
VOLJETI TE I BORITI SE ZA NAS...
Post je objavljen 26.12.2005. u 21:54 sati.