cinis da se osjecam....
hladnu....me cinis, a onda se cudis...
kako je moguce da na taj nacin pricam sa tobom...
zar neke stvari stvarno ne razumijes...
jak si sve dok ti dopustam....
a kad se stvari malo okrenu i PRAVIM se kao da mi je svejedno sta ce biti...
onda se uplasis i postajes ono sto nisi...njezan, i pun zelje da budes sa mnom....
dosadilo mi je....sve ovo...ti...ova neobjasnjiva veza...vrijeme koje smo proveli skupa...
cak i pomisao na sve sto dolazi mi je dojadila...a ipak kao budala ostajem....
Post je objavljen 14.12.2005. u 15:53 sati.