srijeda, 28.12.2005.
zar je vazno...
pitas me zasto sam drska prema tebi...zar ne shvacas da je to ono jedino sto znam?
na neki sulud nacin...bez ikakvog razloga, shvatila sam da vise ne zelim...
ne zelim da te pokusavam uvjeriti da te volim jer vise ni sama nisam sigurna...
ne zelim te nagovarati da ostanes sa mnom jer sve manje vjerujem da je to dobro za nas...
zelim biti srecna, a pored tebe to nisam.
umorna sam od svih losih rijeci koje govoris o meni...umorna od tvojih hiljadu poziva nocu...
od tvojih optuzbi, lazi, prevara, i misljenja da ja nisam ljudsko bice...
kazed da te volim ja ne bi 'ovo ili ono'...ali ti da imas imalo repekta, ne ljubavi, vec respekta, prihvatio bi me kakvu jesam...a to sto mislis da si bolji od mene--slatko se varas, ljubavi...
kazez we're 'buddy's'...mi da smo buddy's medu nama ne bi postojale lazi...vjeruj mi da sam posve sigurna da cu prezivjeti bez tebe...cak i kad me zaboli, vise nikad to neces vidjeti, znati, ili osjetiti..
sljedeci vikend kad se zavrsi, sa njim cemo i mi...ovaj put bez izgovora da ostanemo skupa...
znam da cu naci nekog ko ce me tretirati kao osobu, a ne stvar...to me uopce ne briga....
vjeruj mi samo da ce ti biti teze nego meni...ja sam kroz ovo vec jednom prosla, a ti jos nisi...
a bolit ce te...bolit ce te sva sjecanja...sve ono sto smo bili...sto smo mogli biti...a sada smo apsolutno nista...
kako je sve gotovo...vise i ne zamjerim...vec mi je na neki nacin drago...
vise nisam zatvorenik...opet sam slobodna....
- 16:17 -
