Gledaju me...Pricaju kako sam sama, a nijedna ne razumije...
Misle da ih necujem...da ne vidim njihove poglede...
Pitaju sta pisem...
Nikad ti vise necu reci that you stink-nisi moj da te mirisem...
Dvije sekunde-jedna rijec, i zivot se pretvara u PROPAST...
Sve ono sto si vjerovao se srusi i nestane, u sekundi...
I pitas se zasto, kako, i da li je stvarno moguce...
Ne razumiju me...
Njihovi pogledi odaju znatizelju i zbunjenost...
Ali neka, jer poslije nocas me nece biti dugo...
Nestat cu i sakriti se--od svega...
Na neki nacin biti kukavica, ali moram biti jaka...
Kad sam ostala ziva polije svega sto je bilo---
jos cu lakse sada...
A ako ne, uvijek postoji izlaz...
i vise nikad nece boliti....
Post je objavljen 26.12.2005. u 22:10 sati.