Osjećam nekakvu psihofizičku malaksalost, ko da sam živi mrtvac. Kao da se ne mogu naspavati, kao baterija mobitela kojoj je prešao rok trajanja; sve teže se puni i odmah po punjenju crkava.
Uvjerena sam da je to psihički umor, bojim se da samuzela prevelik zalogaj, (prevelike zalogaje u nadi da se riješim čim više tereta) da sam zakoračila predaleko u mislima nastojeći popraviti prošlost, budućnost, prikupiti snagu. I dalje je moj problem kalkuliranje, ali nažalost ne na onaj zdravi način i do one zdrave kritične granice... Nečega ima kronično previše u mom životu, ili premalo, i ja to više ne mogu fizički podnositi. S previše stvari u psihi nastojim držati korak i vjerojatno je to uzrok isccrpljenosti, pokraj one fizičke. Ne možeš postić kompromis između sebe i drugih...ugodit i sebi i njima....uh, ne možeš.Jednostavno, ne znam više 'obavljat' neke stvari kako sam to činila prije....
Moje tijelo kao da ne može primiti dovoljno od univerzuma, ili odbacuje,ili zaobilazi iz nekog razloga, ko voda oko kamena. Ili prospem po putu, radi osjećaja krivice.....se želim vratiti u stare zablude i nade, u psihičku 'odjeću' koja mi više ne pristaje....a znam da mi to neće uspjeti, iako niti ne pokušavam, već sam samo rastrzana....
Tako sam jebeno umorna da mogu čuti svoj vlastiti duh kako se bori za udah i za bilokakvu okrepu.
Radila sam par stvari poodne koje su mi se činile korisne, isključila kablove i čitala knjigu koju sam bila zapostavila neko vrijeme...i to me je malo podiglo, i sad opet osjećam jebeni umor, ko da je sama knjiga isisala iz mene zadnje zalihe.
Ne znam se oraspoložiti i podići i 'utješiti' ko što bi to mogla nekad.
Tražim nešto čisto,svoj duh, pomoć na putu, a ne vlastitog uma. Moje mi tijelo govori da mu je dosta....
Kad bi se bar mogla odmoriti, od intelektualiziranja, ograničavanja, napunit energijom ali kao da ne mogu doprijeti do izvora, previše slaba da činim stvari što sam činila prije, a previše slaba da napustim staro. A što je smiješno, znam koje su to stvari al ne znam što točno trebam napraviti...
Ne želim se hraniti iluzijam strpljivosti, kad znam da je moja baterija pri kraju i da je moram zamijenit novom ili nešto....
Pišem ovo u nadi da pronađem trag u psihi, promatram sa visine i gledam igre svog uma i pokušavam se uzdići iznad njega i pronać izvor snage koji me neće iznevjeriti, da skužim konačno što trebam trajno šutnuti od sebe .
Iako sam na dobrom putu, um često pokuša zavarat psihu. Treba mi suštinski izvor utjehe a ne......ništa iluzorno.
Naučiti razlikovati to dvoje.....
Osjećam se malo bolje, fala Bogu...hvala Blog.hr-u, čitatelju ovoga, hvala na pozornosti. Treba nam svima to, ponekad.
< | srpanj, 2011 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Postoji taj neki dio mene koji bi do vječnosti filozofirao. Ne znaju svi za taj moj dio, ponekad izađe na svjetlo dana kao kakav biser. Ponekad čak i napravim nešto pametno... Ne volim taj svoj dio svijesti uvijek, ponekad me opterećuje, i uopće nije sexy, ali bez njega ne mogu.
Ovdje iznosim ponešto od svega.
U horoskopu sam strijelac, kao i u podznaku.
''I misao koja je zarobljena, kopni i tuguje.
Sputana misao, baš kao i zarobljena voda,
u toj sputanosti svojoj, ne dokazuju čari slobode.
Nesputane, teku voda i misao.
Misao ka vječnosti, a voda ka drugom agregatnom stanju.
U kretnji je čar slobode.
(blade777)
''Dobro se vidi samo srcem. Bitno je očima nevidljivo''
A.de Saint Exupery,Mali princ
''Koliko voliš sebe toliko popravljaš svijet oko sebe''
ksenija
''Anyone who is not on your same evolutionary and spiritual frequency will distance himself from you, while those who are on the same frequency as you will come closer to you. You will see how amazing it is to discover that everyone who needs to be by your side will ultimately appear in your life in the most spontaneous and divine manner. That's how powerful the mind is! "
Ricky Martin
''Prirodna osjetljivost za ono što je dobro i za ono što je loše najbolji je navigator za sve naše postupke i odluke. Prirodno klijanje vlastite senzitivnosti - ako se smijem tako izraziti - neusporedivo je učinkovitije od bilo kakvih autodestruktivnih i umjetnih pokušaja da "budem bolji". Stvari koje činimo ili ne činimo vrlo su često suptilni ispušni ventili čija zamjena drugim suptilnim ispušnim ventilima zapravo znači vrtnju ukrug; unutarnje povećanje osjetljivosti za određene pojave u nama i izvan nas jedino je pravo i trajno rješenje svih naših kriza svijesti.''