Autor: Stjepan Katić
Isuse, kad Zli osudiše Tebe,
sina Božjega, na križ jošte mlada,
u meni čut je rug prvog Tvog pada;
suzama Majke rúžili su sebe.
Jad s križem teškim Cirenca tad prene;
eno Ti rubac Veronika pruži.
S tlom neravnim kad drugi pad Te združi,
jeruzalemske stade tješit žene,
a na treći pad - cere se debili;
jezivo drhtiš dokle Te skroz svlače,
na križ da bi Te čavlima pribili.
Avaj, ugasle vidjeh Ti zjenice
dok Te skidaše na Golgoti, mili,
a kad uskrsnu - sjaš iznad grobnice!
|