Foto: Ljiljana Dobra
barem da mogu nebu ukrast boje
kad sunce sneno počinuti ode
a zanosne želje u duši se rode
ja bih još neke pridodao svoje
barem da mogu rembrandte i goye
privoljet da mi ruku i kist vode
dokle uzdasi obzorima brode
i dok smo bliskost otok i nas dvoje
zatim bih kistom anđeoskog daha
crtao kosu nos i oči ti pune
odsjaja onog polenova praha
neka u sumrak s purpurom nam blista
ures taj cvjetni tvoje rajske krune
u čaroliji božanstvena kista
|