Blogerki Vidrin smijeh
Usput se svakom štošta može desit:
krenem ju zirnut, a zid se isprsi
preda mnom, visok. Šuti, služeć svrsi,
tko nije prilaz umio podesit.
Na blog joj sjajni ne dođoh se kesit;
u meni još se vidrin smijeh trsi
da bilo kakvu nelagodu smrsi,
osim laudom zvijezda je uresit.
S vjetrom se hrvam i u sebe ronim,
gdje strašću lovim katrene i terce;
nebeskim zvonom neprekidno zvonim,
budeći Tvorca i Njegove redom,
već kad ne mogu zemni um i srce,
s mrvu gorčine i pokojom sijedom.
(Zadar, 05. 08. 2012.) .
|