modro voće zvijezda zri
a ja silazim
u predvorje ugasle svjetlosti
u usahle vrtove
u koje više ne svraćaju
ni ptice ni umorni starci
silazim
i katkad pomislim na Arijadnu
koja je trebala već davno stići
silazim
gazeći po oštrom kamenju
i mučeći se sâm sa svojim ranama
silazim
post festum
svih onih mojih nastojanja
da se već jednom desim
gdje se zlato zlatom mjeri
i gdje se bere voće zrelih zvijezda
(Iz zbirke „Upornost hodanja“,
Školske novine, Zagreb, 1984.)
|