Poetesi Nevenki Nedić
Ja nisam, gospo, s Vama u duetu
pjevao ikad melodije sjetne;
nit' sam mogao, u istom sonetu,
udisat pelud duše Vaše cvjetne.
Ja nisam, gospo, ni sokol u letu,
kliktav i smion, u večeri ljetne,
što vjerno prati Vašu siluetu,
jer ste zvijezdom putanje mu sretne.
Ja nisam, gospo, nakon svih nevera,
ni blizu onog tko Vas strasno žudi,
mada je poet iz jalovih sfera.
Stoga moj nemir gluhe noći budi
zvekirom srca pokraj kadávera,
dok meni, strancu, zabluda Vam sudi!
(Zadar, 29. 03. 2012.)
|