Dozrijeva umor na cestama ...
(Oprosti što htjedoh se napiti
svježine večernjih tišina
iz rumenog kaleža tvojih usana.)
A posustalog skitnicu čekaju sjene
procvalih maslinika ...
(Oprosti što mišljah u njihovu krilu
osjetiti toplinu tvojih dlanova)
Vijugaju ceste u nedogled
i ja – posrćem na raskršćima ...
|