Ljiljani Dobra
Divno je doznati kad si iskrsnula
s preplavljenom dušom dragocjena lijeka
i kada si pred noć, radosna, usnula
u sjeni borova, a brizi daleka,
snivajući cvijeće svojih proplanaka,
gdjeno su ljiljani čednost tvoga lika;
gdjeno su makovi zov ti uranaka
i gdjeno su ruže tvoja cvjetna slika.
Pa, neka te ruke razdraganih vila,
usred vinograda, već kad život zdraviš,
uspnu do radosti! Čujem: šušti svíla
na vjetru planinskom dok ljepotu slaviš.
Eoni dok teku, nek' te sunce prati;
pusti pjev svog srca da i k meni svrati!
(Žirje, 5. 11. 2009.)
|