30.09.2005., petak
...
 Listajući dnevne novine i razmišljajući o bezgrešnom začeću, na pamet su mi pale tri stvari na koje bih se trebao osvrnuti.Prva je Carla del Ponte i njene blage crte lica. Shvatite li tu ljepotu, znat ćete da Carla nije do svoje pozicije došla samo na račun obračuna s talijanskom mafijom, ratnim zločincima i inim nestašcima, već je bitnu ulogu odigrao i njen šarm. Tko je tako zamamnu ne bi iskoristio u višesatnom seksualnom maratonu, koristeći polovicu onih, za normalne ljude, teško ostvarivih Kamasutra položaja taj je naprosto peder. Ili ga ubrzo čeka ta spoznaja. Čudim se da Gotovina može odoljeti njenim čarima. Mora da je uzor franjevaca, o kojima Carla ljutito govori, ostavio duboki trag – celibat do jaja. Druga stvar, kao i Carlina slika, tiče se Večernjeg lista. Svjedoci smo svakodnevnog žutila ove dnevne novine, pa nas ne treba iznenaditi naslov «Medicinske sestre ne žele minice». Kada otvorimo tekst pod tim naslovom (on-line izdanje) shvaćamo da nisu u pitanju nikakve minice već suknje, a razlika između ova dva artikla je velika. Vjerojatno ste odmah zamislili «vruću» sestru u minjaku kako se guzi pred napaljenim starkeljama i izaziva infarkte. Dakle, ovakvim gafovima ili namjernim izvrtanjem činjenica ova nekad ozbiljna novina privlači čitatelje (i mene je privukao naslov), ali nadam se da neće još dugo. Smatram da je ovim prostorima potrebna jedna normalna, informativna novina bez ikakvih senzacionalističkih naslova i da bi kao takva uspjela se održati. Ja da imam para ne bih ulazio u takav pothvat, ali možda se nađe neki altruist. Treća stvar, možda i najbitnija jer se tiče zdravlja, su tisuće žohara koji se nalaze u skladištu Konzumove trgovine u Osijeku (IPK robna kuća). Razgovarao sam s jednim prijateljem deratizatorom i on mi je malo opisao ugođaj Konzumovog skladišta. Tisuće žohara gmiže po voću i povrću. Veli da ih još nigdje nije toliko vidio, a tim se poslom bavi već nekoliko godina. Što je najgore, najviše ih ima u suhome voću poput suhih šljiva. Ne znam da li itko pere te šljive kad ih kupi. Ja nisam nikad. Jednostavno nisam razmišljao o njima kao o voću koje bih poput jabuka npr. trebao oprati prije nego što ih pojedem ili stavim pokraj oguljenog zeca. Dakle, ljudi, obavezno perite sve što nije konzervirano ili zapakirano, jer nikad ne znaš gdje žoharovo govno spava… |
- 14:02 - Komentari (20) - Isprintaj - #
29.09.2005., četvrtak
nova zvijezda na poetskom nebu
|
ovu pjesmu posvećujem novopečenoj poetskoj veličini koja mi je nakon svih mogućih doktora, vračeva i travara jedina pomogla da se pomoću njene poezije i priložene slike monstruozno iserem. Ćelava pjevačica Pred tobom su Izbjegle ptice U republiku Afriku I tamo su ih smjestili U afričko Vrapče Kurac, kurac Pička, kurac, Jaja, skrotum, Sperma, smegma Paradigma silovanja vulgarnosti. Nesuđena kraljica Big Brothera Kurac, kurac, pička, Jebanje. Sanja Drkanje, menga, Dlakava pička, Obrezani kurac. Zbog ljepote tvoje I izražaja Strah me je noću Vani ladit jaja Kurac, Jebanje, Pička, Konj Ćelava neman. (tuš!) Da je negdje vidim Sakrio bih se u buš. |
- 13:58 - Komentari (24) - Isprintaj - #
28.09.2005., srijeda
rvacka farma
 Kad je Đuro Orwell davne 1943. godine napisao Životinjsku farmu aludirajući na korupciju režima (nema veze kojeg), vjerojatno nije ni pretpostavljao koliko će se njegove «svinje» razmnožiti po svijetu i koliko će njegovo djelo uspjeti svakom kritičaru nekog sistema omogućiti nedvosmislenu alegoriju. Gotovo svaka revolucija i svrgavanje totalitarnog režima u slabo razvijenim državama poput naše raspustila je iz domoljubne staje najgore svinje koje su se potom dobro naždrle i zasjele na vlast gdje će ostati ne godinama već desetljećima. Borba za vlast tih svinja u nas traje već petnaest godina. Svakih se nekoliko godina nova gladna svinja domogne kopanje i ždere tako halapljivo i gramzivo da se neka bića zapitaju «jesam li se ja za to borio? Da mi svinje pojedu sav moj kukuruz koji su godinama uzgajali moji roditelji pa makar i pod znakom petokrake?». I prosto je nevjerojatno koliko se tih svinja nakotilo, koliko se tog nakota udebljalo, pa, jebem ti oca, kako mogu više kalemiti salo na salo? Svakog jebenog dana ja upalim televiziju, i svakog trenutka tog dana ja vidim svinje. Svinje u Zagorju, svinje u Dalmaciji, svinje u Primorju, Zagrebu, Slavoniji, svud gdje kamera dopire, ističu se svinje. I nije samo problem što one tako čudovišno žderu, problem je što se one javno trude pokazati tu svoju svinjsku narav. Nije ih sram pred jadnim bićima roktati, žderati, mlatiti se i iza sebe ostavljati pustoš i hrpe govana. Pa jebote, jel' se mogu uopće ta debela stvorenja nazivati svinjama iako po vanjštini prilično liče na mojeg Bicka? Moj Bicko ždere, ali kad se naždere, zadovoljno rokne, možda prevrne kopanju i ono što je ostalo u njoj, i ode svinja spavati. Ali ova vrst svinja je jedno veliko tamno grotlo na čijem se dnu jedva ocrtava Hrvatska, a na njoj kao topološke oznake nacrtani ogrišci jabuka, suhi kruv i kontejneri za smeće. Jednog dana i nas će požderati i zadovoljno se podrignuti, a onda iz susjednih zemalja ili iz daleke Kine uvoziti novo stočno brašno. Pa jebote gdje je taj majstor Tomo koji će zaklati te svinje, fino ih popariti, oguliti, rastaviti i ispeći sve to skupa da se i mi nekog kurca najedemo? U kurac! |
- 01:10 - Komentari (13) - Isprintaj - #
26.09.2005., ponedjeljak
zvukovi
 Samoća nije stanje koje će vas napraviti vedrijim i boljim bićem no što jeste. To znate i sami. Ona često izjeda i kad je nametnuta zbog nerazumne ili okrutne okoline može vam život pretvoriti u pakao iz kojeg se ne možete izbaviti jer svaki vaš pokušaj da se popnete uz strme rubove te jame bit će osujećen i vi ćete iznova i iznova padati na dno. Međutim samoća može biti i dobra stvar. Ne na duže vrijeme. Ona vas može ojačati po devizi «što te ne usmrti ojača te», ali samo ako ste spremni suočiti se na pravilan način s njom; ako ste spremni suočiti se sa svojim u tom trenutku nerazjašnjenim mislima i postupcima, te uzrocima koji su vas doveli do stanja da ste trenutno sami u vašem svijetu. Biti sam može značiti potpunu slobodu unutar četiri zida koju vam ama baš nitko ne može oduzeti, bar dok vam ne pozvone na vrata. A i to vas ne obavezuje da se uopće javite na zvono, pogotovo ako ste u zgradi. Ionako su ljudi u zgradama stranci jedni prema drugima: možda su za to krivi zvukovi koje proizvode, pa jedni druge kunu ili utihnu pa pomno osluškuju ne bi li saznali što se događa tamo «prijeko». To je onaj trun voajerstva koji čuči u svakom od nas. Kad ste sami ti su zvukovi jači i intenzivnije vas opsjedaju: kao kad se napušite dobrog grasa pa vam je svako osjetilo pojačano. Uostalom, nemate s kim podijeliti tu ljutnju, razočaranje ili oduševljenje što ste precizno zaključili kako se nešto dogodilo i kako vi sa stopostotnom sigurnošću znadete što je to, i to sve prema zvukovima koje ste čuli preko tankih poroznih zidova. Na primjer kada legnete u hladan krevet, željni ljudske topline pokraj sebe koja će vam dati do znanja da je vaš ciklus obnavljanja ljudske vrste ipak u tijeku ili će se upravo održati, i kad razmišljate o promjenama koje trebate napraviti da stvarno izbjegnete doživotnu samoću, tada u toj noćnoj tišini koju omete tek pokoji zvuk neugođenog automobilskog motora, začujete zvuk odnošaja. Ovisno o količini spolne aktivnosti, vaša će reakcija biti zatomljivanje tih zvukova ili preznojavanje usred nelagode koju vam oni stvaraju. Ako je ova druga situacija u pitanju, ti će osjećaji biti slični onima kao kad ste kao djete prvi puta čuli vaše roditelje kako se pare, pa ste se pokrili dekom preko glave ili si čvrsto nabili jastuk na uši. Upalit ćete televizor, ali on vam neće prikriti škripu razjebanog kreveta. Uvijek će zvuk seksa isploviti iznad svih ostalih zvukova. Vrtjet ćete se s lijeva na desno i nazad i psovati zašto to ne rade potiho, već se deru, dašću i vrište. A onda ćete baciti majmuna zamišljajući se u istoj takvoj izbezumljenoj ulozi sudionika koji sa svojom jebozovnom susjedom obavlja perverzni koitus. U tim trenucima lupat ćete glavom o zid što ste sami i što je život pizda prema vama. To su loši trenuci. Ne daj bože da čujete kako se netko iznad vas žestoko raspravlja ili svađa, a kamoli da se čuje buka i lomljava zajedno s jekom koja odzvanja kroz vašu samoću. Tada ćete poput duha izaći iz sebe i kroz plafon uletjeti direktno u žarište svađe i biti nijemi sudionik u njoj. Vagat ćete tko je kriv više, a tko manje, stajat ćete na jednu stranu, pa na drugu, proživljavati mučninu kao da je upravo vas netko teško uvrijedio i pokušati mu vratiti još većom žestinom. Bit ćete tako uzrujani da ćete u jednom trenutku pokušati smiriti strasti i zagrljajem riješiti svaki nesporazum ili ljutnju. Napokon, kad se sve utiša, vaš će se duh vratiti u vaše tijelo i vi ćete umorno sjesti i osjećati se vrlo iscrpljeno. Onda će vas iz tog stanja prenuti susjed odozdo kojem je život sjebala učmalost i navika, pa se nakon svakog povratka s posla uvali u fotelju, dobro zagnjavi ženu, a zatim upali televiziju da pogleda dnevnik. Pritom ga pojača na najglasnije kao da mu se pokvario slušni aparat ili kao da želi reći susjedima da je život ozbiljniji no što oni misle i da je vrijeme da saznaju što se događa oko njih. A ja sam u svojoj samoći vrlo dobro naučio što se događa oko mene i što znači i najmanjih zvuk tih ljudi. Gomila nedojebenih stvorenja kojima je ustajalost njihova života stavila okove oko njihove slobode pa se ponašaju po tradiciji, navici i društveno-moralnom određenju, što ih ipak ne sprečava da se bezobzirno svađaju, jebu i pojačavaju televizor. |
- 15:43 - Komentari (8) - Isprintaj - #
Jedem govna jer je burek skup
 U svezi novih prijedloga zakona o zdravstvenoj reformi u kojima se predlaže sankcioniranje rizičnog ponašanja poput pušenja i pretilosti, ističem, i također predlažem povjerenstvu za reformu zdravstva dapuši kurac i jede govna i da nam tim činom dokaže kako kurac nije kancerogen i kako je najpogodnija zamjena za cigaretu, te kako govno nije hranjivo i ne pospješuje debljanje. Ili barem neka zabrane cigarete i masno. A kako se uopće duhan proširio po svijetu, od kuda dolazi i zašto moja baba nikada nije pušila duhan, a dida je zbog toga bio sretan? U davno doba, prije podosta stoljeća, živjeli u ne previše srednjoj nit' previše južnoj Americi, nama čudni ljudi, čudna imena, kad ga izgovaraš, jezik da ti se pretrgne, znaš? Ti su ljudi čudna imena štovali sunce, žrtvovali ljude, prečesto i djevice, nožem im sudili, a srca sakupljali u jednu kamenu kadu. Ti su ljudi također pušili i biljku iz porodice Solanaeceae, a roda zvanog Nicotiana, zeljastu biljku u nas znanu kao Duhan riječ koja je balkanski turcizam arapskog podrijetla, mozak mi se pretrgo od nabrajanja, znaš? A onda je jednog dana u krajeve te neznane došao prvi javno priznat začetnik jednog od najvećih svjetskih genocida, Christopher Columbus (ispaljen iz p. 1451 – ubio ga Bog 1506.) i s Karipskih otoka uzeo tu biljku koja će jednog dana zapapriti život stotinama milijuna ljudi, te je brodom odnio u Europu tadašnju, prljavu i gladnu. Šalu na stranu, Columbo osim što je bio začetnik genocida nad američkim domorocima, zaslužan je i za prvo interkontinentalno širenje ove po zdravlje opasne biljke. Dakle Columbo, nadam se da se okrećeš u paklu na vječnom ražnju kojeg vrte američki domoroci. Prvi uživaoci duhana bili su moreplovci i lučki radnici, nakon kojih se krug uživaoca proširio na sve slojeve. Jedan smrdljivi francuski poslanik (tko nije u ono vrijeme smrdio bio je spaljen na lomači) na portugalskom dvoru imenom Jean Nicot Villeman (po njemu je rod ove biljke i dobio naziv) 1560. godine poslao je francuskoj kraljici Catherini de Medici (zamislite kako je njena spilja tek smrdjela) kao lijek za njenu jebenu migrenu samljeveni duhan i poručio: «Štovano i veleštovano vaše i naše Visočanstvo, šaljem vam ovaj smotuljak ljekovite biljke zvane … kako bi vas ta opaka migrena već jednom prošla, jer je i kralju i narodu već pun kurac vaše kuknjave. Ako vam ni to ne pomogne, napušite se kurca (prije toga ga očistite od svježeg sira nalik kravljem) Vaš ljekar, apotekar i vječni sluga Nicot.» Naravno, migrena je nije prošla, ali se kurba navukla na duhan i raspačala ga cijeloj Europi i svijetu na njihovu štetu. Eto vam storija o duhanu. Sretni bili i bezdimne pušili. p.s Odgovor na pitanje «Zašto moja baba nije nikada pušila duhan, a dida je zbog toga bio sretan?» Zato jer su štedjeli za novo biciklo. |
- 00:05 - Komentari (8) - Isprintaj - #
25.09.2005., nedjelja
jeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee
 o je |
- 16:10 - Komentari (10) - Isprintaj - #
24.09.2005., subota
kruva se ne najeli da bog da
   Osoba A: ja sam sjebao Hrvate Osoba B: na Hrvate mi se nekako ne diže Osoba C: Španjolska do Tokija |
- 00:12 - Komentari (15) - Isprintaj - #
23.09.2005., petak
urbi et orbi
 Dubeći šest noći na glavi ovih sam dana proučavao gensku teoriju ministra Primorca u kojoj on tvrdi da mi Hrvati nismo Slaveni i da smo sličniji zapadnim narodima te sam neopozivo odlučio: Svečano se odričem slavenskih korijena i tvrdim da sam u svojem prvom primatskom obliku bio majmun te da se i danas tako osjećam. |
- 12:59 - Komentari (9) - Isprintaj - #
22.09.2005., četvrtak
Ja nemam sise
|
Odvajkada sam bila izopčena iz društva naših bujnih djevojaka jer nisam imala sise. Dok su one u ljekarni tražile tablete za učvršćivanje tkiva, ja sam po trgovinama tražila najmasnije mlijeko ne bi li mi možda narasle sise. Nije uspijevalo. I dečki su me također izbjegavali zbog toga što nisam imala sise. Nema veze što sam svako jutro patila kad bi navlačila najuže traperice na noge i čvrsto dupe, dečki bi buljili samo u bujne balone mojih drugarica koje mi kako mi se sada čini i nisu bile drugarice. Barem ne kad se trebalo uvaljivati dečkima. A kad je trebalo prepisivati zadaću ili ispit, onda sam im bila otac i majka, brat i sestra koja ima zgodnog dečka. S vremenom je i to nestalo jer je moja boljka malih sisa prerasla u opsesiju, pa sam popustila u školi. Kad sam na jedvite jade završila srednju školu (moje su se drugarice već odavno potezale), negdje sam u novinama vidjela reklamu doktora Reichmullera. Nakon toga sam se zaposlila u jednoj krojačkoj zadruzi i svu lovu koju bih dobila stavljala bih u kasicu prasicu (koja je btw. imala veće sise od mene). Štedjela sam za plastičnu operaciju. Nakon tri godine muke i tri tone prekrojenog materijala uštedjela sam pare, ali samo za put u Zagreb. Bacila sam sve na kocku, pozdravila se s familijom, prijateljicama kojima su sise već pomalo i visjele, spakirala kofer i otišla u Zagreb. Tamo sam igrom slučaja naletjela na Marka koji nije mario za sise. Prvi puta sam imala dečka i spavala s njim. Nakon teškog seksualnog debakla priznao mi je da je na prekretnici i da je nedavno shvatio da ipak neće biti homoseksualac. Zato je i volio moja ravna prsa. Rastali smo se u suzama. Život je tekao dalje, ja sam radila u jednoj maloj firmi za servis pisaćih mašina i maštala kako ću imati velike sise. A onda me jednog jutra zaboljelo u desnom predjelu grudnog koša. Pod prstima sam osjetila kvržicu. Otišla sam doktoru i on mi je rekao da imam rak dojke. Ubrzo se ispravio i rekao da imam samo rak. Rekao mi je da hitno moram na operaciju. Ja sam ga odbila jer sam znala da ću prvi put u životu imati makar jednu sisu. |
- 00:28 - Komentari (24) - Isprintaj - #
21.09.2005., srijeda
novinarski smrad
|
«Golišave fotografije Blanke Vlašić na webu», naslov je koji nam danas u on-line izdanju donosi Večernji list. Radi se o jednoj fotografiji poluobnažene Blanke Vlašić. Koliko je danas takva «ozbiljna» novinska kuća zagrezla u žutilo ne treba posebno objašnjavati. Sad se ja pitam ima li ijedan novinar imalo etičnosti u sebi ili se sve svodi na grabež za što većom čitanosti. Ispada da je Vlašićka flundra koju treba javno razgolititi, a ne jedna vrlo marljiva mlada atletičarka kojoj treba podrška javnosti. Sramota. |
- 14:06 - Komentari (11) - Isprintaj - #
lamentacija
|
Sjedeći jutros na školjci od mramora i zlata, teško pitanje, kao vrlo težak vagon pritisnu mi mozak. Što se dogodi kad se đubre oslobodi? Kad se poserem negdje u Nepalu* Kad se poserem Negdje u Nepalu Jedan će se Šerpa okliznuti A njegovi će ga prijatelji spaliti Kad se poserem... Jedna će muha otvoriti dućan I staviti tablu «Svježa govna» Kad se poserem... Jedan će list Zatreperiti od jada Jer njime ću obrisati dupe. Kad se poserem... Jedna će zvijezda pasti A ja ću biti lakši cca pet kila. * stihove iza triju točkica čita druga osoba, brzo, naglim uletanjem u riječ prve koja prvi redak čita vrlo poetično i staloženo |
- 13:21 - Komentari (5) - Isprintaj - #
patnje 32-godišnjeg Sisajeda
|
Vremena su teška i preteška kad nemaš nikoga uza sebe, osim plišanog mede, slika i Interneta. Prošlo je već 110 dana od kako je moja najljubav daaaaaalekoo i od kako se nismo vidjeli. Snaga ljubavi i snaga celibata zbog iste još ne jenjava iako desnica ruka dostiže svoje maksimalno usijanje. Ljubavna poezija je nezahvalna črčkarija. Ako je iskrena, mora biti subjektivna, i ne mora podlijegati poetičkim trendovima. Ja nemam pojma da li sam kad sam pisao ovu pjesmu bio iskren ili sam htio da dobije neku postmodernističku notu. Mislim da je bilo ovo prvo. Propala egzekucija U rupi smo sjedili dvanaest sati, shvatio sam što je prisnost, žicom oko vrata upijao sam tvoje srce, bilo je teško, zagušljivo, pomogla si bez dodira, jer osjećaji proizvode kisik unutar organizma, mogao sam ubrati cvijet sa dna oceana, onako, tek tako, ljubav proizvodi kisik, a ne tvornica kisika iz Zambije. Hvala ti ljubavi, nakon smaknuća ostadoh živ, a izgledi su mali kad zrno probije lubanju, pao sam kraj tebe, da su znali da ljubav proizvodi kisik pustili bi mržnju da je razrijedi, bili bi mrtvi oboje. |
- 00:56 - Komentari (7) - Isprintaj - #
20.09.2005., utorak
sibirska noć
 Jedno od davnih ljeta koje je bilo nalik ovogodišnjem inspiralo me prije davnih godina da napišem ovu lirsku pjesmicu. Sibirska noć izgleda savršeno noć u Sibiru vjetar je stao zavukao se negdje u toplu rupu da se zagrije prije nego što zalomi šume i stijene svjetleće trunke kao molekulski modeli mraz se ljeska na mjesečini a u prostoru između vuku se decibeli laveža gladnih vukova bijela je noć u Sibiru u njenu je krilu minus četrdeset vjeverice se kotrljaju niz zaleđene grane a sove lete prema obzorju nadajući se aurori boralis s najvećim luksima tako da veličanstveno će možda ove noći nebo izgledati nadaju se te bijele sove umalo izumrle vijuge tmine i niti hladne zime lelujaju kroz dvorište gulaga vuku kosti iz zemlje da ih zalede i ukrute kasnije vjetar da ih razmrvi da pronesu turobni glas prošlosti van granica Rusije breze divovi i čistoća britke hladnoće borovi od tisuću godina zeleni monoliti ukopani putnici kroz izmjenu novih zima ispituju svoj ponos u naletima vjetra tvrdoglavi djedovi s inatom djeteta korijenjem dodiruju naftna podzemlja ispod površine u ovoj noći s tisuću zvijezda po kvadratnom centimetru potpomognute mjesečinom kroz više od dva metra brzaju sudaraju se mijenjaju pravce a katkad lijeno lebde ljuske bajkalskih riba iznimne čistoće i krijeposti u najčišćoj od najčišćih voda ovdje u sibirskoj noći ako dobro pogledaš dodajući gorivo od čudne mašte u taj motor primisli i uobličenja ponijeti će te eksplozija i prašina točno iznad koncentričnog kruga ogoljelog drveća u središte kruga meteorske eksplozije tunguske stepe zemlja se tada pomaknula za tisućiti dio mikronećega kada je progutala poštu beskrajnog svemira uz određeni zaokret maštanja u ovoj hladnoj noći to isto možeš vidjeti gradovi i sela umotani u svijetla prozora odvajaju ljude od bistrine sibirske noći njihova crvena lica tako jedro izgledaju da pomisliš kako je sretan čovjek debelo ispod nule tisuću i još sto litara votke oboji lice od rumenog do ljubičastog i kada zamijene mjesta i klate se s onu stranu stakla ujutro ih skupljaju kao božićne ukrase otpale s drvca ove svete noći sve su noći svete u hladnim sibirskim kasnim satima ma ne izgleda ona jest savršena do promrzle srži životinjske ili ljudske kosti britka i svježa vlada desetak tisuća ljeta i nadam se da još će toliko ne vidjeh je ne osjetih ali pod određenim kutom istraživačke mašte znam da je ona kraljica svih noći |
- 14:15 - Komentari (13) - Isprintaj - #
19.09.2005., ponedjeljak
eeeeeeee...
|
CENZURIRANO CENZURIRANO CENZURIRANO Ispričavam se svima koji su se ovim postom osjetili ugroženi i prozvani. Više nikada neću surađivati s američkom obavještajnom službom. |
- 23:55 - Komentari (9) - Isprintaj - #
Palestinski teroristi kupuju oružje od hrvatske mafije
|
- Alo Štef, si tu (Štef je konspirativno ime Mahmuda)? Ne čuje se ništa samo šum loše veze. - Alo jel' to Ramalah? Alooo! Odjednom se začuje neki čudan mrmor i lajanje - Alo, prijam, ovdje Štef - Slušaj vamo Štef, poslo sam ti brodom oni teret što smo obećali. - Oružje? - Pa moglo bi se reći. - Kako 'moglo bi se reći'? - Pa nije baš konkretno oružje, ne puca. - Nego?! – prilično jasno i razgovijetno čuđenje s bliskoistočne strane - Petnaest tona staklene vune. - Pa što ćemo s petnaest tona staklene vune, živ ne bio, mrtav bio? - Slušaj Štef, znam da je malo čudno, ali staklena vuna je strašno oružje. Dovoljno je da svakom Židovu ponaosob stavite malo za vrat dok spavaju. Nemaš pojma što će se dogoditi. - Što?! - Pa…(Muk) Evo ti šaljem drugim brodom tri kubure, četrnaest PHP-a i dva kinder-jaja (aktivirati sa sigurne udaljenosti). - Tko mi vas preporuči, svinjetine se najeo boga li mu njegovog! Vijest br. 2 ovrhnuti uran iz nuklearne elektrane Krško koji je ovrhnut zbog dugova prema Hrvatskim vodama, prodavat će se u trgovinama zbog lakše naplate |
- 13:20 - Komentari (4) - Isprintaj - #
18.09.2005., nedjelja
pizda ili mudrac?
|
Bi li vi promijenili državljanstvo za neku svotu, a da vam prije toga nije ugrožena egzistenicija u domovini? |
- 23:03 - Komentari (16) - Isprintaj - #
nema pravde za bogate
 Kako su jadni i siroti ovi Hrvati kojima ruše bespravno izgrađene objekte. Baš mi ih je žao. Zamislite, odoše im desetak turista. Hiiiii? Kako će im sada žene ladit pičke? Morat će raditi ko moja stara, cijelu zimu da prežive. A moj stari je prava ništarija. On ima dozvolu i za kokošji kotac. |
- 15:28 - Komentari (4) - Isprintaj - #
17.09.2005., subota
muzika je put do sreće (dio drugi)
|
Kao što sam pisao u prethodnoj Poslanici seronjama (Ps 1), sranje često zahtjeva hitno rješenje problema. Nalazite se u prirodi. Ispred vas su nepregledne njive kukuruza, a iza vas je napetost u predjelu ventila za izvoz finalnog proizvoda (čije je istiskivanje, btw, slično istiskivanju krvavica). Kako sam rekao, oko vas su samo nepregledne njive, a wc se može pronaći s istom količinom sreće kakva je potrebna da se usred Tihog oceana pronađe putokaz za Gornju Dubravu. A, čujte, što je tu je. Ulazite u kukuruz. Prva stvar na koju ćete obratiti pažnju u svezi izbora mjesta za sranje jest gustoća korova u kukuruzu. Prilično je poželjno da korova uopće nema, a ako ga ima neka bude vrlo nizak, prizeman, na primjer «svračja noga». Oni se nalaze sasvim pri tlu i u visinu ne narastu više od par centimetara. Poželjno je također da mjesto bude što dalje od prometnica i putova tako da vam sranje bude što intimnije i što osobnije. Minimalna udaljenost mora biti 18 redova kukuruza. Kad ste pronašli mjesto koje će poslužiti kao zamjena za vaš hram, u kojem se bez ikakvih rezervi i primisli oslobađate svih nedaća ovoga svijeta, prepuštate se neka vas vodi usrano božanstvo olakšanja. Postupak je isti kao i kod svakog sranja. Svučete hlače i gaće čučnete i dalje je sve fizika i mehanika. Sranje u kukuruzu ima veliku prednost nad sranjem na livadi. Kad čučite možete se držati za dvije stabljike kukuruza svodeći šanse da zbog slabosti nožnih mišića sjednete u drek, na minimum. Na livadi je to nemoguće. Pogotovo ako ste na nizbrdici. Onda dobro razmislite za koji ćete se busen trave uhvatiti. Ni u kom slučaju neka to ne bude djetelina. Kad već serete u kukuruzu, učinite to sranje zanimljivijim. Zbog hitnosti situacije, oko vas nema standardne toaletne čitabe poput deklaracija na šamponima, deterdžentima i osvježivačima. I baš iz tog razloga u vama se može pobuditi prirodoslovno-istraživački duh. Tek sad, po prvi puta, uviđate da na svijetu postoje milijuni životinjica i insekata. Promatrate mrave kako jedan za drugim putuju svojom autocestom i pri tom se tu i tamo sudare, čudite se muhama kako bez imalo srama koštaju vaš drek, smijete se mišu ili voluharici kako svojim sitnim koracima grabe prema samo njima znanim odredištima. U uši vam dopire šum lišća koje se sudara na vjetru. Po prvi puta osjećate slobodu. Iskonsku slobodu u kojoj su tisućama godina uživali vaši preci. Niste zatvoreni u četiri zida i osuđeni na zvuk perilice kojoj su amortizeri otišli u kurac. Nakon što je govno poljubilo prašinu na tlu, a vi se riješili svih nedaća ovoga svijeta, bez ikakve žurbe otrgnete par svježih i čvrstih listova kukuruza i lagano i oprezno, da se ne porežete, obrišete dupe. Ukoliko ste alergični na lišće kukuruza, a vrijeme je berbe, otrgnite oveći klip, odstranite zrnje i obrišite šupak srčikom. To će vam biti ugodno i novo iskustvo, pogotovo ako ste skloni voćarstvu. Eto, nadam se da sam vam uspio dočarati čar prirode i njezino stapanje s čovjekom. U slast! |
- 14:54 - Komentari (7) - Isprintaj - #
muzika je put do sreće
|
Sranje je ugodna rabota kad se izvodi u regularnim uvjetima. Ono, domaća školjka, čist, popločani pod kojeg ne zapišava neuredni cimer, troslojni, meki guzobris i mnoštvo zanimljive štampe. Međutim sranje može biti i vrlo neugodna must be radnja kad se na primjer nalazite u vlaku. Sjedite u kupeu, vlak se vrlo brzo kreće po našim ultrabrzim prugama (čudo kako uvijek stigne na vrijeme ili čak i brže no što je potrebno), uživate u udobnosti novih vagona, iz nosa vam ljeti vire smrznute sige jer je klima podešena na idealnu temperaturu za najdebljeg sjevernog medvjeda, pravite se da spavate, a u stvari napola otvorenim kapcima (taj skriveni pogled nitko ne vidi osim par ljudi u kupeu) pikirate sisurine putnice nasuprot vas… i odjednom kao grom iz kakva god neba vaša smeđa zvijer uzbuni vaše debelo crijevo. Dakle situacija je alarmantna. Treba se hitno rasteretiti. Naglo ustajete, skidate ruksak od 106 kila, tražite guzobris, ali njega, po pravilu vjerojatnosti u hitnim situacijama, nema. Svejedno preskačete opružene noge tipa pokraj vrata, pritom ga psujete jer ih neće pomaknuti ni za dlaku, molite vaše božje idole da čvrsto stišću šupak, i žurno se probijate kroz gužvu na hodniku. Dolazite do wc-a, a nad prljavom kvakom crveni se oznaka zauzetosti. Svejedno pritišćete kvaku, a iz wc-a se čuje stenjajući glas «Zauzeto!». Odmah prelazite u drugi vagon, a pritom tvrtko, zbog drndanja spojnog dijela dvaju vagona, već najavljuje svoj izlazak na slobodu. Izgleda da će biti pušten prijevremeno zbog dobrog vladanja. Krajnjim naporom angažirate odvjetnika koji će uvjeriti šupak da se tvrtko ipak nije dobro vladao i neka još malo ostane u zatvoru. Šupak se nekako odobrovolji, šalje depešu sfinkteru i ovaj «hop!», stavlja dreku nazad lisice i vraća ga u ćeliju. Ali samo na kratko. Zbog svega toga vi ste već uletjeli u wc, ne obazirući se na to što se već neka baba uhvatila za kvaku. Ona ionako tijekom puta piša na kredit od dvadesetak rata, tu i tamo isplaćujući i smeđe kamate, pa ovaj put neka pričeka; idući će puta platiti duplo. A i bolje joj je da uživa u putu i širokoj ravnici no što malo-malo piša, možda joj je to zadnje takvo iskustvo. Naravno, školjka je sve samo ne pogodna za sranje. Da je kojim slučajem neki slučajni atomski stručnjak ostavio u wc-u Gajgerov brojač, aparat bi od silnog smrada žalio za '85. i radioaktivnim oblakom iz Černobila. Ako imate sreću, poklopac neće biti spušten, a na njemu neće biti fino namotan komad dreka kojeg je neka vrlo bolesna osoba posrala na plastiku i na vrh zabola zastavicu svoje primitivne države želeći naglasiti važnost samog čina. Ako je pak poklopac spušten, a na njemu ipak nema Mt Govnoresta, onda ćete ga sasvim donjim dijelom cipele podignuti i moliti iste one božje idole da vas pritom ne ostave na milosti fizike i crijevnog pritiska. Kad ste podigli poklopac oprezno svučete hlače i gaće do iznad koljena, da se ne bi slučajno dotakle poda jer znate da se na podu nalaze sedimenti pedesetak pišača koji su vrlo spretno pišali kao da im je kurac držao retardirani slon kojem surla služi jedino zato da si može simulirati pušenje kurca. Nakon što ste se oslobodili odjeće, stanete tik iznad školjke, pokušavajući je ne dodirnuti ni za živu glavu, vašu, vaše obitelji i svih prijatelja i znanaca. Lagano savinete koljena i dalje je sve sila teže te sposobnost sfinktera da postigne nirvanu. Nakon što ste se iskrcali, tražite guzobris, ali njega po nekom iskonskom i svesvemirskom zakonu nema. Kopate po džepovima i nalazite sasušenu i šmrkljima prorešetanu papirnatu maramicu. Što je tu je. Pažljivo raširite maramicu, odoka je prekrojite na pet dijelova nadajući se da ćete obrisati dupe u pet navrata. Naravno, obrisali ste četiri puta, a boja na maramici je još uvijek prilično smeđa. Duboko udahnete i sve svoje silnice usmjerite na zadnji pokušaj. Čvrsto prislonite petu parcelu maramice na šupak i brzinom od tri cm/h, oprezno, ali temeljito, brišete šupak. Povratka nema. Što ste u zadnjem brisu obrisali, obrisali ste. Za ostalo će se pobrinuti gaće i vešmašina. Potom navlačite gaće, ne perete ruke, jer je voda u wc-u prljavija od one u školjci javnog wc-a koji se ne naplaćuje, i izlazite van gledajući kroz najbliži prozor kako vlak upravo polazi iz stanice na koju ste se trebali iskrcati. Zatim si smireno i bez suvišnog živciranja u bradu kažete: «Sve je to za ljude», a u stvari se derete na sav glas « Koji sam ja konj!». |
- 01:13 - Komentari (16) - Isprintaj - #
16.09.2005., petak
priča za laku noć
|
osmijeh Atelje druga Leonarda da Vincija. Po podu leže razbacani ćelavi kistovi. Drške su im izgrižene zbog nedostatka svježe noktovine. Na sredini zida stoji slika pionira Michelangela Buonarotija koji na glavi nosi francusku kapu na kojoj je majčinom rukom izvezena ogromna petokraka. Leonardo stoji pokraj prozora, kopa nos i promatra djecu kako se mlate. - Smrt Fašizmu – u prostoriju ulazi drugarica Maria, mlada skojevka i nosilac spomenice. Drug Leonardo se naglo okrene. Već neko vrijeme pun je pozitivne energije. Nedavno je uvalio neke nacrte za padobran pa je pun para. - Sloboda narodu, drugarice…? - Maria, Maria Empatreze – kaže ona otvarajući usta tek toliko da proizvede glas. - Drago mi je drugarice Maria. – Leonardo joj uhvati ruku i muški je protrese. Drugarica Maria odasla tup izraz lica. - Opustite se drugarice Maria, pa ne držite govor pred partijskim rukovodstvom. Ako vam je nešto smiješno ili bi si dali oduška zbog koječega, slobodno opružite osmijeh. Zdravo je smijati se. Moj prijatelj, Erazmo Roterdamski, dobio je čir od smijanja, iako mu je kuga pobila cijeli razred. Ali zašto vas ja opterećujem sa svojim prijateljima? Sjednite na ovu stolicu. Maria lagano pruži osmijeh. Pritom drži usta zatvorena. - Drugarice Maria, ja ne slikam tužne portrete. Ajde, nasmijte se barem malo. Plizzz. Maria razvuče osmijeh skoro od uha do uha, ali još uvijek drži usta zatvorena. - Hm... – zamišljeno će Leonardo – ovaj, možete li me povući za mali prst. Od slikanja dobivam grčeve i zato se trebam dobro razgibati. Drugarica Maria oprezno uhvati Leonardov prst i lagano povuče. - Prrrrrrrr! – prostorijom odjekne snažna turbulencija metana. Leonardo je bez imalo srama i bez ikakva upozorenja ispustio neman. Uspjelo je. Maria odjednom otvori usta i raširi osmijeh kao da će zagristi cijelu tablu oblatnih s čokoladom. Po cijeloj se prostoriji raširi mračna zraka crnila njenih zubi. Jedinica karijesom satrana do pola, dvojke nema, a ostalo je nalik naplavljenom groblju. Drug Leonardo ukočen stane. Izraz njegova lica nalik je kravljem dreku u koji je slučajno ugazio odbjegli cirkuski slon. Umjetnička duša, ne vidjevši nikada ovako karijesom razoreno zubalo, nemalo se iznenadi. - U ime oca i sina… - stane se križati, mlateći pritom rukama kao da u ruci drži magnet pozitivnog naboja dok mu je glava magnet, također pozitivnog naboja, a onda shvati da su neka druga vremena. Drugarica se Maria stane sve jače i glasnije rebetati. Njezin smijeh varira od magarećeg revanja, preko rodinog klepetanja, pa sve do konjskog njištanja. Leonardo ne može više slušati to luđačko kreveljenje. To ludilo izjeda mu moždanu ovojnicu. Drži se objema rukama za glavu i s nevjericom hoda po prostoriju. Maria se objema rukama drži za trbuh i plače od smijeha. Leonardo odjednom grabi štafelaj i udara je po potiljku. Drugarica Maria sruši se na pod i stane trzati objema nogama. Nakon nekoliko trenutaka propne se, proizvede vjetar i izdahne. Mrtva je. Kad je drugi dan u atelje ušla Mona Lisa, Leonardo ju je mrzovoljno poslao u kurac, ali je zbog straha prema Francescu Giocondi, njenom mužu i predsjedniku okružnog komiteta Firence, naslikao njezin portret. Za razliku od Marije, Mona Lizi je neki kurac od početka bio smiješan. - Da bog da ti se isto tako na sprovodu smijali – ponavljao je u sebi Leonardo. |
- 02:13 - Komentari (9) - Isprintaj - #
15.09.2005., četvrtak
Senzacionalno - cenzura u Hrvata uzima zamah
|
Ako pažljivo poslušate reklamu za Bambuću, više se ne spominje «…sviđa mi se tvoja narančica» (nakon toga slijedi odlično zadani šamar) jer onaj zbunjeni domorodac tom rečenicom, kao, aludira na pičku domorotkinje. Nevjerojatno. Ruše se temelji modernog društva. Zašto nam ne dozvole da ako već ne možemo gledati pornjavu na teveju, a ono barem da čujemo aluzije na vaginu? Zašto se nedjeljom smije reklamirati misno vino i debeli svećenici kako ga loču, a bezazlena reklama za bezalkoholno piće ne smije? Demokracija se spotakla pri prvom koraku. . Ja sam osupnut i grogiran, a moje su misli zbrkane. Mislim da se polako pretvaram u zvonara crkve na kaptolu. Aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa! Što je bambuća? |
- 19:11 - Komentari (11) - Isprintaj - #
ja sam dvorska luda... ali zato imam velika muda
|
Bolujete od lošeg raspoloženja, melankolije, letargije, napada vas patetika, groblja vam se čine jedino rješenje za zabavu, crno vam je omiljena boja, rado slušate bolne vriskove, često posjećujete kolinja i snimate ih, volite krv na cipelama, na božićnom drvcu imate lubanju, a svjećice sviraju Chopinov posmrtni? Dakle, vi sigurno bolujete od depresije. A čujte, niste jedini. Na svijetu se milijardu ljudi zajebava s tom bolešću ta zašto ne bi i vi. Uostalom, onaj tko se neprestano smije oduvijek je smatran ludom i lakrdijašem. Danas je u intelektualnim krugovima popularno biti ozbiljan, depresivan, nositi zagonetan i nedodirljiv otisak na licu. Također nisu dobro došle ni šale ukoliko nisu toliko duboke, perfidne i trosmislene, da se ovi što se neprestano smiju jednostavnim forama, rasplaču, odu doma i bace kolekciju poštanskih maraka u smeće. Nemojte se šaliti s perfidnim intelektualnim humoristima jer će vas popljuvati ili ignorirati. Reći će vam da niste uopće duhoviti, da možda nekima i niste smiješni, u stvari da većini niste smiješni. Onda će baciti za svoje zadovoljstvo par fora, biti komentirani od strane istih, i eto, ego zadovoljen, neduhoviti šarlatani popljuvani, a cvijeće posađeno u dobar humus. Koja je poruka ovog teksta? Naslutili ste prvenstvenu satiričnu pozadinu koja lako može odvesti u besmisao pisane riječi. I u pravu ste. Nema poruke. Igramo se jeftinog zabavljanja masa. A ako vam se koja kap sline razvukla do poda, tekst je uspio. Bacili ste kes, negdje vas je u mozgu naježilo, osjetili ste se zadovoljnim bar par trenutaka i nastavili dalje s životom. Nedovoljno ili dovoljno? Ah, čujte još jednom, bolje se i par trenutaka nasmijati nego glumiti pametnjakovića i sramit se prizemnog i jednostavnog humora. Av! Avavavav! Vau! Hhahahahahahhaahaahaaha Jedite govna. |
- 04:14 - Komentari (10) - Isprintaj - #
14.09.2005., srijeda
idite u krasan kurac
 Budući da je naš književni jezik prilično siromašan emotivno nabijenim riječima, narod se potrudio i sklepao tisuće izraza i fraza koji će vjerno prikazati emotivno stanje govornika, a zovu se vulgarizmi. Sudeći prema osobnom iskustva u takvim se izrazima najviše koristi riječ «kurac». Dakle, u svakodnevnom govoru postoji sijaset situacija u kojima nekoga šaljemo u kurac, nabijamo ga, hoćemo da ga popuši i još pregršt sličnih zahtjeva kojima izražavamo svoje emocije prema osobi ili okolini. Nabrojat ću najčešće psovke u kojima se spominje kurac: «idi u kurac» - riječ je o imperativu s točno određenim objektom. U intonaciji se osjeća razočarenje osobom. Jebavao si mi ženu, dok sam ja svirao na sprovodima. Idi u kurac. Postoji i suprotno značenje gdje se daje riječ hvale i zadivljenosti sugovornikom. … i još si joj svršio po licu?! Idi u kurac Sličan je izraz i «odi u kurac», ali on se odnosi samo i izričito na razočarenje. «goni se u kurac» - također imperativ s priloškom oznakom mjesta. Može značiti i razočarenje, a isto tako i reakciju na neprestano maltretiranje. Kad sam te pitao je'l ti Ana pička, rekao si da nije. A sad kad sam je pojebao u šupak, ti bi da se obračunamo šakama. Goni se u kurac. Daj prestani me grebati tim svojim pandžama. Jesi čula? Goni se u kurac. Ponekad ispred kurca može stajati i pridjev «krasni», ali to je arhaizam. Također istu funkciju ima i izraz «nabijem te na kurac». «u kurac!» - ovaj se izraz izgovara odrješito, a predstavlja revolt prema dosadašnjoj situaciji i nedostatak strpljenja. Oni su dobili i repete, a ja ga još drkam da mi se digne. U kurac! «koji ti je kurac?» - može imati nekoliko značenja. - izražavanje nezadovoljstva prema sugovorniku Daj prestani me grebati odrezanim nožnim noktom. Koji ti je kurac? - zabrinutost za emotivno stanje prijatelja Znam da ti se žena na parne dane jebe s najboljim prijateljem, a na neparne s radnim kolegom, ali svejedno, koji ti je kurac? Ako ispred kurac umetnemo prilošku oznaku vremena «sad», dobit ćemo izraz iznenađenja. Znam da si čekao godinama, ali, evo, riješili smo, vratio sam ti pola kamata, a glavnicu ću, jebiga, kad se zaposlim… koji ti je sad kurac? Kaj ti nije prav? «glup si ko kurac» - konstatacija koja nedvojbeno daje sugovorniku do znanja da nije mudar ili pametan. Velim ti da ne možeš trčati gol oko bandere i jebati se u dupe, pa baš da postigneš i brzinu svijetlosti. Glup si ko kurac. «puši kurac» - mnogo je situacija u kojima se upotrebljava ovaj izraz, a značenje mu je jedinstveno: izražavanje nezadovoljstva …puši kurac. Nikada ti nisam rekao da si peder. Svaki ovakav znanstveni filološki rad iziskuje mnogo truda i vremena. Rezultat je ponekad iznenađujući, a ponekad… u kurac! Ne da mi se više pisati o kurcu. Idem. Bok. |
- 15:24 - Komentari (16) - Isprintaj - #
13.09.2005., utorak
Kako živi Ante Ge
 Iza deset gora Živi Ante Ge U njega je malo Neobično sve. On posao svaki Kriomice radi Često sam po mraku Na zraku se hladi. Sakriva se negdje To je strašna tajna Nagrada za mjesto Vel'ka je i bajna. Njega tu već nema Preko četiri zime Na putovnici novoj Krivo mu je ime. Zbog tipa se digla Prašina i dim Čak i grda Karla Luduje za njim. Neki bi ga rado Stavili u lance Na ruke lisice Na noge katance. Ajde naša diko Hrabri Ante Ge Pojavi se odmah Mi bi u E Z-e. |
- 16:43 - Komentari (13) - Isprintaj - #
everything about pička
 Smatram da nema osobe koja se barem jednom u svakodnevnom govoru nije susrela s pojmom «Pička». Što je pička, zašto baš pička, a ne gomoljika, kako je nastala, čime se bavi i što smjera, pitanja su na koja ću vam u ovom kratkom izlaganju pokušati odgovoriti.Pička je kao što znaju oni iskusniji, a oni manje, ne znaju, ženski spolni multifunkcionalni organ koji objedinjuje dvije osnovne funkcije: spolnu i olakšavajuću. Spolna funkcija dijeli se na: a) uvlačenje različitih krutina – u pičku ulazi muški spolni organ (ili sličan predmet, povrće, stvar) različitih veličina, od igle do lokomotive, najviše zbog zadovoljstva nosioca ovih dvaju organa, a ponekad i zbog produženja ljudske vrste. Potonje se u zadnjih dvadesetak godina događa neplanski i uzrok je sve većeg broja sklapanja nenadanih brakova i raskidanja istih. b) odvod užegle krvi zbog odmora samog organa uslijed preopterećenosti uslijed prve funkcije- ova je definicija rezultat antropo-sociološkog istraživanja Instituta za proučavanje ponašanja pičke (IPPP). Postoji i drugi, navodno stvarni razlog krvarenja pičke, ali je toliko nevjerojatan da ga neću ni spominjati. Samo ću napomenuti da je riječ o kolektiranju i odlaganju mrtvih stanica. Olakšavajuća funkcija Zadatak joj je kao što i samo ime govori olakšavanje organizma od naplavne napetosti mokraćnog mjehura. Također se koristi i kao osnovno sredstvo maštovitih seksualnih igrica poput Zlatnog tuša. Anatomija pičke i njena motorika omogućuju reguliranje mlaza, kako njegovog promjera tako i ritmičnosti izbacivanja urina. S godinama se njeni mišići opuštaju i u početku samog uriniranja mlaz postaje nalik vatrogasnom šmrku pod tlakom od 1,8 bara, a s otokom i privođenjem kraju više je nalik rubnim, mirnijim dijelovima Nijagarinih vodopada. Etimologija Riječ «pička» nastala je od engleske riječi «Peach» koja predstavlja breskvu. Ako na pičci izvedete potpuni frizerski tretman uključujući i brijanje vidjet ćete nevjerojatnu sličnost između ova dva sočna predmeta. Ovo vrijedi samo za mlađi uzrast. Pičke u starijih žena više su nalik erodiranoj pećini, a naziv «Cave-nka», odnosno, po Vuku, «Kavenka» ne bi bio prihvaćen u širokim masama. S agrikulturnog stajališta, to je po defaultu obična breskva, a rijetko kad nektarina. Pička se sastoji od četiri glavna dijela. - vanjskih usmina - nutarnjih usmina - klitorisa - tunela Često je raspored i veličina usmina predmet žestokih estetskih rasprava. Riječ je o dvojbi je li bolje da nutarnje (male) usmine budu isturenije vani i veće od vanjskih (velikih) usmina, ili je bolje da su prekrivene vanjskim usminama, što je gotovo pravilo i karakteristika u mlađih pičaka. S osobnog stajališta ustvrdit ću da se o ukusima ne raspravlja. Klitoris je kvržica koja se nalazi na samom gornjem spojištu nutarnjih usmina, a veličina mu varira od zrna mladog graška, pa sve do primjerka nalik prezentativnom muškom spolnom organu. Njegova je funkcija izazvati kratak spoj u pičkinom krugu. Tunel, ili kako bi stanovnici kajkavskog govornog područja rekli «graba», je središnji i krucijalni dio pičke. Kroz njega se izvode dvije osnovne, gore spomenute, pičkine funkcije. Elastičnih je svojstava i podnosi promet veći od Sv.Roka za vrijeme navale turista na Jadran. Ne postoje neka posebna ograničenja u svezi nosivosti vozila koja prolaze kroz njega. U kojem će se smjeru pička razvijati? Mnogi stručnjaci tvrde da će s vremenom pička prerasti dvije osnovne funkcije: penetriranje i uriniranje, i postati emotivni i umni centar prosječne žene, kao što je to stoljećima u muškaraca njihov kurac. Iako smo prilično nestrpljivi nadamo se da će to vrijeme ubrzo doći. Kutak za korisni trenutak Rješite kratak test i saznajte koliko vrijedi vaša Sonja. |
- 00:30 - Komentari (26) - Isprintaj - #
11.09.2005., nedjelja
ganga
|
23:28 Počinje još jedna noć u bdijenju i licemjernom prigovaranju. Za početak: Jednom je Halil Đubran izjavio:»Teže je biti Halil nego Đubran» 01:05 U subotu sam imao susret s Kemom. Simpatičan starček koji ne prestaje s pričom sve dok ne padne pljusak i zaprijeti da će se netko udaviti :)) (sori Kemo:)). Ali to što on priča nije bez vraga i bez veze. Gospon Kemo je pravi erudit. Za gospona Kemu mogao bih naručiti onu staru pjesmu Jasne Zlokić «Šarmer i skitnica», jer on to zaista jest. Gospon Kemo je 65-godišnjak koji će ako ovako nastavi doživjeti još barem pola od toga. E pa Kemo, živio mi ti sto i nešto godina. 02:59 Eeeee, kad sam ja na blogu napravio Pig Brother reality… još prije godinu dana. Čak sam i himnu napisao. Ts-ts. |
- 23:27 - Komentari (17) - Isprintaj - #
08.09.2005., četvrtak
gazirana nirvana
 A što da kažem u ovom trenutku nego da uživam. Sjedim ispred monitora, gledam u ovo smeće na stolu, gledam u ovu razbacanu robu po sobi, brojim komarce na plafonu, pratim što se događa na teveju i pijuckam Mirindu iz konzerve. Ona je najvjerojatniji razlog što sam sretan. Hladna gazirana Mirinda koju sam kao klinac otkrio na jednom ljetovanju i tada ih popio tri za redom. Inače je nekada popiti gazirani sok poput Pepsija ili Cole ili ove Mirinde za mene bio i Božić i rođendan. Jebiga, u kući se nije trošilo na pizdarije. I danas mi se neobjašnjivo pojavila želja za Mirindom koju nisam pio već godinama. Jebem ti što je dobra. Guštam u svakom gutljaju. Kao da pijem skup konjak iz ogromne čaše pućkajući kubanku od dvjesta dolara. Velika je razlika piti iz hladne limenke ili iz flaše. Flašom možeš napraviti štetu ako gledaš Hrvatsku kako igra protiv Malte, a s limenkom, odnosno otvaračem možeš svrbjeti nos kad te od te silne nervoze zasvrbi. Ili možeš svirati i emulirati zvuk trombulje. U oba slučaja više je koristi nego štete. Osim ako nekog iritira neprestano sviranje po limenci. Onda će ti reći da odjebeš već jednom s tim tandrkanjem. A ti ćeš ga zbunjeno upitati ta koji mu je kurac. Ako mu se ne sviđa neka ide doma gledati utakmicu. Nit je donio pivo, nit je donio dim. I još će ti govoriti što da radiš. Današnju Mirindu puni i proizvodi "Sarajevska pivara". Ajde, neka ljudi rade, neka zarađuju i žive, neka šire ta američka imperijalistička dobra i jedu i piju treš i govna. Slava njima i slava onom tko je prodaje. Hm, što to još piše na deklaraciji? "Upotrebljivo do datuma otisnutog na dnu limenke". A što piše na dnu limenke? 02.09.2005. Stavim uho na otvor i umjesto bambuće čujem Doležalku kako zavija "Koooonzum zovee vas, akcija još traje..." |
- 20:59 - Komentari (14) - Isprintaj - #
neka cijeli ovaj svijet...
... zasere planetu. zbog opscenosti slike govna, stavio sam ove simpatične snjegoviće Kada ste sjedili na klupi u parku, i bacali mrve kruha proždrljivim golubovima, jeste li se ikada zapiljili u njihovo govno i zamislili kako sada u svijetu, negdje tamo, u bilo kojem smjeru, neki čovjek kao i vi promatra govna i pita se promatra li još netko negdje u svijetu govna i sere li mu se? Ja jesam. Jučer. I onda mi je na pamet palo da svakom tom promatraču golubljeg govna pošaljem ohrabrujuću poruku. Ali, kako ću poslati ohrabrujuću poruku ako ne znam kako se na njihovom jeziku kaže govno? Tada sam se zadubio u Internet i evo rezultata (neke riječi znače i sranje, neke označavaju čvrstoću govna, ali bitno je da ljudi u svijetu razumiju poantu): Merde - francuski Kacke - njemački Stračka – slovački Banos - češki Kakashka, govno, ponos – ruski Kuso, unko – japanski Paska – finski Gowno – poljski Kaki – hebrejski Hoopja, kaka – flamanski Sitta – estonski Cach – velški Mierda – španjolski Dritt, baesj, bash - norveški Caa-caarh – arapski Ddong – korejski Baige – pularski (jezik koji govore Peuli iz jugozapadnog Malija) Bo - bambarski (Bambara je najveća etnička grupa u Maliju) Pee – tamilski Tatti – hinduski Merda – talijanski Sar - mađarski Caca – latinski (u imperativu) Kack – stari sjeverni engleskovelšanski Bosta – portugalski Fual – gelski Sudus – letonski Ghu, disha – nepalski Zanimljivosti: Skatologija – u medicini, biologiji i paleontologiji: proučavanje fekalija U psihologiji – opsjednutost sranjem Ne smije se miješati s Eshatologoja – proučavanje kraja svijeta (mada je apokalipsa veliko sranje, tako da bih ja to sve fino pomiješao maslinovom grančicom ) OHRABRUJUĆA PORUKA SVIM LJUDIMA U SVIJETU KOJI U PARKU PROMATRAJU GOVNA dobri ljudi širom planete ne dajte da vas crijeva tlače iako niste malo dijete stisnite kobasu u bijele gače |
- 10:54 - Komentari (12) - Isprintaj - #
07.09.2005., srijeda
Kurac je organ koji se može i pušiti, čak i ako ima vrh nalik klaunovskom nosu
|
Znate li da je onovremena češka književna kritika Hašekov roman «Doživljaji dobrog vojnika Švejka» dobrano popljuvala? Znate li da je Švejk pisao za znanstveni časopis gdje je prikazivao vezu između ljudi i životinja te izmišljao nove vrste? Znate li da je «Doživljaji dobrog vojnika Švejka» jedno od najvećih ostvarenja svjetske satire? Znate li da je satira književna vrsta? Zašto vas sve to pitam? Zato jer ovaj blog i tekstovi koje sadrži nisu sranje kao što neki misle. Postoje ljudi koji žele uveseliti ljude svojim stvaralaštvom. Također postoje i ljudi koji takve ljude smatraju bezvrijednim piskaralima i klaunima. Pa neka se ti «veliki» stvaraoci i kritičari napuše kurca s glavićem ala klaunovski nos, a spermu neka ispljunu na svoje predivne ozbiljne radove. Merde d'artista  Artist's Shit- contents, 30gr net freshly preserved produced and tinned in May 1961 PIERO MANZONI Motiviran lakovjernošću kupaca umjetnina, Piero Manzoni, talijanski moderni umjetnik, 1961. napunio je devedeset konzervi svojim govnom. Svaka je konzerva označena prema industrijskim standardima, na tri jezika, numerirana, potpisana umjetnikovim imenom i imenom kolekcionara koji je posjeduje. Obrazloženje ovog čina napisao je u pismu svojem prijatelju: "Ako kolekcionari stvarno žele nešto intimno i zaista blisko umjetniku, evo im njegovo govno. To je stvarno njegovo" Zanimljivo je da je s vremenom 45 konzervi zbog fermentiranja jednostavno eksplodiralo, što je bila i umjetnikova želja. Prije nekoliko godina Art galerija Tate za ovaj je rad izdvojila čak 22.300 funti, što je 745 funti po drečnom gramu. Za usporedbu, gram 24-karatnog zlata košta 550 funti. |
- 11:25 - Komentari (33) - Isprintaj - #
06.09.2005., utorak
dvije kratke, ljubavne
|
godišnjica braka evo nam nova motorna pila draga o draga mila o mila susjed je jučer naručio drva ne daj da te količina shrva ja ću ležat dolje u travi a ti naš dan sjekirom slavi brejk vidim, draga puštaš salo ne bi nam škodilo prekida malo |
- 07:12 - Komentari (25) - Isprintaj - #
05.09.2005., ponedjeljak
Spot the looney
|
Kako bi jedan cinični i oštroperi kritičar mogao kritizirati predmet o kojem će pisati mora se s njim dobro upoznati što ponekad predstavlja i zadovoljstvo, ali češće izaziva proširenje sfinktera i zadebljanje finalnog proizvoda. Gledati Big Brother dok se na drugim tv kanalima prikazuju npr. nogometni susret Brazil – Čile ili kultni film Dim u lice, jedno je od neizmjerno velikih odricanja, no za dobru pljuvačku inspiraciju treba ponijeti i taj križ. Sva sreća da je dovoljno vidjeti par uvodnih prizora, poprskati školjku mekim drekom, oprati ruke, popiti dva apaurina i zatim pogledati do kraja tekmu ili film. Neću se ovaj put osvrnuti na kandidate. Samo sam ih ovlaš prostrijelio pogledom, dobio osip na dupetu, i pljunuo kroz prozor misleći da je otvoren. Ono što izaziva sumnju u moje zdravlje (po količini proljeva pretpostavljam da je dizenterija) su voditelji. Ne znam treba li vam išta više kazati o Antoniji Blaće? Njezina se iritantna pojava od prošlog Big Brothera provlačila kroz RTL-ove šund emisije, gdje je davala svoje sudove koji po kvaliteti pristaju na primjer jednoj uznemirenoj kokoši na kokainu, da bi se zaustavila tamo gdje i pripada – u debilani. Ako ste jučer gledali, sve vam je jasno: neuvjerljivo, nespontano, nametljivo, s puno grimasa koje više pristaju Eskimu koji sere van javnog iglua nego jednoj voditeljici. Kada sam ugledao prvi kadar sa sisatom Renatom Sopek, negdje oko hipotalamusa dva i pol milijuna neurona napravilo je kratki spoj što je rezultiralo šuljevima. I kak da se sad na miru i opušteno poserem? Prva stvar koja mi je izrezala očnu šarenicu bile su njene ćube. Kad je progovorila pomislio sam da je na pola progutala šarana od tri kile, od repa prema glavi, i da se riba pritom bori za zrak. Drugi je problem što nikako ne može (o čemu sam već pisao) uskladiti motoriku usana i ono što govori. Zbog nje bi se čitači s usana bacali s krčkog mosta i pri tom si čupali nokte od jada što ne mogu odgonetnuti ni jedan slog njena govora. A što tek reći o Mirkoviću? Masna mrcina koja neprestano ponavlja «genijalno», i to već godinu dana, iritantno nametljivi tip koji se krevelji ko debil kad vidi sladoled, te šoumen koji bi komotno mogao u nekoj ludnici voditi kviz «Spot the looney» i pri tom držati engleski čajnik na glavi. Možda bi mu bolje bilo da vodi dječje emisije poput TLS-a i da pri tom izmišlja što više igara s jedenjem blata i kopanjem nosa. Što više reći? Ništa. Ovo je vjerojatno zadnji tekst o ovoj medijskoj idiotariji koji pišem. Jer još jednom pogledati tu maloumnu predstavu natjeralo bi me da si u šupak nabijem hidrant i pustim vodu na maksimum. |
- 09:56 - Komentari (11) - Isprintaj - #
04.09.2005., nedjelja
brave hart
|
- Ej pičko, ispala ti šlapa. Djevojka je pogledala iza sebe, a mi smo prasnuli u strašan grohot. - Isuse, koja si ti glupača. Glupa skupina zgražala se nad našim dobacivanjima dok smo mi pijuckali ukradeni Pelinkovac. - Alo! Aaaloooo! Ej pičke američke! - Mi nismo z Amerike, mi smo z Budrovca – kaže pička Nisam siguran tko, ali jedan od nas je opizdio glavom o beton od nevjerice. - Mala, ej, mala… Okrenula se jedna od tri prilično ušminkane šminkerice - …porcija ćevapa i pivo dečkima - Glupa fora – rekao sam glupom nogometašu koji nam se nasrao prije par minuta. - Glup ti je tata – veli on i ustane da će se fajtat. - Pička ti materina, jebo ti pas mater – klepnuo sam ga po nosu, a on se samo lagano zanjihao. Sva sreća, priskočili su prijatelji i razbili ga. Onda je naišla njegova djevojka i počela se derati na nas i vrištati kao da mu šljiva na oba oka nikada neće zarasti. - Koji se kurac dernjaš. Nosi to svoje đubre doma i daj mu sise. A mogla bi i nama. Jebote, jel' ti vidiš te lubenice – velim frendu – jel' bi nam dala malo cmuc-cmuc? - Idiote. - Marš. Ajmo, crta, prođ, špura. Jebem ti mater blesavu seljačku. – ustali smo sva trojica, a djevojka se prilično usrala. Njezin je ubogi momak držao krvavu maramicu ispod nosa i mumljao. - Bunte vi vindli svonjega bonga. Frend br. 2 zaletio se i opalio mu nogaru visoke kakvoće u desni guz. Tupan je posrnuo. - Igore, daj, idemo, pusti idiote. – rekla je glupača. Za to vrijeme ispred diska okupila se poprilična skupina znatiželjnih debila. - Ka'e, koj' kurac blejite, marš svi unutra. - Kaj sam vam rekel! – zamahnem prema tipu s naočalama i opalim mu takvu šamarčinu da će sutra u novinama pisati kako je noćas negdje nešto puklo. Naočale su odletjele u zid. Svi su se pokunjili i užurbano se razišli. - Alo, momak, kartu molim! Alo, šta se praviš mutav? – dere se kondukter. Krmelji me sprečavaju da pogledam kondusa. Strah također. Nemam para za kartu. |
- 12:41 - Komentari (13) - Isprintaj - #
02.09.2005., petak
na što se žale strani turisti
|
Večernji list NIJEMCI * cijene jednake i u dobrim i u lošim restoranima Istina je to velika, ali kakve god bile još uvijek si svaki prosječni Nijemac može svaki dan priuštiti najskuplji ručak i večeru. Tko im je kriv što su škrte pizde. * domaćini samo odrađuju posao, nema atmosfere Baš sam i ja o tome razmišljao i, eto, rodila se ideja. Na godinu otvaram turističko poduzeće "Atmosfera" koje će se baviti zabavljanjem Nijemaca po restoranima dok ovi ispijaju mineralnu. Budući da ne piju nešto skuplje i žešće naravno da im je atmosfera za kurac. * buka iz običnih kafića i do tri ujutro Nevjerojatno kako jedno turističko mjesto može biti bučno. Opet su nas naši turistički djelatnici iznevjerili. A naši nam slogani lijepo govore:" Hrvatska – zemlja za karmine i neurotičare" , "Hrvatska – Mediteran kakav je nekad bio. Za vrijeme Brontosaura" TALIJANI * neprofesionalnost u privatnom smještaju gostiju Seru. Bio ja kod prijatelja i pušili mi travu i srkali školjkice. Došli gosti Talijani i kad su vidjeli dim, izbezumili se od sreće i radosti. Svaka je Talijanka iz društva iz puke zahvale htjela dati pičke. * manjak tjestetine na jelovnicima u restoranima Idijoti. Ako ideš u Kinu onda jedeš čap-čoji, čing-čang, jeng-sleng, a ne vojnički grah. Tako isto i u Hrvatskoj. Ako si kod nas onda jedeš naše specijalitete, tirolsku, parizer i slaninu, jebala ih tjestenina s žabama. * nečistoća na pojedinim plažama Auuuu, sad su nam ga smjestili do balčaka. Baš da je i govno sanske koze poput konfeta pred crkvom razbacano, još uvijek je čišće no što zna kod njih biti. Proklete zalizane ružne picajzle. SLOVENCI * osjećaj da su drugi gosti bolje primljeni od njih Slovenci su hipohondri na bazi kompleksa. Koji bi pametan Hrvat odbio Slovenku plavušu? Svašta. * divlja odlagališta smeća, posebice uz ceste Ovo se tiče cijele Europe, kako Istočne tako i Zapadne. Nitko nije bez grijeha. Jednom smo došli čamcem na jedan pusti otok i smjestili se u jednoj uvali. Tamo su bile usidrene neke jebene jahte iz pun kurac zapadnih zemalja. Budući da volimo roniti za mekušcima, doživjeli smo šok. Podmorje je bilo tlocrt Jakuševca snimljen iz vojnog helikoptera CP675aa. Pazite, tamo rijetko pristaju naši ljudi. * malo osmijeha u poštama, bankama... Kad bi turisti više gledali ove naše "da se usereš od smijeha" smiješne serije, možda bi mogli nasmijati naše djelatnice koje svakog dana plaću na meksičke sapunice AUSTRIJANCI * nemogućnost transfera s malih aerodroma Nek upitaju Mađare kako se to radi * smještaj u neželjene hotele zbog overbukinga Čuo sam da postoje hoteli s pet zvjezdica za domaće životinje * visoke carine na karavan u kampovima Pa da nam dovozite ko Česi kruv, paštetu, slaninu i običnu vodu ČESI * osjećaj da su gosti drugog reda Ponekad se iz drugog reda bolje vidi * igre s cijenama u privatnom smještaju gostiju Briškula ili trišeta * dojam da domaćine ne zanima ništa osim novca Od kuda im samo tako ciničan dojam. Nas zanimaju i Čehinje. Bar one koje imaju one ljepotane od muževa. Te se jebu ko da će rat. |
- 15:37 - Komentari (11) - Isprintaj - #
01.09.2005., četvrtak
Anđa protiv tablojida
|
- Jel' bogati, Zahara, jel mo'š ti prepoznat svoju mater? Zahara veselo gleda negdje tamo gore u plave oblake. - Nemo'š prepoznat jelda? - Pa naravno da nemo'š, jer tvoja je mater otegla odavno, a ovo ode đubre tvrdi da ti je ona mater. Jel' ćemo je tužit, ha, Zahara? - Oćemo, naravno da oćemo, itekako ćemo je zapaprit i posolit. - A znaš za koga radi tvoja navodna mater? - Za tablojid. Za američki tablojid. To su oni šta pišu ka i oni u Rvackoj, a ne provjeru građu. Znaš Zahara, građu moraš provjerit, pronevjeru otkrit, ubojstvo razotkrit, pronać pljačkaše, kratko naškrabat i eto ti dobre vijesti. - A ovi ga američki nasrali, da je i mene zapeklo. Guši me laž, neistina. Evo, probaj ode stavit prst – Anđa primakne svoju veneričnu glavicu Zaharinoj ručici – jel' osjećaš šta? - Ne osjećaš, ha? Ma šta ti znadeš posre usrano, šta ti moreš znati kad si posre balavo? Ne moreš ni prdnut, a da te Anđa prethodno ne lupi po usranoj guzici. Posre moje najnovije i najdraže. Zahara se smijala zelenoj muhi govnari koja je vrlo iritantno kružila oko Anđine glave. - Nego, Zahara, oćemo mi to ženit, ha? Oćemo onog lipog Breda oženit? Ima tip para, a ima i čunu. Ma imam i ja para, ali, jebate konj, troši baba ko da joj je smrt kondukter. Lipo ćemo mi njega oženit, istrošit, iscrpit (jebate šta sam zločka), a onda…kuda koji glumci moji. Zahara je zaurlala kao vatrogasna sirena. … Ne. Nije se usrala ako to mislite. To je zbog Breda. |
- 16:51 - Komentari (3) - Isprintaj - #
negdje u šumi lane plače
|
Jel' vam žao srničice srne? Pogotovo kad je jako mrtva i razrezana na dijelove. Kad rezuckam srneći but, ne mogu a da ne zaplačem. Možda je imala lane. Možda ono sad ječi u velikoj šumi i traži svoju mater. Zato kad kuham ne koristim sol – suze u loncu dovoljno zasole juhu. I jadno je june svojom naprasnom smrću pomoglo da se zgradom vije miris dobre klope. Čak sam otvorio sve prozore u stanu kako bi i prolaznici slinili po asfaltu. Nek si misle gradski šupci kako baja ima svega. I kako dobro kuha. A oni neka voze skupe aute, nose skupu obleku i grickaju mrkvicu. Općenito, ovi ljudi u zgradama su jadnici. No, kad dođu na selo pretvore se u lakome svinje. I još uvijek se drže nadmeno nad seljanima. Votever. Mađari su nam uslijed stoljeća pokušaja da nas osvoje uspjeli nametnuti samo gulaš. Zato ih ne mrzim. |
- 14:02 - Komentari (1) - Isprintaj - #
...
|
U jutro je prvo ustala ona. Tražila je sunce. Razočarenje. "Dan koji počinje razočarenjem teško se podnosi". Preko puta visjele su šunke. Dugo nije jela meso. Od razdjevičenja. Obris Silvijina lica. Par poljubaca i uzajamno tretiranje vagine. Nije bila lezbijka. "Šunke su jarko crvene boje", rekla je potiho i sjela uz prozor. Antikni stolac netaknut vremenom. Podnosi i veću silu od njene. Ponekad tužno zaškripi. Skupila je noge i položila ruke na njih. Lijevu preko desne. Pažljivo je gledala kroz prljavi prozor. Kiša. Nezaustavljivo dolaze tamni oblaci. Prva kap. Tap. Tap, tap. Tap. O prozor jedna za drugom udaraju kapi tople kiše. Gmižu poput malih zmija i spajaju se u veće. Šunke su na suhom. Glad joj okupira misli. Do frižidera tri su muška koraka. Munja poput kišne zmije gmiže nebom. Teško breme zvuka klati se zrakom. Negdje u zamrzivaču zebu mrkve. Njišu se grane platane. Otjeruju kišu. Dosadne vodene muhe. Gdje bivaju ptice kad vani pljusak udara? Kisnu li ili se grle u nekoj duplji? Na stolu razbacane sjemenke otpale s kore kruha. I zagrižena jabuka. Njišu se antene na krovovima. Nekad su se njihale. Šuma antena i dimnjačar koji nije poznavao ćud vremena. Strepio je od groma. Kišne zmije stvarale su svijetle brazde na licu. Poput zalutale kapi na površini šunke. Polako je zatvorila kapke. Sluša kako kiša udara. Pokušava pronaći zvuk sudaranja šunki na vjetru. Vrlo tup osjećaj. Od sušenog povrća sigurno se brže stari. Čovjek se ubrzano suši. Ono što je u frižideru prilično je staro. Otvorila je širom oči. Glad otvara oči. Tko gladan žmiri teže podnosi glad. Uskrs. Trag masnih kapi vodi do pećnice. Na stolu poput vanzemaljskog bića puši se šunka. Oklop od tijesta uništen rukom vrijedne domaćice. "Nema tice do prasice". … Kiša je uhvatila ritam. Hipnotizira. Glad je uhvatila ritam. Provocira. Misli su uhvatile ritam. Polako ali sigurno napuštaju glupa načela. Od povrća se ne prazne vagoni niti se pune šleperi. Silvija je bila tako blijeda. Nikada nije jela meso. I bila je lezbijka. Tamara već dugo nije jela meso. I nije bila lezbijka. Samo ne jede meso. … Opet je pogledala kroz prozor. Ljetne su kiše vrlo tužne. I netaknute šunke isto tako. |
- 04:02 - Komentari (6) - Isprintaj - #
|
Dnevnik.hr
Opis bloga
ČASOPIS TARZAN glavni i odgovorni urednik: Sisajed izdavač:www.blog.hr novinski majl: objes(e)ne@sise.hr |
