20.09.2005., utorak
sibirska noć
 Jedno od davnih ljeta koje je bilo nalik ovogodišnjem inspiralo me prije davnih godina da napišem ovu lirsku pjesmicu. Sibirska noć izgleda savršeno noć u Sibiru vjetar je stao zavukao se negdje u toplu rupu da se zagrije prije nego što zalomi šume i stijene svjetleće trunke kao molekulski modeli mraz se ljeska na mjesečini a u prostoru između vuku se decibeli laveža gladnih vukova bijela je noć u Sibiru u njenu je krilu minus četrdeset vjeverice se kotrljaju niz zaleđene grane a sove lete prema obzorju nadajući se aurori boralis s najvećim luksima tako da veličanstveno će možda ove noći nebo izgledati nadaju se te bijele sove umalo izumrle vijuge tmine i niti hladne zime lelujaju kroz dvorište gulaga vuku kosti iz zemlje da ih zalede i ukrute kasnije vjetar da ih razmrvi da pronesu turobni glas prošlosti van granica Rusije breze divovi i čistoća britke hladnoće borovi od tisuću godina zeleni monoliti ukopani putnici kroz izmjenu novih zima ispituju svoj ponos u naletima vjetra tvrdoglavi djedovi s inatom djeteta korijenjem dodiruju naftna podzemlja ispod površine u ovoj noći s tisuću zvijezda po kvadratnom centimetru potpomognute mjesečinom kroz više od dva metra brzaju sudaraju se mijenjaju pravce a katkad lijeno lebde ljuske bajkalskih riba iznimne čistoće i krijeposti u najčišćoj od najčišćih voda ovdje u sibirskoj noći ako dobro pogledaš dodajući gorivo od čudne mašte u taj motor primisli i uobličenja ponijeti će te eksplozija i prašina točno iznad koncentričnog kruga ogoljelog drveća u središte kruga meteorske eksplozije tunguske stepe zemlja se tada pomaknula za tisućiti dio mikronećega kada je progutala poštu beskrajnog svemira uz određeni zaokret maštanja u ovoj hladnoj noći to isto možeš vidjeti gradovi i sela umotani u svijetla prozora odvajaju ljude od bistrine sibirske noći njihova crvena lica tako jedro izgledaju da pomisliš kako je sretan čovjek debelo ispod nule tisuću i još sto litara votke oboji lice od rumenog do ljubičastog i kada zamijene mjesta i klate se s onu stranu stakla ujutro ih skupljaju kao božićne ukrase otpale s drvca ove svete noći sve su noći svete u hladnim sibirskim kasnim satima ma ne izgleda ona jest savršena do promrzle srži životinjske ili ljudske kosti britka i svježa vlada desetak tisuća ljeta i nadam se da još će toliko ne vidjeh je ne osjetih ali pod određenim kutom istraživačke mašte znam da je ona kraljica svih noći |
- 14:15 - Komentari (13) - Isprintaj - #
|
Dnevnik.hr
Opis bloga
ČASOPIS TARZAN glavni i odgovorni urednik: Sisajed izdavač:www.blog.hr novinski majl: objes(e)ne@sise.hr |
