
Jedno od davnih ljeta koje je bilo nalik ovogodišnjem inspiralo me prije davnih godina da napišem ovu lirsku pjesmicu.
Sibirska noć
izgleda savršeno noć u Sibiru
vjetar je stao zavukao se negdje
u toplu rupu da se zagrije
prije nego što zalomi šume i stijene
svjetleće trunke kao molekulski modeli
mraz se ljeska na mjesečini
a u prostoru između vuku se decibeli
laveža gladnih vukova
bijela je noć u Sibiru
u njenu je krilu minus četrdeset
vjeverice se kotrljaju niz zaleđene grane
a sove lete prema obzorju
nadajući se aurori boralis
s najvećim luksima
tako da veličanstveno će možda
ove noći nebo izgledati
nadaju se te bijele sove
umalo izumrle
vijuge tmine i niti hladne zime
lelujaju kroz dvorište gulaga
vuku kosti iz zemlje
da ih zalede i ukrute
kasnije vjetar da ih razmrvi
da pronesu turobni glas prošlosti
van granica Rusije
breze divovi i čistoća britke hladnoće
borovi od tisuću godina zeleni monoliti
ukopani putnici kroz izmjenu novih zima
ispituju svoj ponos u naletima vjetra
tvrdoglavi djedovi s inatom djeteta
korijenjem dodiruju naftna podzemlja
ispod površine
u ovoj noći s tisuću zvijezda
po kvadratnom centimetru
potpomognute mjesečinom
kroz više od dva metra
brzaju sudaraju se mijenjaju pravce
a katkad lijeno lebde
ljuske bajkalskih riba
iznimne čistoće i krijeposti
u najčišćoj od najčišćih voda
ovdje u sibirskoj noći
ako dobro pogledaš
dodajući gorivo od čudne mašte
u taj motor primisli i uobličenja
ponijeti će te eksplozija i prašina
točno iznad koncentričnog kruga ogoljelog drveća
u središte kruga meteorske eksplozije
tunguske stepe
zemlja se tada pomaknula za tisućiti dio mikronećega
kada je progutala poštu beskrajnog svemira
uz određeni zaokret maštanja
u ovoj hladnoj noći to isto možeš vidjeti
gradovi i sela umotani u svijetla prozora
odvajaju ljude od bistrine sibirske noći
njihova crvena lica tako jedro izgledaju
da pomisliš kako je sretan čovjek debelo ispod nule
tisuću i još sto litara votke
oboji lice od rumenog do ljubičastog
i kada zamijene mjesta i klate se s onu stranu stakla
ujutro ih skupljaju kao božićne ukrase
otpale s drvca ove svete noći
sve su noći svete u hladnim sibirskim kasnim satima
ma ne izgleda
ona jest savršena
do promrzle srži životinjske ili ljudske kosti
britka i svježa
vlada desetak tisuća ljeta
i nadam se da još će toliko
ne vidjeh je ne osjetih
ali pod određenim kutom istraživačke mašte
znam da je ona kraljica svih noći
Post je objavljen 20.09.2005. u 14:15 sati.