
Samoća nije stanje koje će vas napraviti vedrijim i boljim bićem no što jeste. To znate i sami. Ona često izjeda i kad je nametnuta zbog nerazumne ili okrutne okoline može vam život pretvoriti u pakao iz kojeg se ne možete izbaviti jer svaki vaš pokušaj da se popnete uz strme rubove te jame bit će osujećen i vi ćete iznova i iznova padati na dno.
Međutim samoća može biti i dobra stvar. Ne na duže vrijeme. Ona vas može ojačati po devizi «što te ne usmrti ojača te», ali samo ako ste spremni suočiti se na pravilan način s njom; ako ste spremni suočiti se sa svojim u tom trenutku nerazjašnjenim mislima i postupcima, te uzrocima koji su vas doveli do stanja da ste trenutno sami u vašem svijetu.
Biti sam može značiti potpunu slobodu unutar četiri zida koju vam ama baš nitko ne može oduzeti, bar dok vam ne pozvone na vrata. A i to vas ne obavezuje da se uopće javite na zvono, pogotovo ako ste u zgradi. Ionako su ljudi u zgradama stranci jedni prema drugima: možda su za to krivi zvukovi koje proizvode, pa jedni druge kunu ili utihnu pa pomno osluškuju ne bi li saznali što se događa tamo «prijeko». To je onaj trun voajerstva koji čuči u svakom od nas.
Kad ste sami ti su zvukovi jači i intenzivnije vas opsjedaju: kao kad se napušite dobrog grasa pa vam je svako osjetilo pojačano. Uostalom, nemate s kim podijeliti tu ljutnju, razočaranje ili oduševljenje što ste precizno zaključili kako se nešto dogodilo i kako vi sa stopostotnom sigurnošću znadete što je to, i to sve prema zvukovima koje ste čuli preko tankih poroznih zidova.
Na primjer kada legnete u hladan krevet, željni ljudske topline pokraj sebe koja će vam dati do znanja da je vaš ciklus obnavljanja ljudske vrste ipak u tijeku ili će se upravo održati, i kad razmišljate o promjenama koje trebate napraviti da stvarno izbjegnete doživotnu samoću, tada u toj noćnoj tišini koju omete tek pokoji zvuk neugođenog automobilskog motora, začujete zvuk odnošaja.
Ovisno o količini spolne aktivnosti, vaša će reakcija biti zatomljivanje tih zvukova ili preznojavanje usred nelagode koju vam oni stvaraju.
Ako je ova druga situacija u pitanju, ti će osjećaji biti slični onima kao kad ste kao djete prvi puta čuli vaše roditelje kako se pare, pa ste se pokrili dekom preko glave ili si čvrsto nabili jastuk na uši.
Upalit ćete televizor, ali on vam neće prikriti škripu razjebanog kreveta. Uvijek će zvuk seksa isploviti iznad svih ostalih zvukova. Vrtjet ćete se s lijeva na desno i nazad i psovati zašto to ne rade potiho, već se deru, dašću i vrište.
A onda ćete baciti majmuna zamišljajući se u istoj takvoj izbezumljenoj ulozi sudionika koji sa svojom jebozovnom susjedom obavlja perverzni koitus.
U tim trenucima lupat ćete glavom o zid što ste sami i što je život pizda prema vama.
To su loši trenuci.
Ne daj bože da čujete kako se netko iznad vas žestoko raspravlja ili svađa, a kamoli da se čuje buka i lomljava zajedno s jekom koja odzvanja kroz vašu samoću.
Tada ćete poput duha izaći iz sebe i kroz plafon uletjeti direktno u žarište svađe i biti nijemi sudionik u njoj. Vagat ćete tko je kriv više, a tko manje, stajat ćete na jednu stranu, pa na drugu, proživljavati mučninu kao da je upravo vas netko teško uvrijedio i pokušati mu vratiti još većom žestinom. Bit ćete tako uzrujani da ćete u jednom trenutku pokušati smiriti strasti i zagrljajem riješiti svaki nesporazum ili ljutnju.
Napokon, kad se sve utiša, vaš će se duh vratiti u vaše tijelo i vi ćete umorno sjesti i osjećati se vrlo iscrpljeno.
Onda će vas iz tog stanja prenuti susjed odozdo kojem je život sjebala učmalost i navika, pa se nakon svakog povratka s posla uvali u fotelju, dobro zagnjavi ženu, a zatim upali televiziju da pogleda dnevnik. Pritom ga pojača na najglasnije kao da mu se pokvario slušni aparat ili kao da želi reći susjedima da je život ozbiljniji no što oni misle i da je vrijeme da saznaju što se događa oko njih.
A ja sam u svojoj samoći vrlo dobro naučio što se događa oko mene i što znači i najmanjih zvuk tih ljudi. Gomila nedojebenih stvorenja kojima je ustajalost njihova života stavila okove oko njihove slobode pa se ponašaju po tradiciji, navici i društveno-moralnom određenju, što ih ipak ne sprečava da se bezobzirno svađaju, jebu i pojačavaju televizor.
Post je objavljen 26.09.2005. u 15:43 sati.