05.09.2005., ponedjeljak
Spot the looney
|
Kako bi jedan cinični i oštroperi kritičar mogao kritizirati predmet o kojem će pisati mora se s njim dobro upoznati što ponekad predstavlja i zadovoljstvo, ali češće izaziva proširenje sfinktera i zadebljanje finalnog proizvoda. Gledati Big Brother dok se na drugim tv kanalima prikazuju npr. nogometni susret Brazil – Čile ili kultni film Dim u lice, jedno je od neizmjerno velikih odricanja, no za dobru pljuvačku inspiraciju treba ponijeti i taj križ. Sva sreća da je dovoljno vidjeti par uvodnih prizora, poprskati školjku mekim drekom, oprati ruke, popiti dva apaurina i zatim pogledati do kraja tekmu ili film. Neću se ovaj put osvrnuti na kandidate. Samo sam ih ovlaš prostrijelio pogledom, dobio osip na dupetu, i pljunuo kroz prozor misleći da je otvoren. Ono što izaziva sumnju u moje zdravlje (po količini proljeva pretpostavljam da je dizenterija) su voditelji. Ne znam treba li vam išta više kazati o Antoniji Blaće? Njezina se iritantna pojava od prošlog Big Brothera provlačila kroz RTL-ove šund emisije, gdje je davala svoje sudove koji po kvaliteti pristaju na primjer jednoj uznemirenoj kokoši na kokainu, da bi se zaustavila tamo gdje i pripada – u debilani. Ako ste jučer gledali, sve vam je jasno: neuvjerljivo, nespontano, nametljivo, s puno grimasa koje više pristaju Eskimu koji sere van javnog iglua nego jednoj voditeljici. Kada sam ugledao prvi kadar sa sisatom Renatom Sopek, negdje oko hipotalamusa dva i pol milijuna neurona napravilo je kratki spoj što je rezultiralo šuljevima. I kak da se sad na miru i opušteno poserem? Prva stvar koja mi je izrezala očnu šarenicu bile su njene ćube. Kad je progovorila pomislio sam da je na pola progutala šarana od tri kile, od repa prema glavi, i da se riba pritom bori za zrak. Drugi je problem što nikako ne može (o čemu sam već pisao) uskladiti motoriku usana i ono što govori. Zbog nje bi se čitači s usana bacali s krčkog mosta i pri tom si čupali nokte od jada što ne mogu odgonetnuti ni jedan slog njena govora. A što tek reći o Mirkoviću? Masna mrcina koja neprestano ponavlja «genijalno», i to već godinu dana, iritantno nametljivi tip koji se krevelji ko debil kad vidi sladoled, te šoumen koji bi komotno mogao u nekoj ludnici voditi kviz «Spot the looney» i pri tom držati engleski čajnik na glavi. Možda bi mu bolje bilo da vodi dječje emisije poput TLS-a i da pri tom izmišlja što više igara s jedenjem blata i kopanjem nosa. Što više reći? Ništa. Ovo je vjerojatno zadnji tekst o ovoj medijskoj idiotariji koji pišem. Jer još jednom pogledati tu maloumnu predstavu natjeralo bi me da si u šupak nabijem hidrant i pustim vodu na maksimum. |
- 09:56 - Komentari (11) - Isprintaj - #
|
Dnevnik.hr
Opis bloga
ČASOPIS TARZAN glavni i odgovorni urednik: Sisajed izdavač:www.blog.hr novinski majl: objes(e)ne@sise.hr |
