A što da kažem u ovom trenutku nego da uživam. Sjedim ispred monitora, gledam u ovo smeće na stolu, gledam u ovu razbacanu robu po sobi, brojim komarce na plafonu, pratim što se događa na teveju i pijuckam Mirindu iz konzerve.
Ona je najvjerojatniji razlog što sam sretan. Hladna gazirana Mirinda koju sam kao klinac otkrio na jednom ljetovanju i tada ih popio tri za redom. Inače je nekada popiti gazirani sok poput Pepsija ili Cole ili ove Mirinde za mene bio i Božić i rođendan. Jebiga, u kući se nije trošilo na pizdarije.
I danas mi se neobjašnjivo pojavila želja za Mirindom koju nisam pio već godinama.
Jebem ti što je dobra. Guštam u svakom gutljaju. Kao da pijem skup konjak iz ogromne čaše pućkajući kubanku od dvjesta dolara.
Velika je razlika piti iz hladne limenke ili iz flaše. Flašom možeš napraviti štetu ako gledaš Hrvatsku kako igra protiv Malte, a s limenkom, odnosno otvaračem možeš svrbjeti nos kad te od te silne nervoze zasvrbi. Ili možeš svirati i emulirati zvuk trombulje. U oba slučaja više je koristi nego štete. Osim ako nekog iritira neprestano sviranje po limenci. Onda će ti reći da odjebeš već jednom s tim tandrkanjem. A ti ćeš ga zbunjeno upitati ta koji mu je kurac. Ako mu se ne sviđa neka ide doma gledati utakmicu. Nit je donio pivo, nit je donio dim. I još će ti govoriti što da radiš.
Današnju Mirindu puni i proizvodi "Sarajevska pivara". Ajde, neka ljudi rade, neka zarađuju i žive, neka šire ta američka imperijalistička dobra i jedu i piju treš i govna.
Slava njima i slava onom tko je prodaje. Hm, što to još piše na deklaraciji?
"Upotrebljivo do datuma otisnutog na dnu limenke".
A što piše na dnu limenke?
02.09.2005.
Stavim uho na otvor i umjesto bambuće čujem Doležalku kako zavija "Koooonzum zovee vas, akcija još traje..."
Post je objavljen 08.09.2005. u 20:59 sati.