Kao što sam pisao u prethodnoj Poslanici seronjama (Ps 1), sranje često zahtjeva hitno rješenje problema.
Nalazite se u prirodi.
Ispred vas su nepregledne njive kukuruza, a iza vas je napetost u predjelu ventila za izvoz finalnog proizvoda (čije je istiskivanje, btw, slično istiskivanju krvavica).
Kako sam rekao, oko vas su samo nepregledne njive, a wc se može pronaći s istom količinom sreće kakva je potrebna da se usred Tihog oceana pronađe putokaz za Gornju Dubravu.
A, čujte, što je tu je. Ulazite u kukuruz.
Prva stvar na koju ćete obratiti pažnju u svezi izbora mjesta za sranje jest gustoća korova u kukuruzu. Prilično je poželjno da korova uopće nema, a ako ga ima neka bude vrlo nizak, prizeman, na primjer «svračja noga». Oni se nalaze sasvim pri tlu i u visinu ne narastu više od par centimetara.
Poželjno je također da mjesto bude što dalje od prometnica i putova tako da vam sranje bude što intimnije i što osobnije. Minimalna udaljenost mora biti 18 redova kukuruza.
Kad ste pronašli mjesto koje će poslužiti kao zamjena za vaš hram, u kojem se bez ikakvih rezervi i primisli oslobađate svih nedaća ovoga svijeta, prepuštate se neka vas vodi usrano božanstvo olakšanja.
Postupak je isti kao i kod svakog sranja. Svučete hlače i gaće čučnete i dalje je sve fizika i mehanika.
Sranje u kukuruzu ima veliku prednost nad sranjem na livadi. Kad čučite možete se držati za dvije stabljike kukuruza svodeći šanse da zbog slabosti nožnih mišića sjednete u drek, na minimum. Na livadi je to nemoguće. Pogotovo ako ste na nizbrdici. Onda dobro razmislite za koji ćete se busen trave uhvatiti. Ni u kom slučaju neka to ne bude djetelina.
Kad već serete u kukuruzu, učinite to sranje zanimljivijim. Zbog hitnosti situacije, oko vas nema standardne toaletne čitabe poput deklaracija na šamponima, deterdžentima i osvježivačima. I baš iz tog razloga u vama se može pobuditi prirodoslovno-istraživački duh.
Tek sad, po prvi puta, uviđate da na svijetu postoje milijuni životinjica i insekata. Promatrate mrave kako jedan za drugim putuju svojom autocestom i pri tom se tu i tamo sudare, čudite se muhama kako bez imalo srama koštaju vaš drek, smijete se mišu ili voluharici kako svojim sitnim koracima grabe prema samo njima znanim odredištima.
U uši vam dopire šum lišća koje se sudara na vjetru.
Po prvi puta osjećate slobodu. Iskonsku slobodu u kojoj su tisućama godina uživali vaši preci. Niste zatvoreni u četiri zida i osuđeni na zvuk perilice kojoj su amortizeri otišli u kurac.
Nakon što je govno poljubilo prašinu na tlu, a vi se riješili svih nedaća ovoga svijeta, bez ikakve žurbe otrgnete par svježih i čvrstih listova kukuruza i lagano i oprezno, da se ne porežete, obrišete dupe. Ukoliko ste alergični na lišće kukuruza, a vrijeme je berbe, otrgnite oveći klip, odstranite zrnje i obrišite šupak srčikom. To će vam biti ugodno i novo iskustvo, pogotovo ako ste skloni voćarstvu.
Eto, nadam se da sam vam uspio dočarati čar prirode i njezino stapanje s čovjekom.
U slast!
Post je objavljen 17.09.2005. u 14:54 sati.