30.08.2005., utorak
drečna Katarina polako se nadvija nad nama
|
Osjećate li lagano zahuktavanje sranja koje će uskoro okupirati medijski prostor? Lagano, vrlo dobro promišljeno, s godinom iskustva, dolazi najveći šou za tv-masturbatore, za one kojima je najveći domet življenja pojaviti se bar jednom na teveju, dolazi Veliki braca. Veliki braca je sada stvarno velik. Velikog bracu će podržavati velika ekipa u kojoj će se nalaziti, ako se ne varam, i veliki voditelj peki Elezović. Velikog bracu podržava i jedan famozni bloger-novinar (previše je obožavan da bih se upuštao u otkrivanje meni iritantne osobe) koji svojim, blogerskom slavom napuhanim, egoizmom pokušava napisati dobru priču, ali mu fali jedna mala crtica – spontanost. Ako je suditi po reklami, po onom debelom motoristu fejkeru, neuvjerljivost kojom on skida svoju kožnjaru i započinje stvarno i debilno nespretni ples (mogli su staviti nekog tko će barem taj dio odraditi kak se spada, barem mi imamo pederčića koji plešu po diskačima), i ovaj će put Veliki braca biti premazan masnim namazom izmeta, recimo, s okusom kuhanog kukuruza. Ako je suditi po glasu koji najavljuje Velikog bracu isto kao da najavljuje spektakularni akcijski film neimenovanekategorije produkcije (meni iznimno iritantnom glasu), reality šou će danima tresti brda, a rodit će se… sprufffff: slabašna masna bambuća. I vjerojatno će opet neki debil ili pavijan, ovisno da li će pametovati ili svojim sranjima zabavljati publiku, postati jednokratna zvijezda i djelomično obrani heroj, kratkotrajno sterilizirani i homogeniziran, koji će se već nakon nekoliko tjedana pretvoriti u sirutku. Jedva čekam da vidim kakva će se vrsta debila pojaviti tako da se mogu barem na blogu ispucati, budući da je pišanje i hračkanje po ulici odavno zabranjeno. |
- 11:16 - Komentari (9) - Isprintaj - #
Iskopali mi oči
|
Nije to strašno kako zvuči. Možda iskrivljenom frekvencijom ja vas sada uvjeravam i možda čujete kako ječim. Podesite si prijamnike na F3 (varka zbog predrasuda). Osjećate li sada da prazne očne duplje nisu bauk? Priznajem da estetski, ali više anatomski ne odgovaram slici čovjeka po defaultu. Evo za svaku statistiku i zavod za materijalno stanje glave, brojim: nos komada jedan, uši komada dva, usta komada jedan, oči…gle najnoviji avion na nebu bruji. Vidiš li ga? Gdje smo ono stali? A, da, vlasi komada 7452 (od kada nosim kapu, šuma je sve rjeđa). Dakle, svi su organi na broju. Oči?! Kakve božje oči? Zar ne vidiš da imam duplje? Novopečeni znanstvenici jednog novopriznatog sveučilišta tvrde da za gledanje ne trebaju oči. I bez njih sve vidimo. Telepatija je dobro razvijena. Neki lingvisti dali su joj ime predrasuda. Rašljastim postupkom otkrio sam da postoji i predosjećaj. On je različit od predrasude, ali uzima slične uzorke iz mozga. Samo što predrasuda svoju tvrdnju gradi na pohranjenoj slici koju smo prije pohrane obradili strogo slijedeći neko svoje načelo, a predosjećaj iz tih slika vadi podsvjesnu pozadinu. Čuješ li kad vjetar lagano zapuše kako sviraju moje duplje? Čuješ li taj šum sazdan od ''jus tu bi" pogleda? Je li da mi lice sada izgleda više kao davna planina, ona od prije svakog humanog postojanja? Ili su to možda zvukovi morske pećine kad se valovi bezbrižnog mora zavaljaju na njenu mračnu obalu? Da, sada sam siguran da je to taj zvuk. Nikakvo čudo. I moje su duplje pećine, a suze valovi koji ih ispiru. Da imam oči, lice mi ne bi šumilo i stvaralo spokoj. Uostalom oči odaju namjere, a ponekad bi htjeli iznenaditi. Svatko tko ima dušu ne može sakriti namjeru u očima. Samo vražji nakot poznaje tehniku skrivanja. Kad smo već kod toga, dobro pogledaj oko sebe i vidjet ćeš poglede koji izbjegavaju. Iza njih stoji bezdušna namjera. Vražji nakot stvarno je sve gušći. Ma nikako da izumre. A počelo je davno, jako davno, od kada je površinu mozga zasjekla prva vijuga. Od kada smo prvi puta shvatili da čovjek jest umjetan. Udaljen od iskona. Čovjek jest umjetnost. Umjetnost preživljavanja u zlim mislima koje se roje iza pogleda koji izbjegavaju. Da nemaju oči bili bi manje zli. Čovjek bi se trebao oslanjati samo na sluh. Ono što čuješ, a ne vidiš dublje je i jače. I podliježe analizi. I onda nema lakomislenosti koju pogled olako stvara. Slijede kalkulacije. Zbog utrošenog vremena zlo kao iskra koja će vas zapaliti, nekako nestane. Više vas zaokuplja znatiželja kako to što ste čuli izgleda. Slušanje je erodirajuća igra enigmatike. Ono što ste već čuli i znate što je, stoji kao potporanj vašoj okolini. Ono što ne možete razaznati izjeda stupove i ugrožava vašu sigurnost u prostoru. Je li to strah? Eh, da sad imate oči. Ma biraj, hoćeš li malo slušnog adrenalina ili imati oči i činiti sva ona sranja. Ja sam naručio iskapanje očiju. Dečki su došli za tjedan dana i bez ikakvih posljedica iskopali mi oči. Nema što, momci su za deset. |
- 01:51 - Komentari (3) - Isprintaj - #
29.08.2005., ponedjeljak
delta force
|
- Psst! Đo, gledaj onog tamo što se šeće po ulici – Kevin je pogledom pokazivao čovjeka koji je u jednoj ruci nosio vrećicu u kojoj je bilo voće i povrće - Majku mu jebem, terorist. - Majku mu jebemo zajedno, terorist. Što da radim, da ga skinem. - Upucaj ga ko pseto. Kevin je naciljao i opizdio čovjeka posred čela. Žrtva se beživotno skljokala na pod. Prošlo je pola sata, sunce je zaista peklo. - Psst! Kevin, gle još jednog – Đo je prstom pokazivao na tipa koji je u na ramenu nosio letvu. - Đizs Krajst, majko mila, terorist. – preneraženo će Kevin - Da ga skinem? - Ma ubij đubre još dok nas nije granatom rastavilo na mali broj molekula Đo je zavidnom lakoćom zgrabio RB i raznio slučajnog prolaznika tako da su po zraku letjele krvave čačkalice. Iza Đoa je padalo oprženo perje arapskog goluba. - Ahoj, ovaj Haj gajs – nedaleko od njih čuo se veseo glas američkog vojnika logističara – Donio sam vam klopu: hamburgere, kolu i pečenu slaninu. Đo i Kevin veselo su doskakutali do hrane. Jeli su kao da nikad nisu dok je logističar promatrao dva guštera kako ližu muhe na čačkalici. Odjednom se logističar ukoči i prestravljeno tiho uzvikne – Đizs en meri čejn, teroristički tenk! – ulicom je u njihovom smjeru polako dolazila žena gurajući kolica u kojima su bezbrižno knjavila dva tamnoputa blizanca. Neviđeno spretno sva su se trojica američkih vojnika bacila na tlo. Kevin je jedvice, vršcima prstiju, dograbio voki-toki i stao zvati bazu. Brzinom brzog lovca dolazila su dva B-52. |
- 15:41 - Komentari (6) - Isprintaj - #
miss tanga
|
- Tok, tok - Tamara je sramežljivo uzviknula, prislanjajući uho na zavjesu koja je zamjenjivala vrata, ne bi li bolje čula odgovor. - Naprijed. Oprezno je ušla unutra. Za uredskim stolom sjedio je gospodin srednjih godina i masne vanjštine. - Ovaj... oprostite... dobar dan. - Svaki dan - Trebala bih gospodina Dabca. - Ja sam Dabac. Izvolite, što trebate? - Pa… ovaj… ja sam se došla prijaviti za natjecanje za Miss tanga. Rekli su mi da ste vi zaduženi za prijave. Debeljuškasti gospodin odmjerio je Tamaru od glave do pete i nazad. Primijetio je da mala ima bujno poprsje. - Da, ja sam zadužen za prijave. No, prije nego ispunite formular morat ćete proći jednu malu provjeru. Previše je kandidatkinja pa moram izabrati dvadeset najboljih. Ne brinite, neće to biti ništa strašno. Molim vas - Dabac ustane – priđite k stolu. Tamara je prišla oprezno i smeteno k stolu. Dabac joj je prišao s leđa. Pratila ga je pogledom. Bilo joj je prilično neugodno. - Na prvi pogled ostavljate dojam prilično dobro građene djevojke. Ajde sad, lagano se nagnite prema stolu i podignite suknju. - Ali…ovaj… gospodine…zašto? - Ne boj te se. Moram vidjeti što nudite. Ne možete nastupiti ukoliko nemate barem prolaznu stražnjicu. Kako bi to izgledalo da se pred mnoštvom pojavi debela kandidatkinja u tangama. Nije li to malo neukusno? Ljudi očekuju čvrste i zaobljene stražnjice, a ovako bi bili prilično razočarani, a možda i neugodni. - Pa…dobro…ako vi tako kažete – Tamara se pažljivo naginjala preko stola dok je s obje ruke polako podizala rubove suknje. Imala je što za pokazati. Njezine tamne i oble guzove dijelila je tanka ružičasta špagica koju je pri vrhu krasio čipkasti trokutić. Gospodin Dabac sagnuo se poput veterinara koji pokušava odrediti vrstu nametnika na stražnjici oboljele krmače. Tamara je osjetila vruć dah na guzovima. Dabac je poput bika koji se sprema srušiti crvenu zgradu kroz dlakave nosnice ispuštao zrak. Bio je prehlađen. - Hm.. zategnutost kože je zadovoljavajuća, preplanulost također, depilacija uredno i temeljito izvršena, celulita n… - Sprfffffff!!! – Tamara je ispustila prilično masnu bambuću. Dabac se sa znakovito vidljivim zaprepaštenjem i kiselinom na licu naglo uspravio i odstupio metar unazad. Očigledno mu se nisu sviđali njezini mjehurići. Nameće se pitanje koliko je bilo politički korektno da Tamara u trenutku odluke, kada su sve prepreke prema njenom cilju bile ne samo uklonjene već i razbijene, i kada je njezino oblo dupe dovedeno pred gotov čin, svojim neobuzdanim prirodnim nagonom upropasti jednu ovako važnu, životnu predstavu kao što je izbor za Miss tange. Jer ona stvarno ima što pokazati, izbor bez nje bio bi kao svjetsko nogometno prvenstvo bez Hrvatske, kao hrvatski film bez Ive Gregurevića, bio bi to siromašan događaj, mnoštvo bi ostalo zakinuto. Tamara studira ekonomiju. Je li to dovoljno da ostavi trag u prostoru i vremenu? Je li signifikantno to što ona studira baš ekonomiju? Je li proizvodnja bambuće samo olakšanje u mikrotrenutku vječnosti ili životna prepreka koju ona neće moći savladati? Sve su to ozbiljna i teška pitanja, a odgovor će znati samo ono žensko biće koje će tijekom studiranja ekonomije upotrijebiti pravu HB olovku umjesto Max factorove. |
- 11:45 - Komentari (3) - Isprintaj - #
28.08.2005., nedjelja
gazi budalu
|
Kažu vijesti da su u San Sebastianu de los.. i tako dalje i tako… nedaleko od Madrida, u trci s bikovima ozlijeđene 63 osobe od kojih se dvije nalaze u teškom stanju. Da kažem da mi je žao ijedne od tih 63 budala pojeo bih punu hrpu samozavaravajućih govana. U ovakvim slučajevima ne da nisam human, nego naprotiv, htio bih da što više ljudi strada, s kakvim god posljedicama, nije me briga. Valjda će se nakon tisuća ozlijeđenih opametiti i ostaviti na miru jadne bikove koji u Španjolskoj nemaju baš neku blistavu perspektivu – em ih ubijaju u koridi em ih puštaju da u onom stampedu po klizavim ulicama promaše nekog i glavom udare o zid. Strašno žalim ta goveda. Više me pogađa izbezumljeni pogled krave koju su u onom poznatom dokumentarcu o prijevozu stoke zavezanu šlajsali po palubi broda nego deset ovih budala koje gazi razjareni bik. Sve bi ja to utrpao u kamion američke vojske pa u Bagdad, bez pratnje. |
- 18:02 - Komentari (14) - Isprintaj - #
27.08.2005., subota
svako zlo za neko dobro
|
U tjednu prije no što sam otišao na godišnji riknuo mi mobitel i napajanje na računalu. Kao protuteža tim neizbježnim nesrećama stoji podatak da sam u zadnjih 6 kola lota 7/39 dobio jednu peticu i četiri četvorke. Da bar mi još riknu televizor, kamera i sjebe se biciklo, a za uzvrat da dobijem sedmicu. Ovo pišem na brzinu, s posla, jer istog imam i previše. Nadam se da će navečer kvar na računalu biti otklonjen. Sretan vam dan električnog napajanja. |
- 15:32 - Komentari (4) - Isprintaj - #
26.08.2005., petak
|
A jebiga, radi se. |
- 18:06 - Komentari (10) - Isprintaj - #
24.08.2005., srijeda
"Malo misto" i Hloverka
|
Jebem ti nebo, ali ne na sakralni, već hidrometeorološki način. Večeras idem kući, a sunce prži ko u pola ljeta. I kažu da će tako jedno duže vrijeme. A pitam ja sunce i pri tom ga jebem (Sunce ti jebem), di je bilo zadnjih tjedan dana. Skoro svaki jebeni dan kiša. I to ne bilo kakva kiša, već monsun iz pičke oblačne plače ko tip kojeg je zbog jačeg jebača napustila dobra pička, za njega očito nedostižna. U ovih devet dana koliko sam u Šibeniku kupao sam se samo dva puta. Danas sam cijeli dan smežuravao malika u moru, sve dok mi nije koža poplavila, a jaja se skupila ko dva neuspjela oraščića. I svejedno što je kraj sezone, još uvijek je sve krcato turistima. Barem je tako u Solarisu, gdje smo na ilegalu ušli rođak, njegov prijatelj sa psom takozvanim Dođom, Štakorašem ili Seldžukom, i moja malenkost preplanula ko japanska zastava bez kruga. Inače, da vas upoznam, pas se zove Frida, nedavno je ostala bez malih psića, koji su sad negdje u psećem nebu, pseći bog im dušu prosti, i nikada se nije kupala u moru. Do sada. Prijatelj ju je namamio na foru autoriteta, pa je izgubio živce, i zaplivao skupa s njom na što je ona istrčala ko morem ohlađena i zaustavila se tek tamo negdje oko porte. Ne treba biti veterinar kako bi shvatio da više nikada neće blizu moru (onima koji se zgražaju nad ovim postupkom šaljem razglednicu slona kako sere u nečiji kabriolet). A što sam radio prošlih dana? Svakih petnaest minuta jebo mater vremenu, prežderavao se morskih delicija, kad je oblak na tren presušio, bavio se poljoprivredom, obilazio rodbinu (a imam je ko dida Albanac unučadi), pio koktelčiće, žestinu, vino obično, vino neobično, pivo svakakvo, popušio pokoju negaziranu, vozao se motorom, kroserom, kawasakijem, šestopeeset kubika, metalik crna, '89. četiri litre na sto, auspuh u kurcu. I što još? Čitao po treći put Švejka. To je za mene biblija. Kakvi Carveri, Hoelbequi, Brauni i ostali pušikarići. Ionako od toga imaju koristi samo ovi šta se kurče pa bacaju citate, poante i pouke, uspoređuju pisce s pizdarijama koje drugi pišu i onda se osjećaju važniji od Benedikta 16. Kao ono «Sjedila je u hladu prastarog bora, a zrakom je jahao Tom, po ocu njegovom, Waits, e to je bilo ljetovanje; Pamtim još i sad Vedrana, on je bio jebač, pušio Marlboro, pio Pipi, a sada i on kao i mi živi od sjećanja, samo što ja radim u kancelariji, a on je sezonski bauštelac, i tako dalje i tako u stranu». I onda tip u sebi puši kurac misleći da je Hornby naprosto goli kurac. A on to i jest. Duhovit, ali goli kurac. Sluša dobru glazbu. Idem pokupiti kupače s štrika, napraviti sendvič sa zimskom i sirom i idem na vlak. O jebem ti život. |
- 19:00 - Komentari (10) - Isprintaj - #
18.08.2005., četvrtak
Zemlja ko u raju, a ljudi bez mozga
|
Ovoliko se u moru kupao i Atila Bić Božji kad je prije, a što ja znam, valjda 14 stoljeća, došao na našu jadransku obalu u namjeri da pokolje pokojeg žitelja Ilira, jer je mislio da će oni biti Albanci, a Avari imaju neke nesređene račune (ili je on bio Hun?) s budućim Albancima. Ili nemaju. Ako nemaju onda…onda je klao iz gušta. I da, bila je zima kad je Atila stigao na obalu sa svojim konjićem grbonjićem. More je ledeno kao kad sam onomad prije 5 godina na sjevernom moru htio baciti kupanac na zapadnoj obali Nizozemske i vidio da je ledeno, a osjetio da je sivo i blatno, i stoga bi Dalmatinci trebali svakog jutra moliti se svim bogovima, živim i neživim, postojećim i onima koji će tek postojati, što imaju tako predivno more. Dva sam dana ovdje u Šibeniku i umočio sam samo palac, kao na crtiću kad lik umoči nokat i onda se obgrli rukama, a oko njega se šire vibracije i obično ga netko pogurne, a iz mora vire oči krokodila ili pak peraja morskog psa Joška ili Campija i onda se lik spizdi u njega, pojede ga morska neman ili trči za njim, ali ovo čitaju odrasli tuljani, a ne djeca pa tu pravim prekid s poredbom s crtićima. Ja sam konj. Ali nema veze što je more ledeno. Danas je ipak sunce probilo oblake. I jučer isto tako, ali s više naoblake. Jučer sam bio na mostu kod Skradina. Monumentalna građevina nad, po meni, najljepšim krajolikom uz novu autocestu. Nevjerojatno koju je ljepotu nama naša prirodna borba dala. Ovako nešto ne može se vidjeti ni u kojem dijelu svijeta. Inače ja sam osoba koja više voli raditi no nožnim palcem kružiti po zidu pa sam jučer osim light izleta na Krku, brao smokve u polju. Ne poput ovih lopuža turista, nego poput pravog dalmatinskog poljoprivrednika, u polju moga dide. Da, još sam se zajebavao i sa sjenom, a možda sam stao i na koju zmiju i izbjegao koju opaku paučinu, ali, eto živ sam. A turista pun kurac, što sad u ovoj reportaži nema veze. Danas sam bio na tvrđavi Sv. Nikole koja se nalazi na ulazu u šibenski kanal. Podigli su je Mlečani za obranu od Turaka u 16. stoljeću (1535-1550), osmislio ju je arhitekt Michele Sanmichelli i jedan je od najjačih pomorskih fortifacijskih objekata na Jadranu (prema pizdikocita.blog.hr). Do nje se može doći samo u vlastitom aranžmanu jer ne postoji organizirani turistički posjet što je prosto nevjerojatno jer tvrđava je stvarno famozna. Dakle do nje možete doći morskim putem ili pak kopnenim (ako se kopnom može nazvati uska stazica koju je baš danas preplavilo more, pa nabadaš svojim nježnim prstićima riskirajući umakanje para i mobitela, a već godinu dana za mene je to pravilo). Neću vam sada pokazati slike ovog zaista fascinantnog objekta niti skradinskog mosta jer ovo pišem na rođakovom o računalu i šaljem preko modema, ali to ću napraviti kad se vratim tako da vidite da ne serem i da ne izmišljam sve što pišem, jebo vas B. Munchausen. Koliko čujem u Šibeniku postoje još tri tvrđave od kojih ni jedna nije restaurirana ili ako jest onda je to u tragovima tako da mogu slobodno reći da su ovdje i kulturni zavodi i gradske vlasti u debelom kurcu što potvrđuju i gotovo svi stanovnici Šibenika. Toliko tvrđava ne postoji u cijeloj ovoj regiji i možete si zamisliti koja bi se lova mogla ubrati od ovih turista željnih kulture, a ne pijančevanja na plaži za debile i maloumne majmune i njihove ženske inačice, kao što je to pravilo na Pagu. Međutim, neki su viši interesi u pitanju tako da sve ovo skupa propada u neiskorištenosti, nagriženo zubom vremena i mora. Evo, za primjer, vraćam se s tvrđave Sv. Nikole i sretnem grupu stranaca, njih desetak, i pitaju me da li se može i kako doći do te tvrđave. Ja im lijepo objasnim, uputim ih, kažem im par sitnica o sigurnosti da ne bi oni njihovi mali kreteni popušili pad u ambis i smrt, i oni sretni kao da će uskoro vidjeti štalicu Isusove majke božje. Jedini je moj bed što nisam dobar biznismen pa da ih odvedem tamo, ispričam priču o tvrđavi, izmislim neke činjenice koje oni ionako ne bi upamtiti, i sve to dobro naplatim. Ovako su ljudi besplatno istrošili krški kamen, vidjeli sjajan kulturni objekt i veseli i puni utisaka otišli u svoje apartmane jesti brancin aka skušu ili koju drugu zamjensku ribu. |
- 19:16 - Komentari (10) - Isprintaj - #
17.08.2005., srijeda
Turistički vodič: prvi kontakt i slijedećih par trenutaka.
|
Ako idem sam na more, najviše volim putovati vlakom. I to onim najprostijim, stara druga klasa s udobnim sjedalima na izvlačenje i prostranim kupeom. Ovi današnji novi vagoni su za kurac. Neudobni, uski, ne možeš otvoriti prozor (što ja radim svaki put kad vlak stane), ako je kondukter invalid s obzirom na osjetilo temperature, ljeti ćeš se zbog klime u vlaku pretvoriti u smrznuti panirani oslić za prženje (bez prethodnog otapanja). Postoji još mnogo nedostataka od kojih je možda najveći što glavu možeš nasloniti samo na staklo ukoliko sjediš do prozora ili do vrata, ali onda riskiraš upalu mozga, slinavku i lepru. Ponekad volim putovati sam u kupeu da ne moram razgovarati s okolinom ili gledati nečije retardacije, mislim na one psihičke ili lagane fizičke, npr. pretjerana ružnoća ili nova trendovska bradata crta ili frizura. Ipak, najčešće tražim društvo za putovanje i zajebanciju, po mogućnosti žensko, jer nećeš muškome uvaljivati svoj šarm. Ili hoćeš, ali ćeš ili dobiti po pički, ili biti izbjegnut, ili glasno prokazan «Peder je u vagonu: kupe 20 kuna, hodnik 10, molim bez gužve, jedan po jedan, svi ćete ga vidjeti, bez bojazni da pobjegne, zaprijetili smo mu da se ne miče». Opet, teško je naći žensku koja sama sjedi u kupeu, jer više ljudi ometa ugodan razgovor. Osim ako su dvije ženske. Ali onda ni jedna od njih ne smije biti čangrizava ili kurčevita, jer te kolutanje nečijih očiju ometa da se potpuno izraziš. Kad se uvališ u kupe s jednom ili dvije ženske, slijedi okolišanje, pogodan trenutak i prvo pitanje ili komentar. Nije baš dobro da ti prvo otvaranje usta bude vezano uz vrijeme, da ti prvi kontakt bude izuvanje cipela ili kopanje nosa, a pogled usmjeren prema sisama kakve god one bile, a zna se u kakve se sise bulji. Ako ti se baš i sviđa ženka i ono što tegli na prsima, promatraj je potajno, koristi njezin trenutak nepažnje i onda izračunaj sve što te zanima i dobro zapamti, možda će ti koristiti prvom prilikom kad budeš bacao majmuna. Nakon par odmjeravanja pravog trenutka, isključi centar za blamažu i uleti s nekim konkretnim ili banalnim pitanjem. Ton treba biti malo povišen, izgovor čvrst, bez mucanja ili gutanja riječi, i gledaj je u sam centar očne jabučice. Nakon toga čekaj reakciju. Ne treba se iznenađivati ukoliko ona kaže «Molim?», jer rijetko tko u takvim situacijama dobro čuje prvo pitanje. I odmah ćeš po tonu tog «Molim» shvatiti kakvu rospiju/okej_pičku za ćaskanje imaš na raspolaganju. Kad ponoviš pitanje i ona ti odgovori, budi spreman ubaciti drugo pitanje vezano uz prvo. Ukoliko je nakon prvog odgovora odmah skrenula pogled prema njivi hineći da je zanima koliko su kukuruzi narasli, uzmi knjigu ili mobitel ili što li već imaš pri ruci i odjebi je. U tom slučaju možeš se i izuti, bez obzira na skorenost čarapa, ili kopati nos i utvrđivati sastav smole te njenu plastičnost i aerodinamičnost. Tijekom razgovora pravi se da te interesira ono što priča, ili barem glumi da razumiješ to što priča, ili na kraju krajeva samo klimaj glavom kao da je slušaš, a pri tom zamišljaj kako bi joj uvalio Danka B. u deep grlo. Ako ti je opet do druženja i upoznavanja i stjecanja novih saznanja o životu i okolini drugih ljudi, onda veži svoja pitanja uz zemljopis, povijest, dokumentarce na teveju, svoje primjere iz života bogatog iskustvo, i ostale pametne pizdarije koje nosiš u malom prstu jer ti je mozak prebukiran. I nije dobro odmah bacati glupe fore, ili bilo kakve fore, jer za to trebaš biti apsolutno uvjerljiv, u protivnom, nakon duge tišine koja slijedi, otići ćeš do wc-a i gurnuti glavu u školjku, a znate kakve su školjke u vlaku. E da, zaboravio sam da ukoliko si ti prvi putnik u kupeu, a osoba dolazi i nosi prtljagu, nemoj biti pičkica nego ustaj, ponudi pomoć i bez obzira na odgovor baci kofer/ruksak gore na policu. To je dobar način razbijanja prvog sloja leda (ukoliko se ispod leda nalazi ono što želiš). Jedino je zajeb ako je u prtljazi fragile, a to nigdje ne piše. To se zove «Ovuda prolazi jedan auto godišnje i taj me opizdio posred ćela. Nemoj nikada pretjerivati s pitanjima jer ćeš u jednom trenutku uočiti tik koji je reakcija na gnjavažu ili dosadu. Ako se to i dogodi, postupno zašuti i pokušaj spavati/glumiti spavanje. Kad se probudiš pogledaj na sat, pogledaj van, pogledaj nju i pitaj «Gdje smo sad?». A onda daj sve od sebe i pitaj neko jebeno pitanje. Koje? A kaj ja znam, ja sam samo jednom išao na more, vlakom, u kupeu s babama i malim divljacima, unucima. |
- 15:08 - Komentari (8) - Isprintaj - #
13.08.2005., subota
Štovani ljudi
|
Sutra nakon izrabljivanja idem na godišnji odmor. Sa sobom nosim tablu slanine, kutiju čaja i herbarij. Za ostalo će se pobrinuti vojska spasa. Ako imate kakvih pitanja postavite ih Kosmatom politanu, on ima moć. Zbogom i zmarijom. Dodatak - pjesmica: Mizantrop (i njega ću nabiti u top) Bijelac Puši kurac Crnac Puši kurac Indijanac I ti puši kurac Žuti Uvalim ti kruti Arap Koji si ti akrap Eskim Jedi govna Rom Ubio te grom Jebite se svi Ljudi i narodi |
- 22:33 - Komentari (7) - Isprintaj - #
12.08.2005., petak
pičke atletičke
|
Postrojile se ove kladivašice i sad gledam koju ću izabrati da mi bude djeveruša u svatovima. Onako, sve su lijepe, ali ne stanu sve u crkvu. Montebrun mi je nekako prenekakva, ova što je najdalje zavrtjela Kuzenko ta mi estetski ne odgovara, ima preširoki razmak između jedinice i dvojke, za Moreno pretpostavljam da je malo divlja kad se napije jer se dere ko da joj je valjak pregazio kurje oko, a Lysenko jest da je svjetska rekorderka, ali je visoka i škrakljava pa će mi svatovi prigovarati kakva je to kladivašica koja može ući kroz vrata. Brkljačićke nema, a ona bi bila dobar svat, odnosno djeveruša, čak bi joj dao da me nosi pred oltar. Na kraju sam se odlučio za Ukrajinku Sekachovu. Mala je bagremov med. Ima predivne sitne oči, ne znaš gleda li kamo baca ili razmišlja da si omota onu špagu oko vrata i skviči oko mreže ko mala nuklearna vjeverica. Na žalost, nije se depilirala ispod nosa i zbog toga i ona otpada. Čekam slijedeći miting pa ću izabrati bacačice kugle. To su bombončići slični kladivašicama. Mislim, mogu čekati. Ima vremena. Mnogo vremena. I u trkačkim disciplinama ima ljepotica. Na primjer Ruskinje. Tko ne bi poželio taj stravično bezvratni cvjetak. Kakav teret te žene dižu kad im brada dodiruje sise? Biseri s istoka. A kad smo već kod sisa, one nisu poželjan organ kod atletičarki. Gledam skakačice s motkom. One koje imaju dvojku obavezno prolaze (ako s u međuvremenu ne razbiju pičku na onaj usjek gdje haklaju motku) sve do prsa i onda lijevom ili desnom, ili s obje sise zakače letvu i čude se kako im tehnika ne valja. Izuzetak je Isinbayeva. Ima manju dvojku, ali skače li ga skače. Oni gore se za jaja drže da im ih nogom ne nabije (btw, osjećam se ko američki stand up komičar kojemu se smije samo plišani zeko). Da se vratim na Ruskinje, možete si misliti kakva je ljepotica bila Lubov Gurin (ili Ukrajinka?). Ako se netko ne sjeća te trkačice na kratko, nek si samo po imenu uobliči ženu koja je u mlađim danima preskakala betonske prepone trčeći kroz njih, a kasnije je zbog reume trčala bez prepona. Baš šteta što nema više Ruskinja u atletici, a također bi dobro došle i Rumunjke. Također je šteta što idem gledati Face off, pa naglo ovdje završavam. Ili nije šteta? Koeficijent 1.03 za ovo drugo. |
- 21:40 - Komentari (8) - Isprintaj - #
Anđela dobila državljanstvo
|
- Ustaj Brad, mamicu ti pospanu, ajde, podne je Brad je kroz tonu krmelja pokušao progledati i vidjeti kakva ga to nevolja budi. Kad je nadljudskim naporom otvorio oči, ugledao je najljepše čube zapadno od Dnjestra. - Angelina, pizda mu materina, koji me kurac opet budiš? Jesam li ti rekao da me ne budiš prije pet popodne. Ti nisi normalna, jebo te tko te nije. - Što je konju, što si nervozan? To nimalo ne cijenim. Ustaj, nema kajanja nakon dugog spavanja, saprofitu bez micelija. Idemo u Kambodžu. - Kambodžu?! Jebeš mi svih pet pari cipela od vjeveričje kože, kakvu Kambodžu? Opet si se najela ustajalog marcipana, sretna ne bila. - Zar nisi čuo? Ne čitaš novine, ne slušaš vijesti? Hm, tipični malograđanski bogati Amerikanac s dupetom u medu i nosom u kavijaru. Samo na pičke misliš, a kurca pojma nemaš što se u svijetu događa. - Oprosti, ali ti znaš da ja imam multipraktik sklerozu od čitanja i da zbog toga već godinu dana idem na Zen jogu kod Jamašija. - Jebem te bolesnog. Bogati hipohondri najveći su mamac za vješte prevarante poput Jamašija. Ajde, sit ne bio, gladan osto, diži to svoje nemotivirano dupe. Čeka nas privatni avion. Poslao ga kambodžanski kralj. - Zašto, kako? - Dobila sam državljanstvo. Reko kralj da tako lijepa i mlada mama mora dobiti kambodžansko državljanstvo i basta. - Dobro, a zašto sad moramo putovati u Kambodžu? - Nosim kralju pare. Obećala sam pet milja za ekološki rezervat, pa da čovjek ne čeka. - A što će biti u tom rezervatu? - Domaće životinje. - Koje to domaće životinje vrijede pet milja? - Nisu pare za životinje, već za ogradu od pleksiglasa. - !? - Što se čudiš ko pura dreku? Za prozirnu ogradu, da narod može vidjeti domaće životinje, a da ih ne dira. Ipak to nisu toliko domaće životinje koliko oni tvrde. - Kako to? - Pa znaš, ljudi su malo gladni, pa ih baš i nemaju u domaćinstvu. |
- 10:58 - Komentari (2) - Isprintaj - #
11.08.2005., četvrtak
Inuendo
|
Krenuo sam prema tom sotonskom grotlu bez ičega. Nije bilo ni novina ni kataloga. Potpuno sam, čist i ogoljen. «Ulaziš bez štampe?!», uskliknula je i skoro se srušila na hladne pločice. Kanarinci su tužno pjevali ptičju baladu. Da. Ulazio sam bez štampe. Redovi vijesti, novosti i oglasa postajali su mutni. Nekada davno čitao sam pažljivo, a sada su sjećanja samo magla na proplanku jeseni. «Nemoj, molim te, tako ti svega, nemoj bez štampe!», vikala je puzeći pustim prostranstvom našeg hodnika, vukući za sobom cipele i pancericu broj 42: još jednom ti hvala oče na našem Božiću. Odgurnuo sam je snažno, plakala je. I ja sam plakao s njom. Naše suze klizile su jedna prema drugoj i spajale se u mora tuge, mora koja će jednom isušiti neminovnost vremena, kao što će i nas pretvoriti u pepeo. Sjetih se vojske i drugova, sjetih se prokletih rastanaka, sjetih se uvelih ljubavi. Kazaljka neumitnog neumoljivo lupa «Tlak-Tlak», rađa se novi trenutak, tmina. Ležala je na podu, bez snage, na davajući znakove prisebnosti. Znala je da kraj je tu. Bliže no što je ikada sumnjala. Otvorio sam vrata i posljednji put pogledao njene sjetne spojene obrve. «Bamm!», školjka je sama spustila dasku. Osuđen sam na deklaraciju toaletnog papira. Svim piscima kojima je pisana riječ sinonim za sranje, i onima koji misle da to što pišu nije sranje |
- 20:48 - Komentari (4) - Isprintaj - #
10.08.2005., srijeda
za buduće pobjede
|
Kako je prije par tjedana izabran najgori književni opis grudi, ja ću vam predstaviti svojeg kandidata za najgori književni opis prasice Julija Dirnula me u srce životinja. Životinja koja manje životinja jest no što ljudi znaju biti, a životinje su ljudi itekakve, i rokću i loču i cvile i žderu, ne zato što im je u krvi, već što to jedini put je da ispolje sebe . Prokleta, gnojna usrana katarza. A životinje ostaju blage i plahe kad ih nitko ne dira, a prasice još više se uzdižu nad njima, jer čiste su oko srca, ako već ne oko nogu i ispod trbuha, i rekli bi ljudi da novine pišu kako pametne one jesu, pametnije i od pasa, a gdje ne bi od pura za koje kažu da gluplje ptice postoje samo u bajkama bez slika. I Šekspir je spjevao tragičnu basnu o Romeu i Juliji, a ljudi zlobni kakvi jesu, književnici tašti, kritičari strašni, dali su im oblik sapiensa homo predznaka i zakinuli najveću životinjsku moguću romansu kakvu je jedan čovjek začudo ikada napisao, a glumac u nošnji svinje ikada odglumio. Romeo je bio prasac od sto kila, a Julija prasica, više visoka no dugačka, više bijela no rumena, više plaha no na divlju nalik. Ljudi im ukradoše dušu kao što im kradu tijelo. Nije bitno što dalje bilo jest, jer tko ne znade zlo što snašlo bješe Kapulete i Ronkete, ili što na –ete, taj se kuljom kao perjem na šeširu starog lovca kitio, a pametnim ga zvaše samo kad prst na čelo staviše. Ne umre Julija na odru od satena, nit Romeo se pokraj nje ne skljoka, ako drugačije sve to glasi, neka priča onaj tko ima snage, već Juliju britak nož dopade života, a Romea... tko jebe Romea, koja se budala još zove Romeo? Jebote ne bi se zvao Romeo pa baš da mi je tata Alfa, a mama Fiat Panda. Talijani ko Talijani, sve polažu na dizajn, a motori za kurac. Fićo na stranu. Ne mješajmo kinder jaja i PROM-ovke, nećemo znati koji smo osigurač izvadili, a bunkerom harmonika odjekuje. |
- 22:06 - Komentari (7) - Isprintaj - #
Iz medija
|
Gasi taj usisavač, ženo božja Sve iznad 40 decibela Uznemiruje nas Triglav nije osuđen na samoću Slovenac je spašen Žene, narančine kore, preko trtice trokutići Ljudi se zgražaju, a neki i pate zbog neestetskog Odnijeli su novce, počinitelji znaju što rade Padala je kiša, tko će vas tražiti, Boga vam vašeg Na Jadran dolaze samoubojice, Češka je hladna za smrt Davat ćemo im vodu Jer krvi ima za tri dana Manson truje djecu kaže Oaza Pula će biti otrovana No zločesti čovjek zlonamjerno zove hitni telefon Upalo mu zubalo u školjku Ostaje nam za početak dana radost televizije i Klinika Lajf A tu i tamo i pokoji šamar za Bambuću |
- 10:43 - Komentari (8) - Isprintaj - #
09.08.2005., utorak
Obri sikirom
|
"… na dan ubojstva muž je čekićem pretukao suprugu i pokušao joj staviti glavu u lonac vrele vode. Usmrćen je sjekirom, na spavanju." Kad žena donese odluku o ubojstvu, vrlo rijetko odustane od namjere, zato što, za razliku od muškarca, gotovo nikada ne ubija zbog prijevare i sličnih razloga, već zbog zlostavljanja, pa ne osjeća grižnju savjesti. Ubojstvo se događa nakon višegodišnjeg nasilja, potaknuto osjećajem bezizlaznosti i straha za vlastiti život i život svoje djece. Prosječna žena ubojica uglavnom ubija supruga u snu, najčešće sjekirom. referenca |
- 10:18 - Komentari (5) - Isprintaj - #
08.08.2005., ponedjeljak
Posljednja večera
 - Slušaj, Isus, ovaj, jesi li ti isto pijan kao i mi? Koliko vidiš prstiju? Isus šuti i ne obadaje ove zajedljive primjedbe. Teške su mu misli obuzele um. Što će ponijeti u zatvor? Ima li tamo vina? Toče li uopće vodu tamo. Ako ima vode, lako za vino, napravit će ga, nije bed, dovoljna je samo mrlja na halji. A što ako stvarno nema vode? Što će onda, kako će onda, kako će nositi križ, svjestan sebe? Kako će otrpjeti muke za ljude ovoga svijeta? Koliko će krvi izgubiti, a vinom je neće moći nadomjestiti. Jer krv nije voda, krv se ne dobiva iz vode. "Iako ima u njoj vode, vidio sam neke knjige iz budućnosti. One kažu da u krvi ima vode. Vidio sam i druge strahote u budućnosti. Vidio sam ovo moje stado kako se mijenja, kako postaju zvijeri. Pa već su sada pijani i razulareni, a kako će tek biti kad ja odem. Oni misle da ću se vratiti. Jadnici. Les miserables. Nitko se pametan ne vraća na ovaj svijet, pa bio i u paklu. A ja… ja idem u raj, a tamo je… hm, kako je tamo? Vidiš nisam nikada pitao oca kako je u raju. One slike i priče o mjestu punom izobilja, sunca, vode, tišine, radosti i svega što ljudi smatraju dobrim, nisu baš povod za vječiti život. Ubit će me dosada. Sitost dojadi i nezdrava je, od sunca izgoriš, u vodi se gušiš, od tišine poludiš, od vječite radosti isto tako, zašto da uopće idem u raj? U stvari zašto bih ja trebao stradati kako bih iskupio grijehe ove bagre, lopova i zločinaca? Umrem mučen i razapet na križu za ovu zvjerad i iskupim nakupljene grijehe. I što bih onda trebao, svakih par tisuća godina dolaziti da me neke vojske muče i razapnu i da opet prolazim križni put na Kalvariju kako bi ovo zlo nastavilo živjeti. Ma, miša mu… popit ću još jednu čašu vina i uzeti lik Jude Iškariota, a tog izdajicu pretvorit ću u sebe. Živjeli!" |
- 21:29 - Komentari (6) - Isprintaj - #
Profil prosječnog Hrvata
|
Zovem se Ivan. 38 mi je godina, imam dvoje djece, sretno sam oženjen. Radim u firmi za minimalac, a nešto dobivam i na ruke. Nakon posla odlazim do birtije i često dođem vrlo kasno doma, pijan. Pitate se zašto pijem? Zbog žene, eto zbog čega. Sumnjam da se okolo kurva. Ja svoju ženu često dobro namlatim, čak i ako tog trenutka ne postoji neki poseban razlog. Zar preventiva nije dobar razlog? Ako nije, onda je to sumnja, a ja za sumnju itekako imam razlog. U nekoliko sam navrata zvao kući, i nitko se nije javljao. Djeca su u školi, a gdje je ona? Sigurno se vucara negdje okolo. Jednom ću uzeti slobodno i pratiti je. Vjerojatno ima nekog jebača pa mi se zajedno smiju iza leđa. Možda ga poznajem. Možda je to jedan od mojih prijatelja. Prijatelj je prijatelj, ali žena je žena. Tko će koga nego svoj svoga. Večeras kada dođem kući, a vjerojatno će to biti vrlo kasno jer me dečki čekaju, kartana je u pitanju, probudit ću je i natjerati da prizna gdje je bila prošli utorak kad sam zvao. Ako i ne prizna dobro ću je namlatiti, za ubuduće. A i kako ljudi kažu, znat će zašto je dobila. U stvari zašto se ona s vremena na vrijeme uređuje i onda mi se takva umiljava? Ili je peče savjest ili je to dio njenog lukavog i podlog plana. Bila je s nekim i sad mi se želi dodvoriti kako ja ne bi ni u snu pomislio da se ona kurva. Dobit će večeras šamar kako god bilo. Da ne bi djeca mislila kako je mlatim bez veze pronaći ću neki valjan razlog, neku stvar koja nije na svojem mjestu. I one njene splačine su jako dobar povod da joj prospem zube. Kad sam bio na maminoj košti bio sam zdrav i ugodno popunjen, a gle me sad. Kost i koža. Zlo mi je kad se sjetim da ja rintam po cijele dane, a ona okolo češe pičku. Kaže da radi u vrtu, da čisti kuću, da kuha, da sprema djecu u školu, da šiva stolnjake i onda ih prodaje, ma šiva ona pičku materinu. To što zaradi to je mizerija. Kad se samo sjetim koliko se ja narintam za ovu crkavicu koju dobivam. A htjela je raditi u mojoj firmi. Ma gdje ćeš ti u firmu glupačo, prvo što si nesposobna, drugo što će me biti sramota, a treće kurvat ćeš se kao i sve ostale kurve tamo. Zabranio sam joj da se viđa s prijateljicama. Samo tračaju i brbljaju gluposti. Osim toga, iz pouzdanog izvora znadem da se one sve jebavaju okolo s tuđim muževima, a i vidio sam kako me jedna od njih promatra. Kurac joj viri iz očiju. I za to će večeras dobiti po njušci. Ako će se sutra duriti dat ću joj sto kuna da si kupi nešto i da ne misli da sam ja đubre od muža. Kako netko može biti đubre kad mu je žena kurva i ljenčina. Fasovat će večeras, itekako. |
- 13:45 - Komentari (17) - Isprintaj - #
07.08.2005., nedjelja
Boris nije Pale
|
Primijetio sam da ljudi nisu zadovoljni mojim političkim i društvenim stavovima, pa da si uskratim živciranje, ostavit ću se osjetljivih tema i ispričati vam jednu bajku: Zvono je zazvrndalo. Nastava je u čast zadnjem danu završila dva sata ranije. Svi su skočili kao gromom opaljeni, a domar je ostao na mjestu mrtav jer ga je uistinu opalio grom. Boris je trčao veselo od škole do kuće ne stajući ni na crveno ni na žuto. Nije ni trebao, na svakom je semaforu svijetlilo zeleno. Koja sreća. Možda je tom slučajnošću ispucao cijeli životni paket sreće i možda će ga na ulazu pregaziti kamion. Često je maštao kako će dobiti na lotu, ali veća je vjerojatnost da će ga ipak pregaziti kamion. Po količini i vjerojatnosti doživljene pozitivne slučajnosti, ovim zelenim valom Borisu je mogućnost nesretnog događaja porasla za 6%, što je veliko povećanje s obzirom na ionako veliki omjer nesreće spram sreće u ljudskom životu. Kada je došao do ulaza, iza njega je protutnjao kamion komunalne službe. Dva su se gremlina mlatila na krovu kabine. Ušao je u hodnik. Vrata su bila otključana. Čudno, s obzirom da su ih roditelji uvijek zaključavali. U današnje vrijeme veliki je luksuz sreće držati vrata otključana. Faktor nesreće tu poraste za još 6%. Boris nije vidio gremlina kako na ormaru umače ključ od ulaznih vrata u domaći pekmez od šljiva. U prizemlju nije bilo nikoga. Dozivao je roditelje, a čulo se samo odzvanjanje neobično ofarbanih zidova. Roditelji nisu kod kuće, Boris je sam. Faktor N raste za još ogromnih 1%. Ušao je u kuhinju i otvorio frižider. Unutra je bilo svega. Prenatrpane police hranom, a najviše egzotičnog povrća i gomila različitih sireva. Uzeo je mrkvu, sjeo za kuhinjski stol i zamišljeno je grickao. Odjednom je ustao i otrčao uza stepenice. Sjetio se da je u roditeljskoj sobi sinoć ostavio svoj najdraži strip "Barbie i nestašne pčele". Kad se približavao vratima na trenutak mu se učinilo da čuje stenjanje. Naglo je otvorio vrata sobe i ugledao tatu kako u rukama drži ogromni zadrkani kurac i briše ga o tatinu guzicu. Iz ormara se čuo zvuk vergla i hihot gremlina. Unatoč prizoru omjer nesreće spram sreće ipak je pao na 72:28. |
- 13:23 - Komentari (6) - Isprintaj - #
06.08.2005., subota
Dogodilo se na današnji dan
|
Na današnji dan, 2004. smo ja i moja ljubav najveća sklopili pakt o nenapadanju. Naprotiv, odjednom smo postali prijatelji, prisniji no što dva obična prijatelja jesu i od tada smo eto sretno skupa, osim što nas već dva mjeseca razdvaja kojih tri, četiri tisuće kilometara. Eto ljubavi, ako negdje čitaš ove redove (a teško, jer doći do Interneta u Africi je kao i doći do cementa u sezoni), sretan ti tvoj i moj dan i kad se vratiš više se ne razdvajamo i idemo skupa u Čečeniju prodavati plastične pištolje na kiselinu. Šaljem ti preko Jadrana, Sredozemnog mora, Libije, Sudana, Burkina Fasa pa sve do Gane 568 742 564 887 pusa, dvije rumene jabuke starinske sorte i jedno veliko "Volim te" na 75 jezika i narječja koliko ih tamo govore (neka oni to prevedu i daju ti na pismeno, ionako ništa ne rade). |
- 12:45 - Komentari (4) - Isprintaj - #
05.08.2005., petak
živio današnji dan
|
Nevjerojatno kako je vani hladno. Smrzavam se ko kakadu u bilateralnom posjetu pingvinu. Danas je dan domovinske zahvalnosti. Prije 10 godina kad je Knin oslobođen, moja se mater prvi puta napila, a ja 50. I imala se zašto. Što se mene tiče, nije mi trebao razlog, ali razlog je postojao i to veliki. U stvari tek sam zadnjih dana, nakon što su počeli dolaziti zli rumori iz susjedstva, ponovno se prisjetio ratnih dana i s kolikim sam žarom bio u svemu tome. U međuvremenu sam skoro i zaboravio da je bio rat, da mi je sjebao mlade godine ('91. imao sam 18), a da čak nisam ni bio blizu prvih linija. U međuvremenu sam počeo zaboravljati da su nam susjedi jebali sve po spisku i da smo mi njima isto tako jebali sve po spisku. Mislim, idemo dalje, nema smisla mrziti sve što je susjedovo. I onda dođe jedan plahi glasić velikosusjedstva i što se dogodi u mojoj glavi? Vraćaju se iste emocije koje su bile tako snažne prije 10-tak i nešto godina da sam bio ne samo obični nacionalist, već ekstremni desničar. Vraća se mržnja prema susjedima i njihovoj nacionalnosti, prema svemu što nosi njihov predznak. Sva sreća da su to samo intervali i da razum pobjeđuje emocije. Ali kažem sam sebi i stojim iza toga čvrsto i bez kolebanja, nek se paze što rade i govore jer ja nemam previše strpljenja i kad popizdim jebat ću im sve po spisku. A inače sam miran i plah. I nije mi do svađe. Scena iz današnjeg filma «Povratak» koji je bio na RTL-u, valjda u čast domovinske zahvalnosti (partizanski film): Vodi komunjara dvojicu žandara na razmjenu - Gospodine naredniče, pustit ćemo vaše ako vi pustite naše Iz zgrade odjeknu rafal i pokosi svu trojicu. Jedan žandar, sav krvav, na izmaku života, izdere se - Gospodine naredniče, jebem ti krvavu majku! Pregled programa: 13:05 Povratak, partizanski film, RTL 14:10 Kapelski kresovi, dramska partizanska serija, HRT |
- 16:47 - Komentari (4) - Isprintaj - #
Žirafa našla naslon. Došo stariji slon i razbio joj pičonder
|
Vidim da vrag bere šalu, a neki tamo čudak jagode, stoga se moram vratiti u davnu prošlost i ispreturati ladice u glavi kako bih se prisjetio nekih starih podataka o geološkoj prošlosti Zemlje. Za sve neupućene u erudiciju ovdje slovima prisutnog autora, ja sam po zanimanju, osim što sam informatičar, geološki tehničar. Nekoć daaavno čak sam i studirao geologiju, ali me u plemenitoj nakani spriječila bolest zvana FKM:FizikaKemijaMatematika. Dakle, geološka je prošlost Zemlje podijeljena na tri velike ere i jednu koja je starija od njih svih, a ne diči se bogatstvom života, Prekambrij. Ove u kojima se život postepeno razvija i buja, a ponegdje ga naprasno prekine kakav meteorit ili sićušni gmazožder, nazvat ću kao što ih je davno prije mene netko nazvao, Paleozoik, Mezozoik i Kenozoik (jebeno dobra pjesma od Idola op.a). Mi ljudi, krećući od naših majmunskih predaka, živimo mali dio geološke prošlosti, oko 2 milijuna godina, što je netko mudar smjestio u razdoblje Pleistocen, a nakon kojeg je po staroj podijeli slijedio, i još danas traje, Holocen, a na što je netko mudriji i pametniji nalijepio naljepnicu s novim nazivom Neogen, obuhvativši oba razdoblja i još Miocen i Pliocen, što je sve skupa cca dvadeset i četiri milijuna godina. Svojom erudicijom i moždanim evolucijskim pomagalom, Internetom, oplemenit ću vaša saznanja o Pleistocenu. Pleistocen je razdoblje koje obuhvaća famozno ledeno doba, najkasnijeg datuma. Kao što sam rekao počinje 2 milijuna prije sada, ovog trenutka i ovih stopa, a završava negdje oko 100.000 godina prije ovog zvuka kojeg sam evo sada ispustio kroz analac. Da ne duljim i sve napravim bližim, nabrojat ću samo životinje koje su pasle pleistocenske tundre i tako današnjim slonovima svojim tadašnjim življenjem pružile materiju za vrijeđanje (kaže slon slonu: koji si ti mamut). Dakle, najpoznatija i nama najinteresantnija životinja bio je VUNASTI MAMUT(Mammuthus primigenius). Kad slon hoće uvrijediti slona aludirajući na njegovu homoseksualnost kaže mu: Koji si ti vunasti mamut. Slijede redom ostali mamutovi (mamu tovi, oca daj za rasplod) onovremenski prijatelji: VUNASTI NOSOROG (Coelodonta antiquitatis). To je jedini nosorožac koji se prilagodio hladnim uvjetima. Kad slon hoće uvrijediti slona zbog glupog postupka, kaže mu: koji si ti nosorog – u prijevodu, čovjek čovjeku: koji si ti konj. Nema veze s vunastim, ali ima s nosorogom. SOBOVi (Rangifer tarandus). Oni i danas svojom rikom nasmijavaju sjeverne vrane. Kad slon hoće slonu izjaviti zgražanje nad njegovom malograđanštinom kaže mu da je sob. MOŠUSNO GOVEDO (Ovibos moschatus). I danas žive u sjevernim područjima Kanade, na Grenlandu, Islandu itd. Kaže slon slonu: koje si ti mošusno govedo – kao, ono, pičkica – ne može ni prdnuti, a da oko sebe ne šprica parfemom. POLARNA LISICA (Alopex lagopus). Živi i danas i to ne, kako bi neki mudraci pomislili, oko ekvatora, već daaaaleko na sjeveru. Poznata je anegdota o slonu koji je spojio dvije polarne lisice i razbio prozore na suprotnim zidovima učionice. Lisice su bile istog polariteta. IZUMRLO GOVEDO (Bos primigenius). Slično današnjem, ali mnogo veće. Naravno danas je to izumrlo mnogo mršavije, kost i tu i tamo koža. Kad slon želi slonu reći da je off (nije u trendu) kaže mu da je izumrlo govedo. ŠPILJSKI MEDVJED (Ursus Spaeleous). Kao što samo ime govori, Ursus je živio u špilji. To je predak famoznog ličkog međeda, ali ga više nema. Otopio se s ledom. Kad slon dođe u birtiju glumeći šerifa kaže: Daj mi viski s Špiljskim medvjedom. Tri kocke. Postoji još mnogo tih malih i velikih sisavaca koji su onomad obitavali, a neki još i sad žive (neće dugo jer Armagedon je samo dvije ulice od naše kuće), ali ih neću opisivati jer mi se jebeno spava. Laku noć svirači i oni koji znaju svirati samo na travku ili češalj. |
- 02:05 - Komentari (4) - Isprintaj - #
04.08.2005., četvrtak
kokoš na ciganski
|
Došla danas Anistonka kod mene negdje oko podneva - Čuj Sisa, ne znam kako ti, ali ja sam gladna ko tri lička međeda iz pleistocena - Nemaš frke, znaš da kod mene uvijek ima nešto za pojest i popit. Evo baš sam jučer čerupao kokoš, šepala je na jednu nogu, činilo mi se da će crknuti pa rekoh, ajde da joj olakšam život. - Ubio si je? - Ne, stavio sam joj prst u šupak i čekao da zapuše sa zapada pa da provjerim da li mi prst dobro pokazuje od kuda puše. - Da? - Anistonka, malo si glupa danas. Pa normalno da sam je ubio. Što ubio? Zaklao. Pa neću šepavu kokoš pustiti da glavinja po dvorištu ko pola svinjske polovice. - Sori, jučer sam malo popila pa sam danas s mozgom na "koga-čega?" - A što? - Pa tugovala sam šezdesetdvodnevnicu od kada me Brad napustio zbog one dronfulje. Kako mi ta žena ide na kurac. Kao, ono, ona je dobra, usvaja djecu, a pičku je toliko istrošila da ne može rodit. Što nije usvojila ove cigane što prose po ulici, nego bira najlipšu dicu (ajme, majko, uvatila dalmatinskog). Kuja. Ne mogla doživit orgazam, da ne mogla nikad više. - Nemoj biti tako gruba. Pa nije ona kriva što je Brad poprcljiv ko moj Bicko. - Ma što nije kriva? Raskinula s Billyem i istog trena otišla u najbliži hostel, tamo gdje žive oni klošari, studenti iz Maroka, i jebala se cijelu noć, sve dok nije nestalo materijala. Pisalo u novinama da su pet puta kombijem dovozili led iz obližnje ribarnice. Dečkima se usijala jaja, a u hostelu nema frižidera. - Auuuuuu! - Što jaučeš? Istina je, kažem ti. Ako lažem da bog da mi Ross bio muž. Deset sam jebenih godina morala trpit tog babuna kako slini po meni (prrrrrr-prd-prd-prrrrr). Evo, na što me tjera. - E, Đenka, ajd izađi van i izluftaj se a uz put skoči po mozzarelu i kapare u trgovinu. I svrati do Radmile i uzmi onu njenu knjižicu-kuharicu, pravit ćemo kokoš na ciganski. |
- 13:27 - Komentari (8) - Isprintaj - #
03.08.2005., srijeda
Burek s mesom
|
Scena: ispred Bradove kuće klati se Jennifer Aniston, pijana ko bačva kubanskog ruma s jednog od brodova trgovaca robljem. U lijevoj joj ruci cigareta, a u desnoj flaša nečega (sigurno ne Fruteka). - Breeeeeed, Breeeeed, Braaaad, Brreeeeeed! Brad ustaje vidno iznerviran i mamuran bauljajući preko Anđe koja je sva u pekmezu i majonezi, posipana kaparima i šećerom u prahu (Brad ima "jebačke" kombinacije za salatu), također pijana, kao pletenka rakije iz ormara mojeg djeda. Spava kao šiljkom za led probijena. - Što je? Što se dernjaš tu po ulici, ne vidiš da ljudi spavaju? - Brand, ljudbavi, punsti me ununtra – mazno će Jennifer, dok joj po ustima koluta velik komad govedine. Malo prije je vadila utrobu kontrakcijom trbušnih mišića. - Pa dobro jesi li se ti najela ustajalog bureka kod Pajazita? Koliko sam ti puta rekao da nismo više zajedno. - Ali Bradica, pa ti znaš da ja ne jedem burek kod Pajazita. Stavljaju previše luka u meso, a i jednom sam pronašla povelik konjski nožni nokat. - Kako molim? - Nožni nokat, znaš što je nokat? Rožnata tvorevina, ono na čemu mi žene pravimo doktorsku disertaciju, a vi muški trzalicu za gitaru i čačkalicu za zube. - Ma ne pitam te za nokat glupačo pijana, nego za luk. Što si rekla za luk? - Pa Pajaziti ga stavlja previše u burek s mesom. - Aha! Tu sam te! Kurvo, kurvanjska, đubre smrdljivo žensko. Znao sam da ćeš se jednog dana upecati, a samim tim i izdati. Moronko nepodojena i glupošću podjarmljena. Jel' ti uopće znadeš zbog čega sam te ostavio. Ha? Zbog sumnje! Pitaš se kakve sumnje? Još od našeg vjenčanja sumnjao sam da jedeš burek s mesom i zato sam te napustio. Nisam ti htio ništa govoriti jer da je moja sumnja bila neopravdana, onda bi preostao onaj tvoj odvratni puder, kojeg stavljaš po sebi kao da prašiš uši Neopitroidom, a koji smrdi po užeglom mesu. Ta je mogućnost presudila jer smrad bureka s mesom bih još podnio, ali smrad pudera…. (Bred napravi tako kiselu facu da je jadnoj sovi koja je tu slučajno proletjela otpalo perje s lijevog krila). Kako sam znao, kako sam znao! – Brad je likovao šireći ruke i stišćući šake poput štajaznamkojeg predsjednika. Jennifer je nategnula iz boce, otpila dobrih pola litre i ciganski pljunula prema Bradu - Gejpederu metroseksualni, baletanu Dikliću, bekstrit bojsu nepodojeni. Rđavome kurcu svaka dlaka smeta, pih! I ode teturajući ulicom dok se tamo do Bollywooda orilo "Još ni jeden Zagorec nije popil vina već mu ga je popila Đenina družina…" |
- 13:17 - Komentari (16) - Isprintaj - #
02.08.2005., utorak
:(:)))
|
Dva naslova iz srpskih crnih kronika "Duvao lepak - ubio majku" "Sečena, pečena, tučena" jebiga, ali hahahahhaha |
- 10:43 - Komentari (8) - Isprintaj - #
|
Dnevnik.hr
Opis bloga
ČASOPIS TARZAN glavni i odgovorni urednik: Sisajed izdavač:www.blog.hr novinski majl: objes(e)ne@sise.hr |
