- Tok, tok - Tamara je sramežljivo uzviknula, prislanjajući uho na zavjesu koja je zamjenjivala vrata, ne bi li bolje čula odgovor.
- Naprijed.
Oprezno je ušla unutra. Za uredskim stolom sjedio je gospodin srednjih godina i masne vanjštine.
- Ovaj... oprostite... dobar dan.
- Svaki dan
- Trebala bih gospodina Dabca.
- Ja sam Dabac. Izvolite, što trebate?
- Pa… ovaj… ja sam se došla prijaviti za natjecanje za Miss tanga. Rekli su mi da ste vi zaduženi za prijave.
Debeljuškasti gospodin odmjerio je Tamaru od glave do pete i nazad. Primijetio je da mala ima bujno poprsje.
- Da, ja sam zadužen za prijave. No, prije nego ispunite formular morat ćete proći jednu malu provjeru. Previše je kandidatkinja pa moram izabrati dvadeset najboljih. Ne brinite, neće to biti ništa strašno. Molim vas - Dabac ustane – priđite k stolu.
Tamara je prišla oprezno i smeteno k stolu. Dabac joj je prišao s leđa. Pratila ga je pogledom. Bilo joj je prilično neugodno.
- Na prvi pogled ostavljate dojam prilično dobro građene djevojke. Ajde sad, lagano se nagnite prema stolu i podignite suknju.
- Ali…ovaj… gospodine…zašto?
- Ne boj te se. Moram vidjeti što nudite. Ne možete nastupiti ukoliko nemate barem prolaznu stražnjicu. Kako bi to izgledalo da se pred mnoštvom pojavi debela kandidatkinja u tangama. Nije li to malo neukusno? Ljudi očekuju čvrste i zaobljene stražnjice, a ovako bi bili prilično razočarani, a možda i neugodni.
- Pa…dobro…ako vi tako kažete – Tamara se pažljivo naginjala preko stola dok je s obje ruke polako podizala rubove suknje. Imala je što za pokazati. Njezine tamne i oble guzove dijelila je tanka ružičasta špagica koju je pri vrhu krasio čipkasti trokutić.
Gospodin Dabac sagnuo se poput veterinara koji pokušava odrediti vrstu nametnika na stražnjici oboljele krmače. Tamara je osjetila vruć dah na guzovima. Dabac je poput bika koji se sprema srušiti crvenu zgradu kroz dlakave nosnice ispuštao zrak. Bio je prehlađen.
- Hm.. zategnutost kože je zadovoljavajuća, preplanulost također, depilacija uredno i temeljito izvršena, celulita n…
- Sprfffffff!!! – Tamara je ispustila prilično masnu bambuću.
Dabac se sa znakovito vidljivim zaprepaštenjem i kiselinom na licu naglo uspravio i odstupio metar unazad.
Očigledno mu se nisu sviđali njezini mjehurići.
Nameće se pitanje koliko je bilo politički korektno da Tamara u trenutku odluke, kada su sve prepreke prema njenom cilju bile ne samo uklonjene već i razbijene, i kada je njezino oblo dupe dovedeno pred gotov čin, svojim neobuzdanim prirodnim nagonom upropasti jednu ovako važnu, životnu predstavu kao što je izbor za Miss tange.
Jer ona stvarno ima što pokazati, izbor bez nje bio bi kao svjetsko nogometno prvenstvo bez Hrvatske, kao hrvatski film bez Ive Gregurevića, bio bi to siromašan događaj, mnoštvo bi ostalo zakinuto.
Tamara studira ekonomiju. Je li to dovoljno da ostavi trag u prostoru i vremenu? Je li signifikantno to što ona studira baš ekonomiju?
Je li proizvodnja bambuće samo olakšanje u mikrotrenutku vječnosti ili životna prepreka koju ona neće moći savladati?
Sve su to ozbiljna i teška pitanja, a odgovor će znati samo ono žensko biće koje će tijekom studiranja ekonomije upotrijebiti pravu HB olovku umjesto Max factorove.
Post je objavljen 29.08.2005. u 11:45 sati.