18.08.2005., četvrtak
Zemlja ko u raju, a ljudi bez mozga
|
Ovoliko se u moru kupao i Atila Bić Božji kad je prije, a što ja znam, valjda 14 stoljeća, došao na našu jadransku obalu u namjeri da pokolje pokojeg žitelja Ilira, jer je mislio da će oni biti Albanci, a Avari imaju neke nesređene račune (ili je on bio Hun?) s budućim Albancima. Ili nemaju. Ako nemaju onda…onda je klao iz gušta. I da, bila je zima kad je Atila stigao na obalu sa svojim konjićem grbonjićem. More je ledeno kao kad sam onomad prije 5 godina na sjevernom moru htio baciti kupanac na zapadnoj obali Nizozemske i vidio da je ledeno, a osjetio da je sivo i blatno, i stoga bi Dalmatinci trebali svakog jutra moliti se svim bogovima, živim i neživim, postojećim i onima koji će tek postojati, što imaju tako predivno more. Dva sam dana ovdje u Šibeniku i umočio sam samo palac, kao na crtiću kad lik umoči nokat i onda se obgrli rukama, a oko njega se šire vibracije i obično ga netko pogurne, a iz mora vire oči krokodila ili pak peraja morskog psa Joška ili Campija i onda se lik spizdi u njega, pojede ga morska neman ili trči za njim, ali ovo čitaju odrasli tuljani, a ne djeca pa tu pravim prekid s poredbom s crtićima. Ja sam konj. Ali nema veze što je more ledeno. Danas je ipak sunce probilo oblake. I jučer isto tako, ali s više naoblake. Jučer sam bio na mostu kod Skradina. Monumentalna građevina nad, po meni, najljepšim krajolikom uz novu autocestu. Nevjerojatno koju je ljepotu nama naša prirodna borba dala. Ovako nešto ne može se vidjeti ni u kojem dijelu svijeta. Inače ja sam osoba koja više voli raditi no nožnim palcem kružiti po zidu pa sam jučer osim light izleta na Krku, brao smokve u polju. Ne poput ovih lopuža turista, nego poput pravog dalmatinskog poljoprivrednika, u polju moga dide. Da, još sam se zajebavao i sa sjenom, a možda sam stao i na koju zmiju i izbjegao koju opaku paučinu, ali, eto živ sam. A turista pun kurac, što sad u ovoj reportaži nema veze. Danas sam bio na tvrđavi Sv. Nikole koja se nalazi na ulazu u šibenski kanal. Podigli su je Mlečani za obranu od Turaka u 16. stoljeću (1535-1550), osmislio ju je arhitekt Michele Sanmichelli i jedan je od najjačih pomorskih fortifacijskih objekata na Jadranu (prema pizdikocita.blog.hr). Do nje se može doći samo u vlastitom aranžmanu jer ne postoji organizirani turistički posjet što je prosto nevjerojatno jer tvrđava je stvarno famozna. Dakle do nje možete doći morskim putem ili pak kopnenim (ako se kopnom može nazvati uska stazica koju je baš danas preplavilo more, pa nabadaš svojim nježnim prstićima riskirajući umakanje para i mobitela, a već godinu dana za mene je to pravilo). Neću vam sada pokazati slike ovog zaista fascinantnog objekta niti skradinskog mosta jer ovo pišem na rođakovom o računalu i šaljem preko modema, ali to ću napraviti kad se vratim tako da vidite da ne serem i da ne izmišljam sve što pišem, jebo vas B. Munchausen. Koliko čujem u Šibeniku postoje još tri tvrđave od kojih ni jedna nije restaurirana ili ako jest onda je to u tragovima tako da mogu slobodno reći da su ovdje i kulturni zavodi i gradske vlasti u debelom kurcu što potvrđuju i gotovo svi stanovnici Šibenika. Toliko tvrđava ne postoji u cijeloj ovoj regiji i možete si zamisliti koja bi se lova mogla ubrati od ovih turista željnih kulture, a ne pijančevanja na plaži za debile i maloumne majmune i njihove ženske inačice, kao što je to pravilo na Pagu. Međutim, neki su viši interesi u pitanju tako da sve ovo skupa propada u neiskorištenosti, nagriženo zubom vremena i mora. Evo, za primjer, vraćam se s tvrđave Sv. Nikole i sretnem grupu stranaca, njih desetak, i pitaju me da li se može i kako doći do te tvrđave. Ja im lijepo objasnim, uputim ih, kažem im par sitnica o sigurnosti da ne bi oni njihovi mali kreteni popušili pad u ambis i smrt, i oni sretni kao da će uskoro vidjeti štalicu Isusove majke božje. Jedini je moj bed što nisam dobar biznismen pa da ih odvedem tamo, ispričam priču o tvrđavi, izmislim neke činjenice koje oni ionako ne bi upamtiti, i sve to dobro naplatim. Ovako su ljudi besplatno istrošili krški kamen, vidjeli sjajan kulturni objekt i veseli i puni utisaka otišli u svoje apartmane jesti brancin aka skušu ili koju drugu zamjensku ribu. |
- 19:16 - Komentari (10) - Isprintaj - #
|
Dnevnik.hr
Opis bloga
ČASOPIS TARZAN glavni i odgovorni urednik: Sisajed izdavač:www.blog.hr novinski majl: objes(e)ne@sise.hr |
