17.08.2005., srijeda
Turistički vodič: prvi kontakt i slijedećih par trenutaka.
|
Ako idem sam na more, najviše volim putovati vlakom. I to onim najprostijim, stara druga klasa s udobnim sjedalima na izvlačenje i prostranim kupeom. Ovi današnji novi vagoni su za kurac. Neudobni, uski, ne možeš otvoriti prozor (što ja radim svaki put kad vlak stane), ako je kondukter invalid s obzirom na osjetilo temperature, ljeti ćeš se zbog klime u vlaku pretvoriti u smrznuti panirani oslić za prženje (bez prethodnog otapanja). Postoji još mnogo nedostataka od kojih je možda najveći što glavu možeš nasloniti samo na staklo ukoliko sjediš do prozora ili do vrata, ali onda riskiraš upalu mozga, slinavku i lepru. Ponekad volim putovati sam u kupeu da ne moram razgovarati s okolinom ili gledati nečije retardacije, mislim na one psihičke ili lagane fizičke, npr. pretjerana ružnoća ili nova trendovska bradata crta ili frizura. Ipak, najčešće tražim društvo za putovanje i zajebanciju, po mogućnosti žensko, jer nećeš muškome uvaljivati svoj šarm. Ili hoćeš, ali ćeš ili dobiti po pički, ili biti izbjegnut, ili glasno prokazan «Peder je u vagonu: kupe 20 kuna, hodnik 10, molim bez gužve, jedan po jedan, svi ćete ga vidjeti, bez bojazni da pobjegne, zaprijetili smo mu da se ne miče». Opet, teško je naći žensku koja sama sjedi u kupeu, jer više ljudi ometa ugodan razgovor. Osim ako su dvije ženske. Ali onda ni jedna od njih ne smije biti čangrizava ili kurčevita, jer te kolutanje nečijih očiju ometa da se potpuno izraziš. Kad se uvališ u kupe s jednom ili dvije ženske, slijedi okolišanje, pogodan trenutak i prvo pitanje ili komentar. Nije baš dobro da ti prvo otvaranje usta bude vezano uz vrijeme, da ti prvi kontakt bude izuvanje cipela ili kopanje nosa, a pogled usmjeren prema sisama kakve god one bile, a zna se u kakve se sise bulji. Ako ti se baš i sviđa ženka i ono što tegli na prsima, promatraj je potajno, koristi njezin trenutak nepažnje i onda izračunaj sve što te zanima i dobro zapamti, možda će ti koristiti prvom prilikom kad budeš bacao majmuna. Nakon par odmjeravanja pravog trenutka, isključi centar za blamažu i uleti s nekim konkretnim ili banalnim pitanjem. Ton treba biti malo povišen, izgovor čvrst, bez mucanja ili gutanja riječi, i gledaj je u sam centar očne jabučice. Nakon toga čekaj reakciju. Ne treba se iznenađivati ukoliko ona kaže «Molim?», jer rijetko tko u takvim situacijama dobro čuje prvo pitanje. I odmah ćeš po tonu tog «Molim» shvatiti kakvu rospiju/okej_pičku za ćaskanje imaš na raspolaganju. Kad ponoviš pitanje i ona ti odgovori, budi spreman ubaciti drugo pitanje vezano uz prvo. Ukoliko je nakon prvog odgovora odmah skrenula pogled prema njivi hineći da je zanima koliko su kukuruzi narasli, uzmi knjigu ili mobitel ili što li već imaš pri ruci i odjebi je. U tom slučaju možeš se i izuti, bez obzira na skorenost čarapa, ili kopati nos i utvrđivati sastav smole te njenu plastičnost i aerodinamičnost. Tijekom razgovora pravi se da te interesira ono što priča, ili barem glumi da razumiješ to što priča, ili na kraju krajeva samo klimaj glavom kao da je slušaš, a pri tom zamišljaj kako bi joj uvalio Danka B. u deep grlo. Ako ti je opet do druženja i upoznavanja i stjecanja novih saznanja o životu i okolini drugih ljudi, onda veži svoja pitanja uz zemljopis, povijest, dokumentarce na teveju, svoje primjere iz života bogatog iskustvo, i ostale pametne pizdarije koje nosiš u malom prstu jer ti je mozak prebukiran. I nije dobro odmah bacati glupe fore, ili bilo kakve fore, jer za to trebaš biti apsolutno uvjerljiv, u protivnom, nakon duge tišine koja slijedi, otići ćeš do wc-a i gurnuti glavu u školjku, a znate kakve su školjke u vlaku. E da, zaboravio sam da ukoliko si ti prvi putnik u kupeu, a osoba dolazi i nosi prtljagu, nemoj biti pičkica nego ustaj, ponudi pomoć i bez obzira na odgovor baci kofer/ruksak gore na policu. To je dobar način razbijanja prvog sloja leda (ukoliko se ispod leda nalazi ono što želiš). Jedino je zajeb ako je u prtljazi fragile, a to nigdje ne piše. To se zove «Ovuda prolazi jedan auto godišnje i taj me opizdio posred ćela. Nemoj nikada pretjerivati s pitanjima jer ćeš u jednom trenutku uočiti tik koji je reakcija na gnjavažu ili dosadu. Ako se to i dogodi, postupno zašuti i pokušaj spavati/glumiti spavanje. Kad se probudiš pogledaj na sat, pogledaj van, pogledaj nju i pitaj «Gdje smo sad?». A onda daj sve od sebe i pitaj neko jebeno pitanje. Koje? A kaj ja znam, ja sam samo jednom išao na more, vlakom, u kupeu s babama i malim divljacima, unucima. |
- 15:08 - Komentari (8) - Isprintaj - #
|
Dnevnik.hr
Opis bloga
ČASOPIS TARZAN glavni i odgovorni urednik: Sisajed izdavač:www.blog.hr novinski majl: objes(e)ne@sise.hr |
