Marketing
Posljednja večera
- Slušaj, Isus, ovaj, jesi li ti isto pijan kao i mi? Koliko vidiš prstiju?
Isus šuti i ne obadaje ove zajedljive primjedbe. Teške su mu misli obuzele um. Što će ponijeti u zatvor? Ima li tamo vina? Toče li uopće vodu tamo. Ako ima vode, lako za vino, napravit će ga, nije bed, dovoljna je samo mrlja na halji. A što ako stvarno nema vode? Što će onda, kako će onda, kako će nositi križ, svjestan sebe? Kako će otrpjeti muke za ljude ovoga svijeta? Koliko će krvi izgubiti, a vinom je neće moći nadomjestiti. Jer krv nije voda, krv se ne dobiva iz vode. "Iako ima u njoj vode, vidio sam neke knjige iz budućnosti. One kažu da u krvi ima vode. Vidio sam i druge strahote u budućnosti. Vidio sam ovo moje stado kako se mijenja, kako postaju zvijeri. Pa već su sada pijani i razulareni, a kako će tek biti kad ja odem. Oni misle da ću se vratiti. Jadnici. Les miserables. Nitko se pametan ne vraća na ovaj svijet, pa bio i u paklu. A ja… ja idem u raj, a tamo je… hm, kako je tamo? Vidiš nisam nikada pitao oca kako je u raju. One slike i priče o mjestu punom izobilja, sunca, vode, tišine, radosti i svega što ljudi smatraju dobrim, nisu baš povod za vječiti život. Ubit će me dosada. Sitost dojadi i nezdrava je, od sunca izgoriš, u vodi se gušiš, od tišine poludiš, od vječite radosti isto tako, zašto da uopće idem u raj? U stvari zašto bih ja trebao stradati kako bih iskupio grijehe ove bagre, lopova i zločinaca? Umrem mučen i razapet na križu za ovu zvjerad i iskupim nakupljene grijehe. I što bih onda trebao, svakih par tisuća godina dolaziti da me neke vojske muče i razapnu i da opet prolazim križni put na Kalvariju kako bi ovo zlo nastavilo živjeti. Ma, miša mu… popit ću još jednu čašu vina i uzeti lik Jude Iškariota, a tog izdajicu pretvorit ću u sebe. Živjeli!"
Post je objavljen 08.08.2005. u 21:29 sati.