Nije to strašno kako zvuči. Možda iskrivljenom frekvencijom ja vas sada uvjeravam i možda čujete kako ječim. Podesite si prijamnike na F3 (varka zbog predrasuda). Osjećate li sada da prazne očne duplje nisu bauk? Priznajem da estetski, ali više anatomski ne odgovaram slici čovjeka po defaultu. Evo za svaku statistiku i zavod za materijalno stanje glave, brojim: nos komada jedan, uši komada dva, usta komada jedan, oči…gle najnoviji avion na nebu bruji. Vidiš li ga? Gdje smo ono stali? A, da, vlasi komada 7452 (od kada nosim kapu, šuma je sve rjeđa). Dakle, svi su organi na broju. Oči?! Kakve božje oči? Zar ne vidiš da imam duplje? Novopečeni znanstvenici jednog novopriznatog sveučilišta tvrde da za gledanje ne trebaju oči. I bez njih sve vidimo. Telepatija je dobro razvijena. Neki lingvisti dali su joj ime predrasuda. Rašljastim postupkom otkrio sam da postoji i predosjećaj. On je različit od predrasude, ali uzima slične uzorke iz mozga. Samo što predrasuda svoju tvrdnju gradi na pohranjenoj slici koju smo prije pohrane obradili strogo slijedeći neko svoje načelo, a predosjećaj iz tih slika vadi podsvjesnu pozadinu.
Čuješ li kad vjetar lagano zapuše kako sviraju moje duplje? Čuješ li taj šum sazdan od ''jus tu bi" pogleda? Je li da mi lice sada izgleda više kao davna planina, ona od prije svakog humanog postojanja? Ili su to možda zvukovi morske pećine kad se valovi bezbrižnog mora zavaljaju na njenu mračnu obalu? Da, sada sam siguran da je to taj zvuk. Nikakvo čudo. I moje su duplje pećine, a suze valovi koji ih ispiru.
Da imam oči, lice mi ne bi šumilo i stvaralo spokoj.
Uostalom oči odaju namjere, a ponekad bi htjeli iznenaditi. Svatko tko ima dušu ne može sakriti namjeru u očima. Samo vražji nakot poznaje tehniku skrivanja.
Kad smo već kod toga, dobro pogledaj oko sebe i vidjet ćeš poglede koji izbjegavaju. Iza njih stoji bezdušna namjera. Vražji nakot stvarno je sve gušći. Ma nikako da izumre. A počelo je davno, jako davno, od kada je površinu mozga zasjekla prva vijuga. Od kada smo prvi puta shvatili da čovjek jest umjetan. Udaljen od iskona.
Čovjek jest umjetnost. Umjetnost preživljavanja u zlim mislima koje se roje iza pogleda koji izbjegavaju.
Da nemaju oči bili bi manje zli. Čovjek bi se trebao oslanjati samo na sluh. Ono što čuješ, a ne vidiš dublje je i jače. I podliježe analizi. I onda nema lakomislenosti koju pogled olako stvara. Slijede kalkulacije. Zbog utrošenog vremena zlo kao iskra koja će vas zapaliti, nekako nestane. Više vas zaokuplja znatiželja kako to što ste čuli izgleda. Slušanje je erodirajuća igra enigmatike. Ono što ste već čuli i znate što je, stoji kao potporanj vašoj okolini. Ono što ne možete razaznati izjeda stupove i ugrožava vašu sigurnost u prostoru. Je li to strah? Eh, da sad imate oči.
Ma biraj, hoćeš li malo slušnog adrenalina ili imati oči i činiti sva ona sranja.
Ja sam naručio iskapanje očiju. Dečki su došli za tjedan dana i bez ikakvih posljedica iskopali mi oči. Nema što, momci su za deset.
Post je objavljen 30.08.2005. u 01:51 sati.