11.08.2005., četvrtak
Inuendo
|
Krenuo sam prema tom sotonskom grotlu bez ičega. Nije bilo ni novina ni kataloga. Potpuno sam, čist i ogoljen. «Ulaziš bez štampe?!», uskliknula je i skoro se srušila na hladne pločice. Kanarinci su tužno pjevali ptičju baladu. Da. Ulazio sam bez štampe. Redovi vijesti, novosti i oglasa postajali su mutni. Nekada davno čitao sam pažljivo, a sada su sjećanja samo magla na proplanku jeseni. «Nemoj, molim te, tako ti svega, nemoj bez štampe!», vikala je puzeći pustim prostranstvom našeg hodnika, vukući za sobom cipele i pancericu broj 42: još jednom ti hvala oče na našem Božiću. Odgurnuo sam je snažno, plakala je. I ja sam plakao s njom. Naše suze klizile su jedna prema drugoj i spajale se u mora tuge, mora koja će jednom isušiti neminovnost vremena, kao što će i nas pretvoriti u pepeo. Sjetih se vojske i drugova, sjetih se prokletih rastanaka, sjetih se uvelih ljubavi. Kazaljka neumitnog neumoljivo lupa «Tlak-Tlak», rađa se novi trenutak, tmina. Ležala je na podu, bez snage, na davajući znakove prisebnosti. Znala je da kraj je tu. Bliže no što je ikada sumnjala. Otvorio sam vrata i posljednji put pogledao njene sjetne spojene obrve. «Bamm!», školjka je sama spustila dasku. Osuđen sam na deklaraciju toaletnog papira. Svim piscima kojima je pisana riječ sinonim za sranje, i onima koji misle da to što pišu nije sranje |
- 20:48 - Komentari (4) - Isprintaj - #
|
Dnevnik.hr
Opis bloga
ČASOPIS TARZAN glavni i odgovorni urednik: Sisajed izdavač:www.blog.hr novinski majl: objes(e)ne@sise.hr |
