31.07.2005., nedjelja
Ekskluzivno: izvještaj s utakmice Osijek - Dinamo.
|
Kukam svakog dana da me sreća nikako ne miluje i onda jučer u Glasu Slavonije nađem kartu za utakmicu Osijek – Dinamo. Zar nije to velika sreća dobiti kartu za ovako važan i nadasve zanimljiv susret? Premišljao sam se da li da idem ili ne, kalkulirao s vaterpolom i izvlačenjem sedmice/od/trisdevetke, ali, mislim si, cijeli sam jebeno vreli dan zatvoren u sobičku i buljim u TV feat. monitor. Vrlo protuzdravo. Osim toga, nisam bio na nekoj tekmi još od… auuu! Definitivno idem. Fino sam se smjestio u ložu, na samoj sredini, tamo gdje stoje kamere, što je dobro i predobro, jer, zlu ne trebalo, mogu svoju glavurdu podizati u kadar i tako ometati prijenos. Neću opisivati navijačku koreografiju, jer znate kak izgledaju navijači, kako se šalovi viju i kakve pjesmice se pjevaju. Njima nek se bave oni kojima je to zanimljivo. Prije samog početka na tartan stazu izlazi Glavaš, državni osumnjičenik broj 1, i likuje poput nekad davno slavnog nam precjednika. Diže desnu ruku prema tribini kao što je to Franjo vrlo graciozno znao raditi, a nekolicina mu plješće. Mislio sam da će napraviti mimohod oko cijelog igrališta, ali kua, prošetao pola staze, glave toliko uzdignute da i mene bole vratni kralješci, izrukovao se s nekolicinom ljudi i vratio se nazad pod tribinu. Kohorta je kasnije razvila transparent «Osijek nije grad slučaj, Osijek je grad heroj» i skandirala «Branimir Glavaš». Prava mala predstava. Tartan loš, ali glumac odličan. I tak, sjedim, gledam tekmu. Da se čuje traktor, mislio bih da igra moje selo protiv neprijateljskog, ljudi se tu i tamo uzbude, ustanu pa sjednu, a ja ko mutav, ukipljen sjedim i zvjeram okolo. Nakupilo se oko mene svakakva svijeta. Mladići u trenirkama i sportskim hlačicama (ovdje je in sportski luk), starci u svojim naboranim kožama i jedan cijeli red mladih mama s pun kurac djece. One su dobrano ušminkane – vjerojatno imućniji muževi obrađuju njihova preplanula bedra – prave rasne mame. Samo ne znam koji će im kurac djeca na stadionu. To trči, vrišti, dere se, one paze na njih, pa tračaju, čavrljaju, kese se, stvarno su važan kotač navijačkog pogona. U jednom trenutku pada gol. Normalno, nikada nisam vidio kako pada gol, jer blejim okolo ko ono pseto u auto kojem se glava njiše lijevo-desno. I onda pomislim: sad će replay, a onda se lupim imaginarnom šakom po ćelu. Ma nije bitno. I onako navijam za Dinamo, a Osijek je utrpao glavom. U stvari, boli me kurac. Faul. Grub faul. Barem je tako izgledalo. Sudac zove hitnu i ono čudo od vozila, koje kao da je stariji brat onog glupog auta Brum-Bruma. Brum-Brum dolazi brzinom europskih pregovora, a igrač već trčkara na drugoj strani. Faul. Grub faul. Pa tak zgleda. Piči Brum-Brum. Koči sumanuto. Igrač se diže. Nije mu ništa. Faul. Grub faul. A jebemu mater, sudac je zazviždao ko da mu se u zviždaljku posrao golub, pa sam mislio da jest faul. Opet je Brum-Brum trošio akumulator za kurac. I onda nakon pet pokušaja, autić napokon uspijeva pokupiti igrača koji je ko fol dobio udarac u glavu, a nakon 18 sekundi trči ko tompsonova gazela. I tak. Ganjaju se, loptaju, ostali se deru, neki pjevaju, neki (poput mene) drijemaju, a onih pun kurac klinaca i njihove napirlitane preplanule mame hine da su u vrtiću na dogovoru za priredbu u svezi Djeda Mraza. Gol je u mreži Dinama ostao jedina kvalitativna stvar što se tiče igre. Ostalo je izgledalo poput roja, od vrućine sjebanih, muha koje bi jele govno, ali im smrdi. Slike? Koj će vam kurac slike? Pa sve sam lijepo opisao. |
- 04:59 - Komentari (9) - Isprintaj - #
30.07.2005., subota
Red lajt distrikt tvajlajt zon
|
- Dobar večer. - Dobro večer. - Ja bi jebal. - Smirite se gospodine, polako. Prvo da otkrijemo što bi konkretno vi htjeli. - Jebati. Kaj ovo nije kupleraj? - Je, ali mi vam u ponudi imamo različitih djevojaka: plavuša, crnki, mladih, starijih, za sve ukuse. Slavek se zamisli. - Aha… A imate kaj z brkovima? - Što s brkovima? - Ženu, znate, kaj ima brkove, kaj se ne depelira. - Nemamo takvu. Prvi put čujem da netko traži ženu s brkovima. Jel' vam možemo što drugo ponuditi? Jeste li možda zainteresirani za igrice u koži? - Mislite na ono kaj se bijeju? Neću to. Nastao je tajac. - No, kaj, jel bumo onda tržili? - Tržili?! - No, tržili. Imate žensku z brkovima ili nemate? - Pa nemamo. - Je, onda ništ, zbogom i zmarijom. Slavek pokunjeno krene prema vratima. - Samo malo gospodine, možda imamo nešto za vas. Pokušat ćemo nešto iskombinirati. Tip ode i vrati se za par minuta. - Imate sreće, pronašli smo odgovarajuću osobu za vas. Idite gore po stepenicama pa lijevo, soba broj 6, Imelda vas čeka. - Fala lepa. Slavek se uspne stepenicama i pokraj vrata na broju 6 ugleda džoger i kantu s vodom. Pokuca na vrata. - Napred. Slavek sramežljivo polako otvori vrata i uđe. - Ovaj, dobar d… Nada?! Slavek i Nada već su godinama u sretnom braku. On je skretničar, a Nada čistačica; spremačica, kak bi čistačice rekle. Tu i tamo, po potrebi, radi i druge poslove. |
- 15:09 - Komentari (8) - Isprintaj - #
29.07.2005., petak
Pun mi je kurac više
|
Ovaj tekst sadrži mnogo psovki i ogorčenja pa se ne preporuča onima kojima i voda smrdi. "Neću politiku u moju butigu", rekao je davno Dvornik u Velom mistu, pa se i ja isto tako pretežno držim te maksime izbjegavajući političke teme, jer raspravljati o njima isto je kao i lupati kurcem o bačvu sirove nafte. Međutim, već neko duže vrijeme kopka me, u stvari štipa me iznutra i izvana smrad koji se nadvio nad domovinskim ratom i Olujom. Kap mi je prelila izjava srpskog predsjednika Borisa Tadića da lideri stranih zemalja osude Oluju kao što su osudili Srebrenicu. Ni više ni manje. Ma goni se ti Tadiću i oni koji misle kao ti, i s one i s ove strane granice, u tri pičke materine. Gonite se svi u tri pizde krvave materine. Nikada nisam volio fanatizam, kako religijski tako i nacionalistički, ali ne mogu dozvoliti da se blati akcija kojom smo postali slobodni, kojom smo oslobodili domovinu od četnika i agresora. Ma jebeš ti sve kad je Hrvatska u pitanju i dignitet domovinskog rata. Pa u ratu se svašta događa. Svaki će pametan osuditi zločin, i ja ga osuđujem, ali jebem mu majku, da mu jebem, neću se uvlačiti u dupe nikome, a najmanje Europi i SAD-u, najvećim licemjerima i izjednačavati zločine s jedne i druge strane. Jebeš čovjeka koji pljuje svoj narod, a takvih ih je sve više i više. Što stoji iza toga? Pare. Zločin je odlična tema da popuni naslovnice medija i poveća tiražu. Jebe se njima za moral, zločin i pravdu. Goni ih u kurac. Jebem ti sunce krvavo, ti srpski političari nikada neće odstupiti ni za milimetar i priznati da su krivi. I onda da se pomirimo, da uspostavljamo dobrosusjedske odnose. Kako, pitam ja svakog normalnog čovjeka? Ma jebite se. Idite u pičku materinu. Ne moramo vas niti gledati niti općiti s vama. Koji će kurac običnom puku odnosi s takvim ljudima? Tko ima koristi od toga? Oni koji su se lizali i za vrijeme rata: bogati biznismeni, političari i ostala licemjerna gamad. Što se mene tiče, ne moramo ni u Europu, ne moram ni predati Gotovinu, ne moramo više za ništa odgovarati, ni za jedan zločin, jer čemu to? Tko se nama ispričava za mrtve civile? Tko je nama platio štetu koju su nanijeli Srbi? Jesmo li od njih dobili ikakvu zadovoljštinu što smo patili dvije i pol godine rata i još pun kurac godina zbog posljedica istog? Ne dozvolimo da nas blate i gaze. Također ne dozvolimo i sebi da postanemo neljudi – tu mislim na povratnike Srbe. Većina ih je nedužna, običan narod, zaveden od političara, jadan i siromašan kao i većina Hrvata. Ali ostali neka se gone u kurac. A oni koji zastupaju stajalište da bi mi trebali pružiti i drugi obraz, da bi trebali uzvraćati kruhom, neka se gone u pičku materinu licemjernu. Dosta je meni političkog mazohizma. u kurac! |
- 19:21 - Komentari (9) - Isprintaj - #
kakvo će sutra biti poprsje?
 Od početka emitiranja RTL-a u Hrvatskoj, Renata Sopek ostavljala duboke tragove u očima onih muškaraca kojima su rožnice sačinjene od istog materijala kao i kurac. Koliko sam shvatio Renata se isto toliko vremena trudi postati nešto vrjednije od puke sisate plastične koketirane piletine. Međutim, teško je nositi breme seksualne mašine, pogotovo ako je to breme dvostruka sisa od nekoliko kilograma, jer ljudi ne shvaćaju ozbiljno što takve bujne stvarčice pričaju, što misle, imaju li soli u glavi. Muškima je bitno da Renata nosi što manje krpica na svojim rezervoarima, a to što priča, to je nešto poput šuma na satelitskom porno kanalu. Ometa vas, ali ne toliko da ga ne bi bacili u nesvijest. Što je Renata naša Sopek naučila u svojoj dugogodišnjoj karijeri RTL-ove voditeljice? Naučila je da kad priča da širi usta tako da imate dojam da joj mimika usana ne prati riječi. Nešto poput sinkroniziranih kineskih karate filmova. Naučila je da muškarci vole na teveju vidjeti sliku, a da ih za ton boli kurac. Naučila je da iza svake pornolike dive stoji hrpa našminkanih idiota koji u redu čekaju da je naguze. Naučila je da se trnoviti put medijskog uspjeha lakše krči velikim sisama no kvocijentom inteligencije. Može biti sigurna da ljudi nemaju pojma kakva će biti prognoza vremena, koju je ona tako uvjerljivo predstavila da bi se i legenda Sjerković postidio (i ostali meteorolozi lupaju glavom o stol). Oni koji stvarno žele znati kakvo će biti vrijeme prebace na HRT. Tamo nema cirkusa i zečica. Prognoza vremena je vrlo korisna i ozbiljna informacija i nikakva golišava koreografija neće promijeniti stav o vremenu. Renata piše i neku vrstu internetskog dnevnika. Rekli su joj da bi to bilo dobro, inače će morati reducirati još koju krpicu radnog odijela. Renata piše taj dnevnik kao što sam ja u osnovnoj školi pisao zadaćnicu «Proljeće je stiglo, sve se budi». Ali jebiga, ona je medijska diva, a ja sam blogovski debil. Rezimirajući gore napisano shvatio sam da kad vidim Renatu na televiziji, nemam želju da je pozovem u kino, već da je onako životinjski, u štaglju, na sjenu… pitam za prognozu. 06:10 evo jedna ranojutarnja ... Ako jednog dana Sutra na primjer Sutra na primjer postat ćeš čovjek Što ćeš tada napraviti? Razmišljat ćeš zašto si postao čovjek ( kako?) pokušati shvatiti što čovjek biti znači kako se ponašati kao čovjek kakva su tuđa iskustva ima li netko da je čovjek da li da ostaneš čovjek jedan dan ili neko duže vrijeme ili jednostavno kažeš: ne želim biti čovjek želim biti val. ... i onda si se razbio ko pička |
- 00:48 - Komentari (13) - Isprintaj - #
28.07.2005., četvrtak
Angelina uselila Bradu, što će reći Jenifer?
|
- Tu kurvu s fejkerskim sisama i stavom u svoju butigu dovoditi nećeš! Jel' ti jasno Brad? - Ali Jennifer, pa mi smo odavno raskinuli – Bred se lijevom rukom češka po jajima i pravi grimasu kao da se ispričava, dok desnom drži mobitel s preklapanjem, tipični američki, za metroseksualce – ne bi li ja mogao dovoditi u svoju kuću koga hoću? - Dok god živiš blizu mene, a živiš dvadesetak minuta autom, znači to je ko od Đurđevca do Pitomače, ta kurva i njena kopilad u tvoju kuću doći neće. Ne samo u kuću, nego u ulicu, Hollywood, ma Californiu i New Mexico, kruva se raženog ne najela da bog da se ne najela. Oči ću joj iskopati, nabit ću joj silikon u ćube tako da će ličiti na Ivanu Vrdoljak, Višnjićevu ženu, Prdoljakovu kčerku. Ona će meni po selu muškarce otimat, ne bila joj dosta jedna zadušnica da joj ne bila. - Đeni (jel' te mogu zvati Đeni, a ne Jennifer, ipak se znamo?), ma Anđela i ja smo samo prijatelji. Osim toga, ti dobro znadeš da je Anđa peder. Jebe se samo s muškima. - Ne znam ja ništa. Može ona biti i biseksualka i lezba čak, ali kad je vidim, fasovat će, meda od akacije se ne najela i prdnula, da bog da se ne najela i prdnula. Što si debela umišlja, da će meni pod prozorom gnojnicu ispuštat, meni ispred kuće kurcom gloginje za dan državnosti mlatit, ruku u vatru pa u vodu stavljat? E pa neće. Imam ja "prijatelja" Rojsa, ovaj Rosa, napravit će joj cestu drito preko rodne kuće njene mame, a Hrvacka će platit, u Haagu ne bila, da u Haagu ne bila. U zemlju ću je živu zakopat i na mramoru napisat "Ovdje je sniman Tomb Rider", pištoljima se pijana napucala, da bog da se napucala, i prema sebi ih u međuvremenu okrenula, da bog da okrenula. Nego, jes uzeo MB pivo, kažu da je jeftinije, iz Srbije ga dovoze. "Svetsko a njihovo". Dvanaest kunića dvije litre. Jebo Hajneken, to je za pedere… Uto ih u razgovoru prekinu šum bube za prisluškivanje, hrvatski novinari opet su u akciji. |
- 13:46 - Komentari (12) - Isprintaj - #
Ćiro kurcu sviro
|
Bez obzira na interesantnost nekih sportova, najveći gušt je pljuvati po onima koji ga svojim obilnim izljevima proljeva i glupim potezima čine kritički zanimljivim. Dakako, pogađate, riječ je o Ćiri Blaževiću. Kad se zadnjih dana na teveju Ćiro pojavljivao u špici najave susreta Debrecen – Hajduk, ja sam fino, brzinom Bruce Lee-a isključivao zvuk da ne moram kasnije biti toliko neugodno kritičan da bi i meni bilo neugodno. Imao sam potpuno pravo. Ćiro je kao i uvijek mlatio praznu slamu (izvodim zaključke iz nekih novinskih tekstova), izmišljao sportske povijesne činjenice, pridavao važnost klubu kojeg uspjesi sežu u malonogometne odojak-turnire, a na licu mu se vidio debeli optimizam zasnovan na obradi nebeskih njiva nosom na kojem su još iz davnih Tuđmanovih vremena ostali brabonjci. Što očekivati od čovjeka kojeg je većina sportske nacije nakon trijumfalnog svjetskog prvenstva jednostavno zamrzila? Što reći o njegovim političkim i verbalnim ispadima? Jebote, taj čovjek nije rekao pametnu riječ skoro cijelo desetljeće. Nije da mi je drago što je Hajduk dobio tri komada, ali tješim se što će Ćiro još malo pa put pod noge u neki trećerazredni klub gdje i pripada. Međutim, nije mi jasno kako su tovari mogli prihvatiti Ćiru iako je on kao trener Dinama bio jedan od karika animoziteta između ovih dvaju klubova. Možda Hajduk uzima sve što dolazi u sukob s Dinamom. Možda bi da je Štimac napustio klub, Hajduk uzeo Mamića. Nije isključeno. Kako bilo, Hajduk je visoko letio, a uz Ćirinu lajavu pomoć, zario nosom, ne u tlo nego u govno. |
- 01:38 - Komentari (10) - Isprintaj - #
27.07.2005., srijeda
j.v.p.m.
|
Bogme nije lako raditi šest dana za redom noćnu smjenu. Oči me peku. Šupci. Mijenjao sam lanac na biciklu i imam crno pod noktima. Uletio sam ko Superman u golf i upalio na guranac. Puštam brkove do gadosti. Maradona je obični đankoza i ko ga jebe – nogomet nije uber alles. Nogometaši slušaju narodnjake. Kakva jebena avantura jebo te B. Imam čir. Jebo vas nogomet. Nogomet da vas jebo. Šest dana po osam sati u noći dok vruće jest vani dakako. Jebala vas i Pula i Motovun zajedno kadar po kadar. Novi lanac mi preskače na petoj šajbi. Lud sam. Uskoro je novi Big Brother. Idioti će imati kaj jesti. Oni ispred ekrana. Sva sreća da Beck drnda na VH1. InAČe beZ obzirA na njega, pušite kuraC udruŽeni u NekU AsocijACIju. Jebo vas Jež frizura ROD-a StjuarTA. VIDIM, ovo je početak jednog novog prijateljstva |
- 04:40 - Komentari (4) - Isprintaj - #
26.07.2005., utorak
pazite se terorista i klinaca u parku
|
Koliko smo sigurni od terorističkih napada? Moja procjena nije optimistička. Ako uzmemo u obzir da kod nas ljetuje mnogo Talijana, a i sve su brojniji gosti iz V. Britanije i SAD-a, zašto se ne bi mogao dogoditi teroristički napad poput onog u Egiptu? Mislim, pogledajte samo koliko je porozna naša granica prema BiH. Preko nje dnevno neometano prolaze na desetine švercerskih vozila, a kako ne bi šačica terorista. Osim toga vjerujem da Al Qaida u BiH ima organizirane terorističke ćelije što je nimalo iznenađujuće ako se sjetimo da su neki od poznatijih terorista bili u ratu na strani Muslimanske vojske. Previše smo opušteni što se terorizma tiče. Kao da se te stvari događaju negdje tamo, daleko, u egzotici. Još kad vidim kako je učinkovit naš MUP aparat, mogli bi teroristi komotno ušetati s pjesmom, u svatovskoj koloni s bacačima raketa na ramenima i na Markovom trgu gađati grinju u jaja. Ne velim da bi se sad trebali zabarikadirati u podrume ili razbiti svakog tamnoputog i arapolikog stranca kojeg sretnemo na ulici i objesiti ga naglavačke na banderu ko pršut, no opreza nikad dosta. Trebamo se ugledati na ovu bagru koja pljačka turiste. Oni nas jedini štite od terorista. Pokradu mobitele i tako onemoguće aktiviranje bombe. Ili ukradu novčanik s parama i dokumentima pa se terorist može jebati te se mora prijaviti policiji. Međutim nekoć davno pustili smo Arkana, a kako ne bi tamo nekog Arapa koji je došao umočiti palac u Jadransko more. Policiji su sumnjivi samo klinci koji puše đoksu i piju kiseliš po parkovima. |
- 00:34 - Komentari (7) - Isprintaj - #
22.07.2005., petak
Tamagoči
|
Šime Lučin, bivši prilično neuspješni ministar MUP-a (kao i svi drugi) i Ivo Banac, sadašnji uspješni predavač na tamo nekom Yale-u te historičar, pustit će na jesen u proceduru zakon o registriranom partnerstvu homoseksualnih zajednica. Je li indikativno da je u prošlom sazivu Ivo pokušao progurati i Zakon o dobrobiti životinja? Ha-ha. Šalu na stranu 132. Zašto ne? Homoseksualci su ljudi kao i svi drugi i tako dalje i tako dalje (svaki pametan čovjek zna što su homoseksualci i suvišno je raspravljati o tome). Ako se ljudi žele povezati preko papira, neka to rade. Pa tu postoje isti osjećaji, isti način života, jedan je u vezi muškarac, drugi žena, da potonji nema čunu ne bi nitko ni skužio da su pederi. Osim toga, s imovinsko-pravnog stajališta, članovi bračne zajednice zaštićeni su zakonima koji određuju raspodjelu imovine u slučaju rastave ili smrti, imaju porezne olakšice, i tako dalje i tako dalje. Međutim, u čemu je problem? U posvajanju. Bit ću odrješit. Nema toga tko bi promijenio moje mišljenje o tome da pederi i lezbe ne smiju posvajati djecu. Svako dijete mora imati oca i majku. Pravu majku, sa sisama koje ono siše ili ga samo podsjeća na sisanje, s blagim crtama lica koje ono pamti iako ne zna za svijet oko sebe, s majčinskim hormonima koji bujaju čitavo vrijeme djetinjstva, pa i do kraja života, i ostavljaju trag na dijete, s krhkošću koja u čovjeku budi osjećaj samilosti prema drugima i razvija ga u ispravnu osobu, takvu majku dijete treba. Ne kažem da pederi nemaju te crte, imaju (ako su debeli imaju i sise), ali one po meni nisu toliko prirodne da bi istim intenzitetom utjecale na dijete. Jer odnos između majke i djeteta nije samo fizički. Tu postoje i nevidljivi signali, vibracije koje samo dijete osjeti. Također dijete treba i pravog oca (u slučaju lezbi). Oca koji će na njega svojom pojavom djelovati kao nevidljivim oklopom koji će ga štititi od opasnosti. I taj je signal nevidljiv, ali postoji. Kao i u slučaju majke stvorila ga je priroda. I ne može me nitko uvjeriti da dijete koje odgajaju dva homoseksualca može biti jednako onome koje odgajaju hetero roditelji. Točka s debelim č. Dakle, homoseksualci kupite si psića, plišanog medu ili tamagočija. p.s. Banac kaže da ako je homoseksualne brakove mogla ozakoniti katolička Španjolska, ne vidi zašto to ne bi mogla i Hrvatska. Baljezg. Katoličanstvo nije mjerilo vrijednosti nekog naroda. |
- 08:29 - Komentari (18) - Isprintaj - #
21.07.2005., četvrtak
Nožni nocturno
 Nokti su ogledalo čovjeka. Više možeš saznati o čovjeku promatrajući mu nokte nego da ga sudiš po licu. Što mislite o ženi koja uzgaja ovakve nokte?Danas dobivam ADSL u štalu. Krave će biti zahvalne do kraja života (što znači još par dana – silaža je skupa, sijeno je skupo, osim toga krave traže potpunu njegu – nema godišnjeg, ustajanje svakog dana, 365 puta godišnje, u pola pet i lijeganje kasno navečer – dakle, sjekira i pila). Nisam zbog sebe uvodio brzi Internet pristup. Prasice mi (i ona će za koji dan pod nož – pustio sam je da opći s desetak nerasta i nijednom nije ostala bređa). A da znate kako mali zečevi vole guglati. Kad ih ne nahranim, u google upišu «repa» ili «kukuruz» i onda gledaju galerije slika i nisu više gladni. Njih koljem drugi tjedan (pojedu dnevno više no što krave i prasica tjedno). Jedva čekam. Mislim na ADSL, ne na kolinje. Da jedva čekam klanje, mrzio bih one jadne psiće s veterine. Hehehe (šeretluk). |
- 08:32 - Komentari (14) - Isprintaj - #
20.07.2005., srijeda
Dali na crtiću, mozak na prutiću
 Ako volite Dalijev slikarski opus, onda ćete sigurno s velikim oduševljenjem pogledati i nadrealistički crtani film «Destino», rezultat suradnje Salvadora Dalija i Walta Disneya. Projekt je zamišljen 1937. tijekom večere kod poznatog filmskog mogula Jacka Warnera gdje su Dali i Disney otkrili da su srodne duše i da obojica puštaju nokat na malom prstu. Realizacija je započeta 1945. ali je prekinuta dvije godine kasnije zbog nedostatka sredstava i nezgodnog položaja Marsa u Veneri. Mnogo godina kasnije Waltov nećak Roy Disney je kroz ukazanje tijekom završnog dijela sranja osjetio potrebu da završi davno započeti genijalni projekt i angažirao više animatora kako bi na svjetlo dana izašlo… crtić, ne? Destino je šestominutni film naslovljen prema meksičkoj baladi koju je opjevala jedna poznata pevaljka kojoj ne znam ime jer mi se ne da čeprkati po Internetu. Film nema dijaloga i nema točno određenu priču. U prvom je planu crnooka balerina koja putuje između čudnih objekata u pustinji, a sve to je zamagljeno atmosferom kao da…kao da… kao da sanjaš, jebote. Za sada su dostupni samo isječci ovog filma, a kompletna verzija će se pojaviti na nizu festivala diljem svijeta prije nominacije za Oskara. Prava delicija za one koji vole luđaka Dalija. |
- 10:38 - Komentari (1) - Isprintaj - #
glazbeni laksativi
|
sam tekst mising |
- 07:56 - Komentari (5) - Isprintaj - #
19.07.2005., utorak
bliski susret s vrstom
 - Vidjela sam! - Što? - Vidjela sam! - Što si vidjela? - Pišu - Hiiiii?! Edward Munch bio je uvijek vedra raspoloženja. Pravi društveni zajebant. O tome i ostalim njegovim veselim stanjima govore i naslovi njegovih djela: Vrisak ili Plač Očaj Tjeskoba Mrtva mama Bolesno dijete Pokraj odra Smrt u bolesnikovoj sobi Pepeo Smrt i mladenka Mrtva mama i dijete Pijanac Vampir I onda neka netko kaže da su Skandinavci depresivni… |
- 08:19 - Komentari (4) - Isprintaj - #
18.07.2005., ponedjeljak
DaVincijev kod broj 2
 Ako zanemarimo ove škrabotine, koje je Da Vinci ostavio da nas uzbuđuju i potiču na traženje skrivenih poruka, i usredotočimo se na sam crtež Vitruvijskog čovjeka, vrlo lako ćemo shvatiti da je Leonardo htio dokazati kako još od Starog vijeka budale pokušavaju poletjeti mahanjem ruku, ali im to nikako ne polazi za rukom (od tuda i izraz "polaziti za rukom" - poletjeti). Glupi je Ikar najpoznatiji i najstariji primjer čovjeka koji je platio životom svoju maloumnu ideju o čovjeku-ptici. Nakon njega su još mnogi imbecili postali legende ljudskih zabluda, ali sreća je u tome što su svi tragično završili, i time ukazali na besmisao imitacije ptičje motorike krila. «Pusti budalu nek leti koliko mu to gravitacija dozvoljava», zapisano je na jednom pergamentu pronađenom u Siriji, kojeg su Arapi najvjerojatnije preveli s grčkog jezika, a stari su Grci poznati kao racionalni i mudri ljudi. Potpuno se slažem s tim. Od svog postanka čovjek izigrava budalu, pokušavajući se identificirati s raznim prirodnim i natprirodnim likovima. Međutim dok su neki tu preobrazbu ostvarivali svojim pomućenim i kamenom udarenim mozgom, neki su iskoristili mogućnost poistovjećivanja i tupost okoline kako bi ostvarili neke svoje ciljeve, i to začudo, materijalne. Dok su pećinski ljudi nosili životinjske kože ne bi li se pretvorili u njih, a američki Indijanci svojim perjem na glavi glumili kokoši, egipatski su se faraoni poistovjećivali s bogovima sunca iskoristivši praznovjerje kao najbolje sredstvo ostvarivanja moći nad neukim narodom. I ostale su religije koristile ovaj način ne bi li praznovjernim masama nametnuli svoja uvjerenja i postigli neke svoje ciljeve, kakvi god oni bili, a većinom su bili gramzivi (vrlo smiješna riječ). Kakve ti primjeri imaju veze s čovjekom-pticom? Što se tiče praljudi i Egipćana, vrlo male, ali Indijanci su htjeli postati orlušine, a kršćani imaju anđele, krilate verzije dobrih ljudi. Međutim, nekako mi se čini da oni tim krilima ne mašu već lete na neki nevidljivi antigravitacijski pogon. Malo sam se udaljio od Vitruvijskog čovjeka, koji kad ga bolje pogledam i nema baš veliku ćunu, pa se pitam što ga je omelo da ne poleti (osim upale pojedinih ručnih mišića). Kad ga promatram iz daleka podsjeća me na raspelo. Nije li Isus pokušao letjeti pa su ga Rimljani obuzdali? A možda je ovaj DaVincijev atleta samo bio njegov susjed koji je svakog jutra na balkonu uz zvukove renesansnih glazbala izvodio tjelovježbu, pa se jednog dana neoprezno naslonio na trošnu ogradu i opizdio o tlo, a pijani je Leonardo u naletu svojih letačkih opsesija pomislio da budala hoće poletjeti. Drugi dan je izmislio padobran. Ono đubre, Van Gogh  Jučer sam tražio Vincenta. Sreli smo se ispred krčme dok je tamo neki kurac škrabao po zidu. - Pozdrav Vinc, kaj ima? - Mislim, koje glupo pitanje. Idu mi na kurac pitanja poput 'kaj ima?' , 'kak si?', 'inače?'. Zar ljudi ne mogu postavljati pametnija pitanja? - A kaj da te pitam Vinc? -Reci što hoćeš. Nemoj mi okolišati. Nisi bez razloga, po ovom pljusku, došao do mene i pitao me glupo pitanje. Nešto sigurno tražiš od mene. Sad, druga je stvar što ja popizdim kad netko nešto traži od mene. Ljudi uvijek nešto traže od mene. Kao da sam Djed Mraz. Zar ne vide koji sam ja ubogi siromah. Slikam ko budala, a još nisam prodao ni jednu jedinu sličicu. - Pa kako onda preživljavaš, kako zarađuješ pare? - Evo, kao što vidiš, oslikavanjem reklamnih panoa. - A što predstavljaju te mrlje na zidu? - Glupane, zar ne vidiš da pada kiša - Pa zašto slikaš kad pada kiša? Zašto ne pričekaš da prestane i da se zid osuši? - Jel' ti to mene jebeš? - Ne, zašto? Nije htio odgovoriti na ovo pitanje, tako da je zbunjenost prevladala tupast izraz moga lica. Jednom mi je priznao da se ponekad čudno osjeća, kao da na glavi nosi kineski čajnik dok u rukama drži dva ugašena fenjera. Vincent je sjeo na drvenu klupu ispred gostione preko puta i zapalio lulu. - Što si me ono htio pitati? – upita promatrajući razlivene mrlje boje na reklamnom panou pekare. – Što hoćeš? - Znaš, ovaj, jel' mi možeš za večeras ustupiti svoju sobu na par sati. Imam neku pičokaru na lageru, pa sam mislio, ovaj, a znaš da živim s ludom babom, kako bi bilo dobro da je odvedem negdje na toplo, da se malo pomazimo. Mala je prava renesansa s primjesom impresionizma. Što kažeš na to? Hoćeš li? Vinc je i dalje promatrao svoje remekdjelo onovremenog slikarskog trenda koji je tek nadolazio. - Što si me ono htio pitati? – ponovno upita kao da me uopće ne sluša što pričam. - Soba, tvoja soba, bi li mi je htio ustupiti na par sati? - Što će ti moja soba? - Pa upoznao sam tamo neku trebu i bilo bi dobro da je još bolje upoznam. - Da, i? - Pa znaš da je nemam gdje odvesti jer živim s onom ludom babuskarom. - Hahahaha. Stara je 'luda'. Polazimo istu terapijsku grupu. Moj je problem samoozljeđivanje, a njezin ozljeđivanje. - Kao što vidiš, ja to jako dobro znam – pokažem mu čvorugu na lijevoj strani čela. - Što onda, hoćeš li ili nećeš ustupiti mi sobu? - Ne. - Zašto? - Zato jer sam je odlučio iznajmljivati za pare. Evo jučer sam je naslikao u dva primjerka – izvadi iz velike kožne torbe sliku svoje sobe – i poslao jednu sliku u Mali flamanski oglasnik. Cijena će biti prava sitnica, ali za tebe ipak prevelika. - Dobro, dobro. Trebat ćeš i ti mene jednog dana. A onda ću ja tebi isto tako: nemaš ti para za to. Jebi se Vincente van Goghu, odrezao si uho da bog da! |
- 09:20 - Komentari (6) - Isprintaj - #
17.07.2005., nedjelja
Do kada će nas ova monopolistička gamad iskorištavati?
|
Jebeni fuckin' T-mobile još mi nije poslao prvu ratu od 40 kuna na mobitel iako sam ga kupio prije 3 tjedna. Riječ je o onoj usranoj akciji «NOKIA je baš simpa». Jest, NOKIA je ok mobitel, ali ova đubrad iz T-mobila napušit će se kurca nilskog konja. Jebem im mater smrdljivu nesposobnu i lopovsku (svima koji rade na projektu «NOKIA je baš simpa»). Na stranicama T-mobile portala piše: «U roku od najviše 10 dana nakon registracije i prvog poziva primit ćete prvih 40 kuna, a svakog ćete mjeseca na isti datum primiti sljedeću nadoplatu. O svakoj ćete nadoplati biti obaviješteni SMS porukom» Račun mi je na nuli, a pare iz T-mobile ne stižu. Sutra, jebeno sutra, ću ih zvati. Ako mi u roku od pet dana ne pošalju pare na mobitel pokrenut ću takvu hajku na blogu da će im se preci okretati u urni. Ne serem. |
- 01:31 - Komentari (8) - Isprintaj - #
16.07.2005., subota
Ekonomija *
|
Nervozno je tražila svoje ime na listi. Krenula je od sredine prema gore. Još uvijek joj kao nada ostaje donja polovica. Nije ga našla. Sve sporije je čitala redove prema dolje. Nervoza se bližila polako, ali sigurno prema usijanju. Crvena crta bila je sve bliža. Pretposljednji, posljednji, crveno, crvennnoo …nema je. Nalazi se među luzerima. Ispod crte je i ove godine. Daleko ispod crte. Odjednom joj se smračilo. Čeka je pakao života. Onakav život kakav nikada nije imala sada joj prijeti. Što će sada? U najboljem slučaju zaposliti se kao tajnica. Svojom vanjštinom i stilom udovoljava standardima. Osim toga, više je nego atraktivna. Danas se cijene ovako sređene djevojke. Starci će iskopati neku vezu. A što ako ne uspije? Što ako vanjština nije dovoljna? Morat će na razgovoru za posao pokazati sve svoje atribute. To joj neće biti teško. Muškarci se neprestano okreću za njom. Uostalom, ako ne uspije, ima frenda koji joj nudi posao konobarice u njegovom luksuznom kafiću. Plaća je pristojna, a klijentela bogata. Možda se koji frajer upeca na njen šarm. Neki usamljeni, bogati tip kojem će zavrtjeti mozgom i smotati ga poput djeteta. E to bi bio lagodan život. Još ako je zgodan i muževan… jednim udarcem pobila bi sve muhe njenih strepnji. A možda da proba kao njena prijateljica Ines, baviti se tu i tamo escortom. Ionako je spavala s mnogo muškaraca. Tražila bi samo bogate tipove. Oni imaju stila. Oni znaju kako treba s ženama. Imala je iskustva s takvima. Voze dobre aute, piju skupu cugu, razmeću se parama, ne štede na ženama. Zašto ne bi probala. Seks je uživanje. Još ako je plaćen… već je sada prolaze srsi… Budilica je zvonila već pet minuta. Jedva se probudila. Pogledala je na sat. Mora hitno ustati i što prije stići na faks. Upisi su od devet, ali bit će gužve. * - svaka sličnost sa stvarnim osobama je namjerna Victor Hanescu (ROM) hahahahhahaahahhaahha |
- 23:28 - Komentari (1) - Isprintaj - #
14.07.2005., četvrtak
...
|
Možda previše gledam televiziju, ali ko ga jebe, isto tako i previše čitam i previše pišem po ovom blogu, pa sam još zdrav, donekle. Dođem jučer s posla, crknut poput polupojedenog štakora, legnem i upalim TV, a kad ono Mućke. Jeeeee. Jučerašnja epizoda jedna je od najboljih (ako uopće postoje najbolje). Nakon Mućki prebacim na OBN, a kad tamo Crna guja. Koja jebena kombinacija humora. Još samo da sam pogledao jednu epizodu Montya Pythona, onda bi mogao preživjeti sedam sprovoda druga Tita i dvije komemoracije Gojku Šušku. Ponekad me nasmiju sitnice i nebuloze koje zapazim na TV-u. Evo na primjer današnji teletext na RTL-u. Pod vijestima stoji: - Odana počast londonskim žrtvama - Pregovori o modelu povrata duga - Brad ima meningitis Hahhahhaahhaha Brad jebeni Bred fuckin' Pitt ima meningitis. Prvorazredna vijest u razini londonskih žrtava i iznad razine povrata duga umirovljenicima. Pičke vrištite i plačite i uplatite tri mise za Breda. Evo ja sam danas stavio crnu zastavu na pola koplja (i ja sam queer). Poor Brad. Sreća je što Brad aka Bred ima lagani meningitis (postoji li ta verzija ove bolesti?) i što je pušten doma na kućnu njegu, što znači da mu nije skoro ništa i da mu se pojavio prišt na dupetu pa je malo histeričan. Eto što se servira našoj iznimno inteligentnoj naciji. |
- 15:56 - Komentari (13) - Isprintaj - #
13.07.2005., srijeda
Kruške i jabuke (ni moje svinje ih ne bi jele)
|
A sad o Konzumu. Odem danas i u pokušaju da kupim povrće i voće kupio sam, pogađate, kurac. Jebote, ne da nema prve ili druge klase nego nema uopće svježeg ili čak cijelog voća. Sve je ili trulo ili gnjilo ili suho ili smežurano. Nema jedne jebene zdrave breskve. Krumpir izgleda kao da su ga iskopali iz fosilnog gnojišta prekambrijske njive, oko paradajza lete bumbari, a luk kad ga takneš izdahne i iskrvari. Jednom sam pitao tamo neku poslovođu jel' imaju zdrav luk, a ona mi je onak, misleći da sam ćorav pokazala na kašetu sa ljuskama i saprofitima. Rekoh «Gospođo, jel' vi mene smatrate ćoravim ili budalom?», a ona se počela snebivati i kolutati «Luđak». Da mi nije Billa daleko ne bi nikada otvorio vrata Konzuma. Ali svejedno, kupujmo hrvatsko i kupujmo u hrvatskom pa makar kupili i jeli govna. |
- 19:38 - Komentari (11) - Isprintaj - #
baba Marga
|
Ako u svojim pričama iz djetinjstva nemate storiju o bar jednoj vještici onda vam je ono bilo za kurac. Pušači Naša se stara, ružna i nadasve gadna vještica zvala baba Marga. Živjela je u vrlo staroj kući čiji je krov na polovici bio urušen, a ostali je dio tu i tamo bio pokriven trulim crijepom. Iz nagnutog dimnjaka dimilo je i ljeti i zimi. Pretpostavljali smo da to baba Marga pali zarobljene klince kojima su roditelji članovi zapadne buržoazije. Kako smo bili djeca komunističkog poretka znali smo da magija ne zadire u crvene i da samo oni koji ne slijede tekovine revolucije budu prokleti, zaklani, skuhani i pojedeni. Ugodnom je vanjštinom baba Marga odisala kao i njena straćara. Jako pognuta, uvijek obučena u crno, opirala se o glogovu štaku i neprestano nešto gunđala. Kad bi šetala dvorištem, mi smo se skrivali uokolo da nas ne prostrijele njene mačje oči sotonskih moći. Iako smo se bojali babe Marge kao muslimani svinjetine, ipak smo se najradije igrali u njenom dvorištu. Tu je bilo svakakve krame, od razbacanih drangulija, preko njemačkog bunkera-sušare, pa sve do hrđave i trule školjke starog varburga. Zamišljali smo da noću baba Marga upreže varburg i odlazi negdje u mrklu noć da iz neke antirevolucijske kuće ugrabi kapitalističku djecu za sutrašnji ručak. Začudo, kad smo se igrali u dvorištu baba Marga nije izlazila van iz svoje strahovite jazbine. Vjerojatno nas je negdje iz prikrajka promatrala i s obzirom na naš uzrast u svoju vještičju juhu dolijevala još malo repova voluharica kako se dječje meso ne bi raspalo. Mislim, od kuda da baba zna da mi je stari bio član partije. Ipak je ona samo stara vještica. Moram priznati, iako mi je teško biti pošten, da smo često bili veliki debili. Uslijed velike zaigranosti u našim ne baš pametnim glavicama rađale su se svakakve idiotske ideje. Jednom smo se posrali u vrećicu i iskrcali svježi teret ispred njenih vrata. Drugi put smo porazbijali sva stakla na podrumskim prozorima. Kad su došle prve trešnje, a baba Marga imala je najprvije, u jednom danu sve smo pojeli, čak i one nezrele. Baš smo bili pravi enciklopedijski primjerci dječjih debila. Međutim, stara vještica Margeta nikada nije izašla na dvorište kako bi nas potjerala ili nas dobro izgrdila, iako nas je zasigurno vidjela čak i onda kad smo bili veliki debili. Jednog dana pokraj dvorišta je prolazio moj otac, nosilac kaiša broj 18 (velike širine i debljine). Taj je ogromni, moj otac, nosilac autoriteta, vidio nas debile kako se gađamo zelenim jabukama s otkinute grane s voćke babe Marge. On je, moj otac, ušao u vještičino dvorište. Tada je, moj otac, uhvatio mene( ukipio sam se kao da sam vidio Meduzinu glavu) i vukući me za desno uho (zato je sada više nalik Jodinom), deportirao kući i upotrijebio kaiš broj 18 kao jedino efikasno sredstvo odgoja. I imao je potpuno pravo. Mali se debili ne mogu riječima uvjeriti, pa baš da im nacrtaš što je loše, a što dobro. Nakon toga dobio sam sedamstošezdesetpet zabrana svih vrsta i više nikada se nisam smio igrati u dvorištu babe Marge. Jedne večeri, kad smo brat i ja žderali za stolom slanine i kravlji sir, iz svinjskog blagovanja prenuo nas je zvuk sirena vatrogasnih kamiona. Istrčali smo na ulicu i vidjeli kuću babe Marge u plamenu. Te je večeri baba izgorjela. Ujutro su pronašli njen kostur na ostacima starog zagorjelog kreveta. Zapalila baba kuću, ostavila kostur stare prasice i na metli odjezdila u Njemačku, jesti gastarbajtersku dječetinu. |
- 16:54 - Komentari (2) - Isprintaj - #
12.07.2005., utorak
Nije smiješno ili iritantno jest
|
Pervana smataram jednim od najduhovitijih Hrvata, ali ovaj kvazikviz "Uzmi il' ostavi" postaje jedna od najiritantnijih emisija na HTV-u, i to zajedničkom zaslugom voditelja i vonabi smiješnih natjecatelja. Jadnici pokušavaju biti duhoviti, ali im ti pokušaji ispisuju veliki epitaf na grobu smiješnog. Osim toga i Pervan rijetko baci koju smiješnu foru, a za voditelja definitivno nije stvoren. Također ni u "Večernjoj školi" više ne blista jer se previše ubacuje u zajebanciju ostalih kao da želi pokazati publici tko je tu glavni zabavljač. Guši ih. Sve u svemu, mislim da bi mu trebao jedan veliki odmor ili rad na samo jednom projektu. |
- 20:45 - Komentari (12) - Isprintaj - #
VRLI NOVI WC
|
Kad bih sada krenuo pisati o vrlom novom WC-u kao što sam pisao prije petnaestak godina, on nikako ne bi izgledao poput onih koje su sa zgražanjem promatrala gradska djeca zajedno sa svojim gradskim roditeljima. To ne bi bio onakav, kao što sam tada zamišljao, od starih dasaka sklepani WC s izrezanim srcem na vratima i s grubo otkinutim komadom salonitne ploče kao krovom. Također ni papir sa žutim vijestima iz svijeta i osmrtnicama koje sam sa neskrivenim zadovoljstvom čitao – neskrivenim zato što se vrata nikada nisu mogla zatvoriti do kraja - ne bi bio narezan na trake . Ne bi ni hrpa nasranih govana bila onako ogromna, suha, šarena od raznolikih papira, pokretna od zelenih muha i mirisna poput stajskog gnoja. Čak me ne bi ni kroz reške krivo sklepanih dasaka ćudljivo promatrale golovrate kokoši istežući svoje rozno-crvene hrapave vratove. Ni jedna od davnih uspomena ne bi gradila moj vrli novi WC. Ni jedan od skamenjenih i izbečenih pogleda u mutnu blizinu ne bi bio isti. Ne bi bilo kapljica znoja od ljetne vrućine i zaduha stajskog zraka. Ne bi trčkarali sivkasti nestašni miševi i znatiželjno promatrali nagužvane rubove hlača rastrtih po podu. Ne bi bilo mrtvih muha u zagrljaju mrtvih pauka. Ne bi bilo naslovnice STARTA sa sisatim ženkama. Ne bi bilo ničega. Ama baš ničega. Samo prokleto, sterilno, uniformno sranje. |
- 16:48 - Komentari (7) - Isprintaj - #
11.07.2005., ponedjeljak
Fekwolf i Dvoglavi Fartoprd
|
Riječ je o dvojici drugova, čudovišnih prijatelja, čiji se život odvija u snovima našeg antijunaka Sisajeda. Fekwolf je kao što smo već spomenuli, tvrdosmeđa neman koja ponekad postaje i mekožuta što ovisi o Sisajedovim trenutnim sklonostima prema povrtnom miksu i gljivama. Fekwolf utječe da se Sisajed noću ne osjeća dobro, i iako mu je zadatak da upozorava na veliku nuždu, često uz pomoć svojeg prijatelja Dvoglavog Fartoprda stjera gazdu u ćorsokak – ne probudi ga kad je to najviše potrebno te se ovaj olakša na meko i široko u bijele platnene plahte. Fartoprd, skraćeno Dvoglavi Fartoprd, predstavlja okoštipljivog duha koji se vrlo često materijalizira kao nakupina molekula metana i sličnih plinova te miriše na pokvarena jaja. Kad se sastanu ove dvije usrane nemani, teško da će Sisajedov prozor u svijet uspjeti zadržati nalet ili bujicu tekućeg ili tvrdog žuće ili smećka. Kako uhvatiti Fekwolfa i Fartoprda? Vrlo teško, ali proučavajući njihove navike otkrili smo da kad Urinatorius, čudovište koje upozorava na inkontinenciju, ipak ostavi svoj žuti trag na gaćama, na stražnjoj se strani, što je normalno jer se okno nalazi tamo gdje je rudnik, također pojavljuju tragovi, ali ovaj put smeđi ili tamnožuti. Te tragove ostavljaju Fekwolf i Fartoprd. Naime, sva su ova čudovišta iz snova članovi sindikata «Prave strane gaća», i jedan od njihovih primarnih zadataka je omogućiti pravilno oblačenje gaća ili gaćica. Ne treba ovu dvojicu gledati kao neprijatelje ljudskih snova. Oni su samo proizvod specifičnih prehrambenih navika gospodina Sisajeda i ukoliko svoj posao shvaćaju ozbiljno (što se rijetko događa), Sisajed će na vrijeme stići sjesti na školjku. |
- 20:33 - Komentari (9) - Isprintaj - #
Najtmer žitelji
|
Jučer prije spavanja tako sam se napucao graha na masti da mi je bilo nedobro. Ne samo da mi je tada bilo protudobro, već sam kasnije imao i noćne more što potvrđuje teoriju rekla-kazala znanstvenika i onih pravih da teška hrana prije spavanja nije zdrava i da bi te mogao progoniti dlakavi čudovišt. I progonio me je, satima, i kad me je uhvatio natjerao me da ustanem i odem pišati. Ta se neman zove Urinatorius. Postoji više vrsta nemani koje ti ne daju mira kada ti je on najviše potreban. Ponekad ti u snove dođe veliki smeđi Fekwolf. Taj proganja, uostalom kao i svi ostali, ali on više djeluje na centar za trpeljivost. Fekwolf te baci u polusan, periodički drijemež, i daje onom dijelu mozga koji je budan, do znanja da ti se sere i da kosana repa već osjeća slobodu vanjskog svijeta. Uz Fekwolfa često dolazi i Dvoglavi Fartoprd. On je neka vrst dimne zavjese kojom okružuje Fekwolfa kako bi njegovo pojavljivanje bilo što spektakularnije. Osim ovih olakšavajućih čudovišta, postoje i Jebežljivci. To su podla čudovišta koja stvaraju reakciju u spolnom organu, odnosno od silnog šoka organizma uslijed straha, tjeraju krv u spužvasto tkivo crijevastog produžetka. Jebežljivci se dijele na Ugurture, Uguržabe, Desnomlate i Pasivnjake. Ugurturi su stvorenja koja se javljaju samo ukoliko pokraj vas spava organizam koji na stražnjem dijelu trupa nosi dupe (bez obzira na spol). Oni vas prenu iz sna ili vas ni ne bude, a vaš se Stojan već do pola nalazi u ispodleđnom gorju. Uguržabe su slične Ugurturima, s tom razlikom da trup pokraj vas mora biti ženskog spola. Desnomlat je beskompromisni čudovišt koji vas, htjeli vi to ili ne, u snu podsjeti na pičku koju ste dan ranije vidjeli kako se guzi ne bi li podigla kovanicu od dvije kune koju ste neprimjetno bacili ispred nje. Pasivnjak je najstrašniji od svih. Ta je podla i cinična neman u stanju od vas napraviti takve budale da vas je godinama sramota, pogotovo ako noćite kod nekog, odnosno s tim nekim u istom krevetu. Tijekom najčvršćeg sna to vam podlo đubre pušta takvu pornjavu u mozak da bi se i mrtvoj impali digao kurac, ali vas namjerno ne budi. Tek kad izlijete pola litre sjemene tekućine u gače, onda vas tako naglo prodrma da vam se sva ta silna masa spermoglavih izlije na plahtu. Postoje još i Moonohodi. To su hiperaktivna čudovišta kojima nije teško natjerati vas da ustanete (iako čvrsto spavate), otvorite prozor, spustite se niz žlijeb, odete do susjedinog prozora - koja je uz put rastavljena, a ima ogromne sisurine i veliku zapreminu čvrste guzovine – uđete u spavaću sobu i zaronite glavu među susjedine sise. Kad se ona probudi, vi histerično plačete. Neću nabrajati koliko se još različitih čudovišta mota u našim glavama kada nezdravo jedemo i kad smo u mozgu nezdravi, ali ću vas upozoriti jednom za svagda: čaša mlijeka – čaša zdravlja; dva konja ne čine krdo. |
- 16:01 - Komentari (7) - Isprintaj - #
10.07.2005., nedjelja
Pomognimo konjima da se deru
|
Ne budimo komadi štalskog gnoja. Osim toga Umorni će postati otac. Čestitam(o). "Prvi singl UmOrnog KOnja "Ko sam ja" se napokon nalazi na nekoj top - listi pa ako vam se bude dalo možete i GLASATI za isti. Cijenim vašu litl kontribjušn/help from maj frends", riječi su Umornog konja |
- 17:31 - Komentari (14) - Isprintaj - #
09.07.2005., subota
revolucija
|
Stojim na semaforu i čekam da se upali zeleno svijetlo (kad se upali to je znak da čovjek može preko ceste op.a). Nema pješaka ni prolaznika jer je neko jebeno kišno vrijeme, samo je neka ženica stala pokraj mene i čeka. Zvjeram okolo, prdi mi se jer sam prije dva dana skuhao svinjetinu s mnogo povrća. Danas sam pojeo zadnje ostatke. Rekoh sebi u bradu da neću prdnuti, da nije žena kriva što se nalazi u ovom času bura i nevera. Neću tako mi svega. Ipak, znate li vi koliko celuloze ima u gljivama? A znate li što se događa kad se te gljive dodaju na prethodno poprženi luk, papriku, paradajz, tikvice? To vam je kerozin za crijeva. Još kad se na sve to doda kilogram mekih breskvi koje sam nakon ručka pojeo, peristaltika mi diže spomenik. Mučim se, mišićima brtvim sfinkter, pokušavam zadržati plinove, a zeleno svijetlo nikako da zasjaji na semaforu. Prokleti neprometni pravci i sporedne ulice. Semaforska sinkronizacija također. Žena me podozrivo promatra. Naslućuje da se nešto burno u meni sprema. Bacim naglo pogled negdje na desno u daljinu. Kao, vidio sam nešto zanimljivo. Ona popuši foru i pogleda tamo u daljinu, tamo gdje bi trebalo biti nešto zanimljivo. Osjećam da posustajem. Plinska bomba već kuca na vrata. Kao da u crijevu gori, a na šupku piše exit. «Sfffffffffffffffssssssssffffff», dupe kaže. Samo to?! Koja mizerija od prdca. Nije strašno ispalo, samo što neurotično smrdi. Izmislio sam prirodni iperit. Žena nije ništa shvatila. Uf, dobro. Za njeno dobro. U stvari uopće nije bitno što se meni prdjelo, niti što sam čekao da se upali zeleno, već to što mi je baba odjednom rekla: «Eeee, kad vi mladi dignete revoluciju, bit će ih na sve strane!». Zbunj, paf, teletina?! |
- 20:47 - Komentari (9) - Isprintaj - #
07.07.2005., četvrtak
Eko, eko, eko, eko… krava pije?
|
Da završim za svagda sagu o kravi... Krava daje mlijeko. Ponekad čita novine, ali samo u sunčanim pošumljenim predjelima gdje postoji hladovina. Mlijeko je sekret mliječne žlijezde. Stari ljudi kažu da djeca kad su mala piju mlijeko, a kad narastu piju krv. Krave ne morate ručno dojiti. Za tu namjenu postoji stroj za mužnju mada bi pojedini drkatori to čak i brže obavili. Ponekad u rubrici zanimljivosti osvane vijest da je netko imao velikih problema, ili ih zbog smrti više nema, jer je na penis prikačio muzilicu. Vime krave ima četiri mliječne žlijezde za razliku od vimena žena koje imaju dvije. Anatomska razlika s aspekta mehanizma za dojenje, između žene i krave je u tome što krava ima jednu sisu i četiri izdužene brade, a žena dvije sise i dvije brade koje mogu biti svakolike, od onih koje prekrivaju cijele sise do onih za koje smatramo da su bradavice u smislu divljih stanica. Kad krave rode svoju dječicu, sise i cijeli izlučni sustav dolazi u fazu laktacije. To nema veze s Asanovićem, ali ima veze s izlučivanjem mlijeka od teljenja do presušivanja mliječne žlijezde. Tada je mlijeko najbogatije hranjivim tvarima i budući da takvo privlači telad više no ikada, postoje perverzni bolesnici koji namažu svoje spolovilo tim mlijekom i zamaskiraju se ispod krave. Krava koja je pod povećanom dozom adrenalina ne daje mlijeko. To znači da ukoliko je krava nedavno rodila, ne tjerate je da obori Bupkin rekord u skoku s motkom: nije estetski. Budući da mlijeko sadrži laktozu, a mi pijemo mlijeko, u našem organizmu postoji enzim koji je razgrađuje. Problem je što se s godinama sve manje izlučuje taj enzim, pa ljudi često nenormalno ispuštaju golubove, seru na tekuće i drže se za trbuh. Još par fakata o kravama: Ljubičasta Milkina krava puno govori o gradskom betonu i getoizaciji djece, pretjeranom blejanju u televizor, neprirodnom odrastanju i nespoznaji životinjskog svijeta. Podjarmljena krava znak je siromaštva. Bogatiji seljaci imali su konjske zaprege. Indijska krava govori nam kako se zbog praznovjerja može lijepo živjeti. McDonalds nam govori kako rođaci indijske krave ne žive baš tako dobro kao ove u Indiji. Ghandi je zbog krava postao vegetarijanac, a gle kak se udebljao. Za ovu prigodu ispričat ću vam jedan stari vic. Jebe Mujo Fatu u misionarskom položaju. Skače, gura, vadi, meće, a Fata uživa ko nikada do sada. Odjednom stavi Fata dva prsta na glavu pokazujući rogove. Mujo začuđeno upita: - Šta ti to sad znači? - Jebeš ko vrag – odgovori Fata Nakon nekog vremena promijene oni pozu i Fata sjedne na Muju. Skače Fata ko sumanuta po Muji, a Muji to baš nekako i ne odgovara. Odjednom joj pokaže rogove. - Šta je Mujo, jel' se jebem ko đavolica? - Ne, teška si ko krava. Ahaahahahahahaaarggh |
- 01:08 - Komentari (12) - Isprintaj - #
06.07.2005., srijeda
Krava kao religijski rekvizit 2
|
Ma lažem na početku prošlog teksta (drugi red). Išao bih u Indiju. Išao bih kak šaka na debelo*, ali se bojim krava. Bojim se svega što je vezano uz mistiku. Vampiri, vidjelice, vukodlaci, ukazanja, prikazanja i slične nuspojave zalutalih neurona u mozgu. Bojim se tih ljudi. Jer tko je lud ne budi mu drug, pokušaj ga izbjeći. Indijska je krava sveta životinja. Ako nazoveš ženu krava, onda je smatraš sveticom. Ali samo u granicama hinduizma. Ako uđeš u islam ili kršćanstvo, ode ti glava. Može te samo spasiti degradacija žene u islamu ili neki stari kršćanski patrijarhalni sustav u kojem se naslovljena žena nalazi. Opet, postoji zamka i u hinduizmu. Ondje gdje postoje razumni ljudi, okruženi nerazumnim, postoji vjerojatnost da ćete ženu koju nazovete kravom prilično uvrijediti. Naime, s obzirom na njihov habitus, možemo ih nazvati i uličarkama, iako je sličnost s hominidima-uličarkama mala. S druge strane, prema ugrofinskom korjenovanju u hrvatskom jeziku, korijen riječi krava i kurva je isti što pokazuje kronološki slijed: 2. st. pr. n.e. – khuoragva – Pišta Bacsi – otac ugrofinskog naroda i utemeljitelj jezika 3. st. n. e. – kuragzseg, khoravaczs – ugrofinski narodi između pribaltika i sjeverojužne srednje Rusije 5. st. – kragzva, koravac – utjecaj lužičkih Srba te polapskih naroda na ugrofinskih jezik 6. st. – krazva, kurava – «glancanje» ovih dviju riječi kao poklon južnim Slavenima koji odlaze iz susjedstva 7. st. – krava, kurva – seobom južnih Slavena i dolaskom u ilirske krajeve dolazi do razdvajanja ovih dviju kategorija. Napokon su shvatili da za seks kurva traži novac, a krava sijeno. Ne možemo tvrditi sa stopostotnom sigurnošću da su prastari stanovnici Indije drugovali s ugrofinskim narodima, tako da je ova sličnost najvjerojatnije slučajnost. * - «kak šaka na debelo» - čisto sam u velikoj dvojbi između sarkazma ili stvarne, istinske želje |
- 00:31 - Komentari (7) - Isprintaj - #
05.07.2005., utorak
Krava kao religijski rekvizit
|
Žao mi je što ne putujem po Indiji. Žao mi je kurac. Tamo ima mnogo krava. Prilično su slične evropskim domaćim kravama. Ali su mnogo mršavije. Ako ste vidjeli kako se te krave hrane, onda ćete shvatiti da se između njih i štakora može povući paralela. Osovina štakor-krava-golub. Prijenosnici. Budući da se krave ne razmnožavaju kao štakori, a i daju mlijeko, još uvijek ih se može smatrati manjim zlom. Ako ubiješ kravu u Indiji, ne ideš u zatvor. Ne stigneš do njega. Prvi hindus-fanatik koji te se dočepa ugurat će ti neki predmet u organizam. Krava je opasna i za promet. Nije to kao kod nas. Nas ima malo, pa kad negdje u prirodi zgaziš srnu ili jelena forigzampl, ne odgovaraš tako često, pogotovo zato jer si policajac. Kod njih je situacija potpuno drugačija. Indijaca ima preko milijardu i pol, tako da je veća vjerojatnost da ćeš vidjeti majku međugorsku, no da nitko neće skužiti da si im zgazio kravu. A kad već to napraviš onda je to isto kao da si Bozaniću poslao čestitku porezne uprave s obavijesti o reviziji zakona o porezu. A nitko ne voli voziti fiću, pogotovo ako je skrušenost jedna od bitnih smjernica. Pripazite malo. Ako se po Delhiju vozate s novim autom, prvo što će vam se dogoditi jest da vam prosjaci svojim kostima naliče karoseriju, a drugo, ukoliko nemate sreće, napast će vas krava s kravljim ludilom i sjebati retrovizor koji u današnje doba dodatne opreme ima žmigavac na sebi što povećava štetu na nerazumnu visinu. Krave koje šeću po ulici ne gledaju da li vam je automobil kasko osiguran. Još veća opasnost dolazi od krave kojoj je upaljeno vime. Iako ih ima tko musti (nemam pojma piju li Indijci uopće kravlje mlijeko – ako mi jedemo tijelo Kristovo, zašto oni ne bi jeli i pili kravlje produkte?), to najvjerojatnije nitko ne radi. Kad se kravi zbog nemužnje upali vime, onda smo svi najebali. Kad se neurotičnoj trudnici uskrati cigareta ona je isto spremna da najebemo. Kad mi zvoni mobitel u uredu, onda sam i ja spreman da najebem, iako mi šef nije ni krava ni trudnica, već đubre. Isto tako kao što smeta u prometu, krava također sere po asfaltu. Budući da je Indija egzotična zemlja, drek je sličniji mojem šefu no dreku iz štale u Gudovcu. To i nije u stvari tako strašno, jer tamo ima toliko smeća da to što ugazite u toplo ili hladno govno jednostavno ni ne osjetite jer ste malo prije stali na hrđavu kramu nekog stroja i nije vam do izigravanja štajaznam koga jer sada imate tetanus. Zanimljive su te religije. Svi bi štovali neki kurac, a nitko ne bi žrtvoval isto neki kurac. Indijci štuju krave, ali s obzirom na njihovu kilažu, očito da ih ne hrane. Pa da! Ak' sam praznovjeran nisam glup. Osim toga nemam se kaj rugati jer ni naš narod s voljom ne odvaja pare tijekom posvećenja kuća. A mi imamo, dok Indijci nemaju. Ali zato imaju atomsku bombu. I Pakistanci isto tako. Paralele se uvijek mogu povlačiti. Isto je tako moj susjed kupio veliki RIZ-ov kazetofon nakon što su moji kupili također RIZ-ov veliki kazetofon. Samo kaj je naš bil siv, a njegov crn. |
- 05:26 - Komentari (10) - Isprintaj - #
...
|
Ne znam kaj mi se događa s mozgom, ali izgleda da mi je neki kurac sjebal centar za «duhovitost» koja je, kako neki idioti tvrde, ionako bila upitna ili je uopće nije ni bilo. Non-stop brijem na nekakve morbidnosti i ozbiljnost i razmišljam da prestanem pisati blog. I još jedna stvar: Nemojte kupovati «24 sata» jer je to nekaj najgore kaj se dogodilo hrvatskom medijskom prostoru. Čak ni ST nije bio toliko žut. Pravi novinarski hepatitis. I još za kraj jedan epitaf: "Ako su ateisti u pravu onda sam ja u kurcu" |
- 00:32 - Komentari (9) - Isprintaj - #
04.07.2005., ponedjeljak
Mesnica kod crkve
|
Ljudi su ga kriomice promatrali. Luđaci se ne gledaju direktno u oči. Njihov vas pogled može zarobiti i prenijeti na vas dio tog ludila. - Tijelo Kristovo molim – rekao je skrušeno. Da nisu znali da je lud, ne bi im puno trebalo da to shvate. Mesar nije imao puno razumijevanja za maloumne: - Ajde, crta, briši! Luđak je stajao - Tijelo Kristovo - Gledaj stari, vidiš onu kuću tamo preko – pokazivao je mesar prilično grbavim prstom – to je crkva. Tamo dijele Tijelo Kristovo, mada ne vjerujem da će ga udijeliti tebi. Luđak nije pogledao prema crkvi. - Tijelo Kristovo Mesar je već pomalo iznerviran odlučio stati na kraj luđaku. Odrezao je komad junetine, zamotao je u papir i nervozno gurnuo u njegove ruke. - Amen! - reče luđak i prekriži se. Zatim je zagrizao meso i obratio se okupljenoj svjetini: - To je tijelo Kristovo, a ne onaj komad papira. |
- 01:24 - Komentari (7) - Isprintaj - #
03.07.2005., nedjelja
Zajeb
|
Zajeb Kad bi čuo samo spomen njena imena nastajala bi potpuna tišina. Čak ni ona situacija sa zujanjem muhe u trenutku iščekivanja nije bila dozvoljena. Iako je bila čest gost zabavnih emisija, to mu nije bilo dovoljno. Zidovi njihove bračne sobe bili su oblijepljeni njenim posterima, a kolekcija svih njenih filmova zauzimala je počasno mjesto u vitrini, između osnovnoškolske diplome o položenom tečaju plivanja i nedavnog poklona, vrča na kojem je pisalo «Pij Joža». Dvije od tri krave u štali nosile su njeno ime. Među njima nije bilo nedoumica, jer krave ionako ne slušaju što im kažeš. Već je nekoliko mjeseci razmišljao o tetovaži, ali nikako da uštedi para, a Martin, drug iz vojske i po nekoj daljnjoj osnovi kum, zbog alkohola više ne može smiriti ruku. A nekada je pravio tetovaže kao pravi profesionalac. Nije si nikada mogao oprostiti što je te kobne večeri otišao s Katarinom, a Angelina ih je ispratila s gorkom suzom u očima čvrsto se držeći za šank da se ne onesvijesti. Ili je samo nosila iste borosane kao Angelina… Život na kredit Otresla je prašinu s haljine i razočarano progovorila «Znači to je to». On je sjedio na stepenici i znakovito kurčevito pušio cigaretu. Nije ništa odgovorio, već je ustao i približio joj se na način primjeren konju s lobotomijom. Pokušao ju je uhvatiti za dupe, ali ona ga je odgurnula od sebe. «Glupačo», izderao se na nju kao što se njegov otac godinama izderavao na njegovu mater. Nije mu odgovorila. Nakon što je prvi puta ušao u nju odmah je shvatila da je napravila veliku grešku. Sada se borila s velikom knedlom u grlu. Samo da ne zaplače pred tim majmunom. «Tako mi i treba kad tražim frajera», ponavljala je u sebi. Nakon toga nisu se više sreli sve dok jednog dana nije pozvonio na njena vrata i uručio joj poziv za sud. Nosio je ofucanu uniformu Hrvatske pošte. Nije ju prepoznao. Ali ona njega jest. I da, istina je što pišu novine. Odrezala mu je kurac velikim nožem, ispekla ga sa zelenom pupavkom i servirala mužu za objed. Oba su sprovoda bila više nego jadna. Kako i ne bi kad su im jedini prijatelji bili jamci. |
- 00:32 - Komentari (4) - Isprintaj - #
02.07.2005., subota
J. ti pas mater
|
Fuj! U ovom mjestu gdje pičku tražiš rašljama, a ne nalaziš čak ni vodu , ona je bila takvo osvježenje da su i zadrti seljačine počeli nositi normalnu obuću. Njene su obline odgovarale zahtjevnim standardima starih drkatora, a ljepota njenog lica razdragala bi i ona najnamrgođenija gunđala. Iako je bilo ljeto i vrijeme lepršavih tkanina i oskudnih sandala, ona je uvijek nosila klompe. Čak i kad bi vrućina poprimila pustinjski karakter, ona je nosila klompe. Vrijeme je bilo kontinuitet svakodnevne letargije. Jednom je zapela nogom o izdignutu ploču nogostupa i pokazala razočaranom svijetu svoj ogromni nožni palac. Jebeš mi sve, imala je takvu palčinu da su se ljudi ježili od nelagode. Snovi su izblijedjeli poput odbačene krpe na suncu. Puma patike i špic-papak sandale «O ukusima se ne raspravlja!» - žustro je odbrusila pridajući veliku važnost onome što je rekla. Digla je nos u zrak, a elektraši su helikopterom došli postaviti signalna svijetla na njegov vrh. «Da se o ukusima ne raspravlja, muškarci bi postali pederi, a žene klaunovi» - odgovorio je ko iz pičke, pritom vukući njen nos prema namotanoj hrpi psećeg žutog dreka. J. ti pas mater Njena snaga bila je u njenim riječima. Odrješitost njenog glasa bila je više nego dovoljna da urazumi napaljene alkose koji su preko šanka bacali zajedljive komentare, i da ih na duže vrijeme primiri. Prvi koji je popustio svojoj pijanoj neuračunljivosti iskusio je iskonski strah. «Bobi, jaja!». Pas je oštro zarežao i uvalio njušku u međunožje alkoholiziranog nesretnika. Ostali su preneraženo piljili u svoje krigle i netremice gledali Bobija kako njuška upišanu tkaninu nepromišljenog uzurpatora. |
- 03:53 - Komentari (9) - Isprintaj - #
|
Dnevnik.hr
Opis bloga
ČASOPIS TARZAN glavni i odgovorni urednik: Sisajed izdavač:www.blog.hr novinski majl: objes(e)ne@sise.hr |
