13.07.2005., srijeda
baba Marga
|
Ako u svojim pričama iz djetinjstva nemate storiju o bar jednoj vještici onda vam je ono bilo za kurac. Pušači Naša se stara, ružna i nadasve gadna vještica zvala baba Marga. Živjela je u vrlo staroj kući čiji je krov na polovici bio urušen, a ostali je dio tu i tamo bio pokriven trulim crijepom. Iz nagnutog dimnjaka dimilo je i ljeti i zimi. Pretpostavljali smo da to baba Marga pali zarobljene klince kojima su roditelji članovi zapadne buržoazije. Kako smo bili djeca komunističkog poretka znali smo da magija ne zadire u crvene i da samo oni koji ne slijede tekovine revolucije budu prokleti, zaklani, skuhani i pojedeni. Ugodnom je vanjštinom baba Marga odisala kao i njena straćara. Jako pognuta, uvijek obučena u crno, opirala se o glogovu štaku i neprestano nešto gunđala. Kad bi šetala dvorištem, mi smo se skrivali uokolo da nas ne prostrijele njene mačje oči sotonskih moći. Iako smo se bojali babe Marge kao muslimani svinjetine, ipak smo se najradije igrali u njenom dvorištu. Tu je bilo svakakve krame, od razbacanih drangulija, preko njemačkog bunkera-sušare, pa sve do hrđave i trule školjke starog varburga. Zamišljali smo da noću baba Marga upreže varburg i odlazi negdje u mrklu noć da iz neke antirevolucijske kuće ugrabi kapitalističku djecu za sutrašnji ručak. Začudo, kad smo se igrali u dvorištu baba Marga nije izlazila van iz svoje strahovite jazbine. Vjerojatno nas je negdje iz prikrajka promatrala i s obzirom na naš uzrast u svoju vještičju juhu dolijevala još malo repova voluharica kako se dječje meso ne bi raspalo. Mislim, od kuda da baba zna da mi je stari bio član partije. Ipak je ona samo stara vještica. Moram priznati, iako mi je teško biti pošten, da smo često bili veliki debili. Uslijed velike zaigranosti u našim ne baš pametnim glavicama rađale su se svakakve idiotske ideje. Jednom smo se posrali u vrećicu i iskrcali svježi teret ispred njenih vrata. Drugi put smo porazbijali sva stakla na podrumskim prozorima. Kad su došle prve trešnje, a baba Marga imala je najprvije, u jednom danu sve smo pojeli, čak i one nezrele. Baš smo bili pravi enciklopedijski primjerci dječjih debila. Međutim, stara vještica Margeta nikada nije izašla na dvorište kako bi nas potjerala ili nas dobro izgrdila, iako nas je zasigurno vidjela čak i onda kad smo bili veliki debili. Jednog dana pokraj dvorišta je prolazio moj otac, nosilac kaiša broj 18 (velike širine i debljine). Taj je ogromni, moj otac, nosilac autoriteta, vidio nas debile kako se gađamo zelenim jabukama s otkinute grane s voćke babe Marge. On je, moj otac, ušao u vještičino dvorište. Tada je, moj otac, uhvatio mene( ukipio sam se kao da sam vidio Meduzinu glavu) i vukući me za desno uho (zato je sada više nalik Jodinom), deportirao kući i upotrijebio kaiš broj 18 kao jedino efikasno sredstvo odgoja. I imao je potpuno pravo. Mali se debili ne mogu riječima uvjeriti, pa baš da im nacrtaš što je loše, a što dobro. Nakon toga dobio sam sedamstošezdesetpet zabrana svih vrsta i više nikada se nisam smio igrati u dvorištu babe Marge. Jedne večeri, kad smo brat i ja žderali za stolom slanine i kravlji sir, iz svinjskog blagovanja prenuo nas je zvuk sirena vatrogasnih kamiona. Istrčali smo na ulicu i vidjeli kuću babe Marge u plamenu. Te je večeri baba izgorjela. Ujutro su pronašli njen kostur na ostacima starog zagorjelog kreveta. Zapalila baba kuću, ostavila kostur stare prasice i na metli odjezdila u Njemačku, jesti gastarbajtersku dječetinu. |
- 16:54 - Komentari (2) - Isprintaj - #
|
Dnevnik.hr
Opis bloga
ČASOPIS TARZAN glavni i odgovorni urednik: Sisajed izdavač:www.blog.hr novinski majl: objes(e)ne@sise.hr |
