09.07.2005., subota
revolucija
|
Stojim na semaforu i čekam da se upali zeleno svijetlo (kad se upali to je znak da čovjek može preko ceste op.a). Nema pješaka ni prolaznika jer je neko jebeno kišno vrijeme, samo je neka ženica stala pokraj mene i čeka. Zvjeram okolo, prdi mi se jer sam prije dva dana skuhao svinjetinu s mnogo povrća. Danas sam pojeo zadnje ostatke. Rekoh sebi u bradu da neću prdnuti, da nije žena kriva što se nalazi u ovom času bura i nevera. Neću tako mi svega. Ipak, znate li vi koliko celuloze ima u gljivama? A znate li što se događa kad se te gljive dodaju na prethodno poprženi luk, papriku, paradajz, tikvice? To vam je kerozin za crijeva. Još kad se na sve to doda kilogram mekih breskvi koje sam nakon ručka pojeo, peristaltika mi diže spomenik. Mučim se, mišićima brtvim sfinkter, pokušavam zadržati plinove, a zeleno svijetlo nikako da zasjaji na semaforu. Prokleti neprometni pravci i sporedne ulice. Semaforska sinkronizacija također. Žena me podozrivo promatra. Naslućuje da se nešto burno u meni sprema. Bacim naglo pogled negdje na desno u daljinu. Kao, vidio sam nešto zanimljivo. Ona popuši foru i pogleda tamo u daljinu, tamo gdje bi trebalo biti nešto zanimljivo. Osjećam da posustajem. Plinska bomba već kuca na vrata. Kao da u crijevu gori, a na šupku piše exit. «Sfffffffffffffffssssssssffffff», dupe kaže. Samo to?! Koja mizerija od prdca. Nije strašno ispalo, samo što neurotično smrdi. Izmislio sam prirodni iperit. Žena nije ništa shvatila. Uf, dobro. Za njeno dobro. U stvari uopće nije bitno što se meni prdjelo, niti što sam čekao da se upali zeleno, već to što mi je baba odjednom rekla: «Eeee, kad vi mladi dignete revoluciju, bit će ih na sve strane!». Zbunj, paf, teletina?! |
- 20:47 - Komentari (9) - Isprintaj - #
|
Dnevnik.hr
Opis bloga
ČASOPIS TARZAN glavni i odgovorni urednik: Sisajed izdavač:www.blog.hr novinski majl: objes(e)ne@sise.hr |
