Nevjerojatno kako je vani hladno. Smrzavam se ko kakadu u bilateralnom posjetu pingvinu.
Danas je dan domovinske zahvalnosti. Prije 10 godina kad je Knin oslobođen, moja se mater prvi puta napila, a ja 50. I imala se zašto. Što se mene tiče, nije mi trebao razlog, ali razlog je postojao i to veliki.
U stvari tek sam zadnjih dana, nakon što su počeli dolaziti zli rumori iz susjedstva, ponovno se prisjetio ratnih dana i s kolikim sam žarom bio u svemu tome. U međuvremenu sam skoro i zaboravio da je bio rat, da mi je sjebao mlade godine ('91. imao sam 18), a da čak nisam ni bio blizu prvih linija.
U međuvremenu sam počeo zaboravljati da su nam susjedi jebali sve po spisku i da smo mi njima isto tako jebali sve po spisku. Mislim, idemo dalje, nema smisla mrziti sve što je susjedovo.
I onda dođe jedan plahi glasić velikosusjedstva i što se dogodi u mojoj glavi?
Vraćaju se iste emocije koje su bile tako snažne prije 10-tak i nešto godina da sam bio ne samo obični nacionalist, već ekstremni desničar. Vraća se mržnja prema susjedima i njihovoj nacionalnosti, prema svemu što nosi njihov predznak. Sva sreća da su to samo intervali i da razum pobjeđuje emocije. Ali kažem sam sebi i stojim iza toga čvrsto i bez kolebanja, nek se paze što rade i govore jer ja nemam previše strpljenja i kad popizdim jebat ću im sve po spisku.
A inače sam miran i plah. I nije mi do svađe.
Scena iz današnjeg filma «Povratak» koji je bio na RTL-u, valjda u čast domovinske zahvalnosti (partizanski film):
Vodi komunjara dvojicu žandara na razmjenu
- Gospodine naredniče, pustit ćemo vaše ako vi pustite naše
Iz zgrade odjeknu rafal i pokosi svu trojicu. Jedan žandar, sav krvav, na izmaku života, izdere se
- Gospodine naredniče, jebem ti krvavu majku!
Pregled programa:
13:05 Povratak, partizanski film, RTL
14:10 Kapelski kresovi, dramska partizanska serija, HRT
Post je objavljen 05.08.2005. u 16:47 sati.