<	studeni, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

• Komentari: Da/Ne

• Design by Bubamara.

Znala sam ja, znala, znala, znala... Ma uvjerena bila... Da ne može biti sve uvijek grozno. Tako danas ja primim poziv i od tog poziva ja sam zaposlena ženska, molim lijepo.... Jeeeeeeeeeee!
U ponedjeljak počinjem raditi tj. od ponedjeljak nas obučavaju u Čepinu za rad pa kad srede u Đakovu prelazimo tu. Eh, a zamislite mene kada su mi javili da sam dobila poso-hehe, panici nije bilo kraja. Prvo zvoni telefon na pokazivaču piše da je Rijeka. Bemti taman jučer uplatile akontaciju za Tursku i ja se javim. Prvo šuti, ništa... Ja u panici vičem: Halo, halo... Opet ništa zatim zvoni mobitel i što mi je rekla naravno nisam čula jer sam bila toliko sretna jer sam već izgubila nadu da će me zvati, da ju nisam uopće slušala. I naravno kada je završio dvominutni razgovor panika u glavi: Što je ona meni uopće rekla??? E sada koga zvati?! Nazovem moju novu frendicu sa kojom sam se sprijateljila na razgovoru za poso i kad sam joj rekla da sam dobila poso prvo je počela skakati i bila je toliko sretna što smo obje primljene da sam ja još više postala vesela i pridružila se u vikanju. Ali ostaje misterija kada ja trebam doći!?!
I pokušaj mog prvog zvanja Rijeke je bio taj da me nije mogla spojit a nakon dobivenog broja na koji još mogu zvati utipkam krivo i dobijem neku plovnu službu ili već što. A taj razgovor je isto za upišat od smijeha a bolje da ga ne ispričam. I uglavnom nekako jedva sam ja dobila što sam htjela i sada kada sve znam slijede planovi koje ja kao planiram realizirati sa prvom plaćom. Prvo je shopping a nakon toga nema više moje jadne plaće pa nema više planova.
Uglavnom tako da ja ovu Novu Godinu ipak dočekujem doma. Turska me neće vidjeti... Turci moji dragi, žao mi je ali nema jedne shoppingholičarke najtežeg oblika bolesti kupovanja koja sanja da se cijenka sa vama. A ništa ako ovo čita koji od mojih budućih muževa nek zna da ćemo tamo na bračno putovanje a prije toga ćemo u Pariz na probu za bračno.

Kad mi krene u ljubavi javim.
I kad se javi, javim.
I kad mi se uopće na mobitelu pokaže da imam poruku javim.
Znači čujemo se za kojih petnaest godina.

I prigodna stvar za moj mobitel:


I Tanja,
U subotu slavimo

E, Bože moj ili Kiki Miki Riki moj! U svakom slučaju O MOJ BOŽE! A nije piso...
Naravno ženska briga da mu se nešto dogodilo je prestala već prije tjedan dana kada je viđen u okolnim selima.Baš ono: Sjedi curo kod kuće, jer on nije za tebe, on je sada kod druge...Tralalalalaalaa Iako ako ste gledali one filmove kada dožive neku nesreću ili već što pa imaju privremenu amneziju pa se ne sjećaju recimo svojih cura, zaručnica, žena, ljubavnica ili što sve već možemo biti. To je sigurno to. Moram pogledati koji film sa tim scenarijem da vidim što da napravim. Ili moram provjeriti da li sam možda kojim slučajem slučajno blokirala da ne primam poruke a ni pozive. Ali jučer je Svileni dobio poruku. I to jednu zbog koje se ja kao osjećam super(hm... ne komentiram). Sad ili je to reakcija i to ona živčana, histerična koja će se pretvoriti u nekontrolirano plakanje ili je to zbog izbacivanja misli iz tijela i riješavanja situacije iako situacija nije ni bila situacija nego nešto... Ajme, mislim da je to živčana i histerična sreća koja će uskoro izmaknuti kontroli... Bitno da je mobitel ugašen i bačen u ladicu jer ga se odričem. Za sve je on kriv!! Bože kako je bilo lijepo kada nije postojao. Kada sam se služila onim tatinim starim velikim poput ovih sada bežičnih. A služio bi samo za hitne slučajeve jer ne daj Bože da tati stigne poruka od nekog tipa.Inače su pisma bila IN. Eto tako pošaljem pismo i još imam vremena da odem i razvalim sandučić i spasim štetu.
Ili prepravim pismo i bacim ga u drugi sandučić. Ali mislim da tako svake večeri bi bili razvaljeni sandučići kada bi svaka cura išla spašavati svoju sramotu. Zato još najbolji golub. Pa da kupit ću si goluba,i tako se odričem mobitela. I nek on lijepo razvozi. Ako nije suđeno da pismo stigne na odrediše neko će sačmaricom pogodit goluba a ako je, sudbina je u golubovom kljunu. I onda još kada pošaljem neko pismo tipa ove poruke nek se još i posere za dojam.
A jučer ja se lijepo šetam gradom i taman kad sam mislila da me ništa ne može više šokirati ugledam tipa na -50 kako izlazi iz auta kod jednog kafića gol do pasa. I nitko drugi nego netko sa kime sam mjesec i pol imala nešto( hm, bolje da šutim). Još stane sa nama a ja šokirana, sva se zbunila i izraz lica kao da ću svaki tren pasti u nesvijest. Naravno njegovo obrazloženje je bilo to da su u kafiću gdje je on Go-Go plesačice i da im pomaže. O moj Bože sam izgovorila vjerovatno sto puta još i nakon što smo ga ostavili sa frendom koji je kraj njega stajao u bundi. Izgledali su kao manekeni za neku reklamu prije i poslije oblačenja. Ali vrhunac je bio kada je viknuo nasred ulice: Još uvijek te volim!
Eh, grrrrr, što je to seksy čuti od Go-Go dečka.
Uf, a ti dečki i njihovo skidanje majica me je uvijek fasciniralo. Čini mi se da jedva čekaju priliku da se riješe majice. Zato vjerovatno i ima uvijek manji izbor muških majica nego ženskih. Ono čemu proizvoditi nešto kada i tako nema koristi. A možda je to sada i IN, Bože dragi i ja svašta pišem. Ma neću se ni čuditi kada budem prolazila kraj nekog muškog društva i na jednoj hrpi budu nabacane jakne a na drugoj majice. Ali svakako su najmoderniji oni koji skinu majicu pa ju zavežu oko glave. Grrrr(i to seksy grrr).
A mi cure uvijek imamo prigodne pjesme koje možemo pjevati(kad več nemamo blago valovita prsa da ih pokazujemo svakom prilikom):

A naravno kako su meni dečki ne iscrpna tema i ove subote sam imala vrlo bliske susrete sa nekolicinom. Eh, ja kao da stvarno na sebe navučem baš one najteže oblike retardusa. Tako ja upoznam (tj. već prije upoznatog) lika ni više ni manje nego iz Piškorevaca. Mog omiljenog sela(u kojem nikad nisam bila). I lik naravno kolega od mog dotičnog sa početka. Naravno ništa ne zna ali bitno da mi predložio šetnju. Naravno znam ja što je htjeo ali kao idem se ja pravit glupa da to završilo bacanjem moje ruke i arogantnim pogledom tipa: Curo nemaš pojma što gubiš. Obožavam kada dečki nemaju smisla za šalu.
A onda neka među događanja da ne spominjem došla ja do Mamba. Naravno bacila se na svoju koreografiju stoj na mjestu i lagano klimaj lijevo desno kad kraj mene neko dijete. Mali garant 13 godina(možda i manje s obzirom da koliko sam skužila nema zub, to mu možda mliječni ispo) iako je reko da ima 17 ali što ću ja ajd pleši sa njim, popričaj u nadi da će dovesti svoje zgodne starije kolege. Ali... Kad je došlo do toga još veče razočaranje. Likovi u mraku izgledaju komično(ne želim ni zamišljat pod svjetlom). Nitko od mog društva nije imo pojma što ja radim sa njima ali moraju priznati da je baš izgledalo seksy kada je onaj skakutao oko mene dok sam ja umirala od smijeha.
Ma ne preostaje mi drugo nego da se nadam da ću po savjetu moje mame, u subotu ujutro na kavi sresti nekoga tko je će biti baš za mene...
Ili možda nedjeljom popodne da odem u šetnju...


A jedna vijest lijepa(ajd i to napokon), super, najdraža meni je ta da sa svojih šest prijatljica idem u Istanbul i tamo ću dočekati novu godinu. Ovaj put idem sa mojim Slavoncima pa se nadam da neću završiti u autobusu punom parova kao što sam prošle godine kad smo išli u Poljsku. Bitno da ja nisam kod kuće i da sam daleko bez novaca na mobitelu, onda je sve u redu.A i golub mi baš neće iz Turske letati do Hrvatske.

Uglavnom za kraj: Od sutra sam totalno nova osoba!

Eto mene opet! Skužila sam da kada sam poprilično umorna tražim sve moguće načine da taj svoj umor još više produbim pa recimo sada umjesto da spavam pišem post. Buljim u ekran sa tisuću različitih scenarija i razmišljanja i gluposti koje se vrte u mojoj glavi. Nevjerojatno o koliko ja stvari mogu misliti, izanalizirati i donjeti kao neke zaključke koji sutra više neće biti zaključci nego problemi. Eh, da, baš...
Uglavnom danas sam radila i to praktički cijeli dan. Trenutno me toliko bole noge ali dobra stvar je ta što barem znam da ih imam.
Nego, danas opet došo jedan čovjek iz Piškorevaca i već negdje deseti put sam čula njegovu priču o tome kako ima sto imanja i sve zarađeno krvavo, sina nekog projektanta koji bira curu i kčer profesoricu... I uvijek kad odlazi kaže mi ovo: "Idem, boli me kralježnica, idem na rehabilitaciju zbog teškog rada". Već napamet znam sve njegove rečenice i toliko mi je teško suzdržavati se od smijeha dok u glavi zajedno sa njim izgovaram iste rečenice, ali se sama sebi divim kada uspijem. Eto, bemti sada mi još više žao što mi sudbina nije dopustila da ostanem sa hm, dotičnim nedavnim. Lijepo sam mogla živjeti u Piškorevcima i svaki dan slušati gospodina sa istim rečenicama.
A naravno ja ne bi bila ja kada ne bi sretala i stariju gospodu perveznjake. Tako eto ja danas jedva u ruci nosim teške knjige i samo što ne padaju iz ruku zaustavlja me čovjek koji zna moju baku i viče nasred korza kako je moja baka rekla da bi dotičnog gospodina političara željela imati u svom krevetu a njena kčerka će ih ostaviti same jer moja baka, ne zna on zašto, želi biti sa gospodinom političarem sama(da napomenem da moja baka nije to rekla, iako se ne bi začudila i da je).
Zatim gospodin sa sretnim kišobranom koji nam je doveo svog najboljeg prijatelja i koji jedino što je pitao kada sam mu dala knjigu je bilo:"Jel ima seksa unutra?" Nakon toga je gospodin sa kišobranom pito za moju baku, koju sam mu ja kao obećala i reko mi da nije važno koliko mi baka ima godina, bitno da se zna okretati(za hm, neću sada u detalje).
I onda što reći: PRIZNAJEM, PERVERZNA SAM I TO OČITO SE VIDI NA KILOMETRE (kada čak i stariji ljudi imaju potrebu da mi sroče koju svoju seksy rečenicu(ajd hvala Bogu da se meni ne nude)).
Sada baš tražim na you tubeu neki spot i pjesmu koja bi odgovarala ovom mom postu i ništa. Prvo što sam upisala je Ubi me(ne znam zašto ali očito iz nekog razloga). Ništa sve sami narodnjaci. Neki, Ili me ljubi ili me ubi. Ajme, to bi mogla pjevati. Eto našla sam si nešto, ovako se zove: Ubi se! Taman.
Ne kužim pjesmu od Ivane Banfić: Otisak prsta.
Tvoj otisak prsta, na meni...
Ubila bi se da imam otisak prsta od nekog dečka.
Zar je to uopće moguće osim ako te toliko jako pritisne ili umoči prst u nešto pa pikne.
Uglavnom, da ja skratim priču. Jedna napokon sretna vijest u životu mom koji je od danas kao trebao krenuti na bolje je ta da ću možda(ali, možda možda) ići u Istambul za doček nove godine. Pripreme su u tijeku pa što bude. Valda se u Turskoj neću sjetiti Krakowa.
Uglavnom da se ja sada ne bi počela sjećati i pričati o dečkima sada bi kao trebala prestati tražiti pjesmu na you tubeu i sama napisati pjesmu, ići na spavanje i prestati očekivati nečiju poruku. I tako mi je mobitel bačen u ladici, stavljen na nečujno i spreman na poruku koja vjeovatno nikada neće doći(po običaju, sudeći po situaciji).
E Miki moj, samo ti ne piši...
I idem sada na spavanje iako ću sada prvo prije toga morati obaviti još nešto(piškit).

I eto od mog silnog traženja jedna pjesma za mog sada bivšeg dečka uz prigodne riječi....U izvedbi Severine i mog glasa koji se čuje samo ako ste kraj mene....



I još jedna prigodna za naš zadnji ne ostvareni dogovor:
I poruka:SLUŠAJTE KIŠU


Pusa svima

U zadnje vrijeme moja svaka rečenica prije spavanja je:Od sutra će sve biti bolje. I naravno puna optimizma zaspem ko beba ali sutra nekim čudom ne bude bolje. Danas recimo je skoro pa cijeli dan prošao poprilično bez i jedne negativne stvari ali naravno onda oko osam eto mene smotane sa novim događajem koji mi nije bio potreban. E, ljudi moji I should be so lucky (in love). Ali ne. Uf!
Tako eto meni je trenutno neki čudan loši period u životu. Sve se nekako povlači jedno za drugim a ja kukam jer ne znam što i kako da više optimistično radim i gledam.
Jučer sam bila kod zubara(moje noćne more). Iako od kada imam novu mladu zubaricu imam manji strah ali i ovaj put sam živčanila cijelim putem. Park mi je najgori jer kada izađem iz njega točno sam praktički pred ordinacijom a sada me još podsjeća na neke stvari pa je Jelena uz moje živčano stanje morala slušati i teške uzdahe koje sam ispuštala na mom omiljenom mjestu(molim ovo ignorirati).Iako smo večinu vremena pričale o tome što smo jele. I uglavnom prvo sam bila sva sretna činjenicom da mi je bez imalo boli popravila zub i ponosna zbog toga što mi je rekla da imam dosta bijele zube(iako sam ja do nedavno bila uvijerena da su žuti). Da bi, jer ipak ovo mi je crni period jel, rekla kako bi bilo najbolje da mi izvadi sva četiri umnjaka da kasnije nemam problema. Hm, ja pod stresom odmah (koji sam prikrila) ali da me utješe što moram u bolnicu, dale su mi putni račun. Kao ova gore dva će mi ona srediti a doljnja dva će ovi u bolnici. Ali nije to tolika tragedija(osim meni koja nikada u životu nisam vadila zub). Mojoj mami nije jasno kako se toliko bojim zubara kada sam prošli tjedan vrlo hrabro išla na piercing nosa. Ali piercing je piercing.
Eh a kada sam se vračala kući tako fino sam se iskesila da vidim svoj novi osmijeh da nisam skužila da se kesim pred prozorom gdje me vidi gomila ljudi koja čeka snimanje kostiju.
Ali eto za večeras moram prestati pisati jer sutra se rano dižem jer moram raditi.


I kako je svijet mal i kako meni u životu stvarno u zadnje vrijeme ide katastrofa, večeras sam saznala još neke stvari zbog kojih sam trenutro jako tužna. Ali kad dođe onaj moj sretni period nadam se da radi jedne osobe neću više potrošiti ni dan, ni tren ni sekundu onoga čega nije vrijedan....

Poslije kiše dolazi sunce!
Jedva ga čekam!

E, ova godina mi je bila stvarno ono, bolje da ne kazem šta... Sada je stvarno vrijeme da se odmorim od dečkiju, barem do iduće...


Prekinula sam sa dečkom.

I velika pusa mojoj Silviji, ona čokolada mi je bila i više od čokolade. Obožavam te i sredi kratkorukog

Baš si ja sada razmišljam, nakon što sam se vratila kući, čemu biti tužan?! Pa to nema smisla, sam si još gore radiš. Iako ja imam teoriju kako moraš biti tužan da bi ti se slijedeći dan dogodilo nešto lijepo a meni se to vjerovatno dogodi zato što sam toliko uvjerena u to da i neku glupu stvar shvatim kao nešto super, što opet u neku ruku i nije loše. Nego uglavnom, neki ljudi su glupi, ne žele prihvatiti nešto dobro u svom životu, kasnije kad bude kasno to shvate... A jeb***, svima se to dogodi. I ja sam milijun puta usrala neke stvari zbog kojih bi danas možda bila sretna.
Tako eto kad se dogode neke stvari bude ti glupo a kasnije, s vremenom sve prođe.
Isuse, kada se sjetim koliko je meni do nedavno jedna stvar bila bitna (iliti osoba). Mislila sam da to nikada neću preboliti a sada kada gledam na to totalno sam ravnodušna. Pogotovo si ponosan kada znaš da si ti sve napravio da bude drugačije ali kad ne ide, ne ide... Za neke stvari je potrebno dvoje.
A stojim i uvijek ću biti za ono: Kada nešto želiš bori se za to. Ne smiješ dopustiti da izgubiš nešto ili nekog tko ti je važan. Ali uvijek se treba imati granice i jednom kad ti dođe u glavu da ne vrijedi odustani.
Život ide dalje i svaka pogreška je samo stepenica do nečega dobroga.
E, sada koliko će tih pogrešnih biti ne znam ali treba živjeti u nadi.
Nikada nije sve tako crno.

Velika pusa

Ja idem spavati, sutra me čeka shopping

Zašto ne može biti sve kako treba biti?
Zašto neke stvari jednostavno ne možemo pustiti?
Zašto je glupo željeti ne moguće?
Zašto su osjećaji ponekad tako glupi?
ZAŠTO, ZAŠTO, ZAŠTO, ZAŠTO....
Zašto nema odgovora?


"Wish I Could Fly"

Halfway through the night
I wake up in a dream
Echoes in my head
Make every whisper turn into a scream

I dreamed I could fly
Out in the blue
Over this town
Following you
Over the trees
Subways and cars
I'd try to find out
Who you really are

In the middle of the night
Cool sweatin' in my bed
Got the windows open wide
Thinkin' about all the things you said

I wish I could fly
Out in the blue
Over this town
Following you
I'd fly over rooftops
The great boulevards
To try to find out
Who you really are
Who you really are

I wish I could fly now
Wish I could fly now
Wish I could fly now

I wish I could fly
Around and around
Over this town
The dirt on the ground
I'd follow your course
Of doors left ajar
To try to find out
Who you really are
To try to find out
Who you really are


"Spending My Time"

What's the time?
Seems its already morning
I see the sky, its so beautiful and blue
The TV's on
But the only thing showing is a picture of you

Oh, I get up and make myself some coffee
I try to read a bit but the story's too thin
Then I thank the Lord above
That you're not there to see me
In this shape I'm in

Spending my time
Watching the days go by
Feeling so small
I stare at the wall
Hoping that you think of me too
I'm spending my time

I try to call but I don't know what to tell you
I leave a kiss on your answering machine
Oh, help me please
Is there someone who can make me
Wake up from this dream?

Spending my time
Watching the days go by
Feeling so small
I stare at the wall
Hoping that you are missing me too

I'm spending my time
Watching the sun go down
I fall asleep to the sound
Of "tears of a clown"
A prayer gone blind

I'm spending my time

My friends keep telling me:
Hey, life will go on
Time will make sure will get over you
This silly game of love you play you win only to lose

Spending my time
Watching the days go by
Feeling so small
I stare at the wall
Hoping that you are missing me too

I'm spending my time
Watching the sun go down
I fall asleep to the sound
Of "tears of a clown"
A prayer gone blind


A i nije sve tako sivo, ja sutra idem u Zagreb

Kmkmhmmkmmmhmmmmmmmmmm

Da ja danas puno ne pišem jer previše toga mi se dogodilo a to previše je za mene stvarno previše. Prvo moram neke stvari riješiti, srediti i odraditi a onda će nadam se doći onaj period kada je opet sve happy i cool...

I moja najdraža pjesma koju non stop vrtim i pjevam dok trčim:

(prigodno)

Jej je je jeje!!!Ne smijem biti tužna i neću i pusa mojoj dragoj seki
I sretan 20 dan mojoj najčudnijoj vezi do sada.