• Komentari: Da/Ne

• Design by Bubamara.

Došla ja danas malo na komp i shvatim kako dugo post nisam pisala. Ne da ja nisam imala vremena nego dođem mrtva umorna za komp i onda vjesim na fejsu, čekam da mi se netko javi na msn-u od nekidašnjih ljubavi (moš si mislit) ili tipkam sa frendovima i umirem od smijeha. Onda pogledam na sat i vidim da je vrijeme za spavanje. Odem spavati tj. gledati film i to je to. U zadnje vrijeme čitam svoje stare dnevnike prije spavanja. Imam ih poveči broj. Opsjednutost sa ostavljanjem svog života na papiru počela je meni vrlo rano tako da imam gomilu bilježnica sa mojim ljubavnim, školskim, poslovnim itd. brigama. Strašno. A, koji sam ja lik bila i ostala. Nadam se da nema puno osoba na svijetu koje imaju život sličan meni jer stvarno kao da sam u nekoj komediji. Brigite Jones mi nije ni do koljena a prepoznajem se u knjizi o Shoppingholičarki koju obožavam čitati. Uživam u čitanju što je sve kupila i živciram se zajedno sa njom zbog financijskog stanjaStrašno.
Naravno počeli su božični blagdani, (meni još u desetom mjesecu) i naravno ja sam sada opsjednuta kao božičnom kupnjom tako da kupujem ne kontrolirano. Šta kriza u svijetu, nije ni čudo. Čak nekad pomislim da smo ju ja i moja seka izazvale. O mami da i ne pričam. Nego, ugl. auto je stigao. Već ja vozim kao prava. Eh, da me moj instruktor vidi. Naravno vidjela sam ja njega jel, prije par tjedana u subotnjoj fazi sramoćenja. Naravno osramotila se do bola. Možda on nije to tako gledao (nadam se) ali ja sa svog gledišta nemam komentara. U biti već sam se ja navikla na sebe kada svako malo izvalim ili napravim nešto što nisam trebala. Kad ja prvo neš napravim pa razmišljam a sada se pokušavam natjerati da prvo razmišljam pa djelujem. Al ne moš dugogodišnje navike tako lako promijeniti. Zato sam ja od svakog ponedjeljka nova osoba.
Nego što ima novo kod mene. Eto na poslu sve po starom. I dalje kmetovski. Naravno, novo što se događa je to da nas prisiljavaju da idemo u Zagreb na punjene druge trgovine. Tj. raditi tamo. Kvaka je u tome što i nije baš tako bajno kako ti pričaju tako da mi sve ne želimo ići. Ali naravno ako se proturječiš kao ja ispadneš govno. Ne znam što će biti i tko će sve ići ali od nas trideset i nešto naravno nas pet je uvijek na popisu odabranih. Ostali očito nisu dovoljno dobri za dodatno mučenje. I naravno što sam naučila na svoje posliću je da se moram udati i imati djecu da imam privilegije. Jer ovako svi smatraju da ako nemaš brak nemaš život i osobe koje ne želiš ostaviti.
No opet mi odvedu najdražu kolegicu. Prvo je nije bilo tri mjeseca negdje a sada opet ide i opet ja sama moram gledati kako ostale kolege živčane i ne kuže da bit posla nije samo ogovaranje, gledanje kako nekoga ocrntit, gledanje što drugi rade... nego i zezanje, smijanje i divna pauza od pola sata kada nas puste po dvije.
Ivana sretan rođendan Nadam se da ćemo raditi zajedno i kada dođeš iz Zagreba.
Ubila bi me šefica da ovo čita. Hvala Bogu da misli kako sam ja pretupava da znam pisati na tipkovnici i ići na internet.
No, slijedeće područje mog života je ljubav.
Naravno, sjajno i bajno kao i uvijek. A pošto je kao i uvijek bolje da ne pišem što sve ima. Mislim da mi je to područje čak i najkomičniji dio života. Nakon moje mesarske veze jednostavno me neće. I dosadili su mi osobe koje ne znaju što žele u životu. Koji ne cijene svoje cure, koji su toliko glupi i puni sebe.... Bitno da sam ja cool.
No, već dugo nisam nigdje putovala. Zadnje što sam bila bilo je u Zagrebu kada sam dobila malo slobodnog (ne moš vjerovat ali i toga ima ponekad na mom poslu). A tako bi voljela negdje otići. Malo se odmoriti od svega ali to je nemoguće jer pogotovo u dvanaestom mjesecu putovat ću jedino u mislima sa mojom blagajnom na kojoj budem stajala vjerovatno više od pola dana. Blagajnica hoće ići na godišnji!!!!!!!!
hehehehe

No odoh sada gledati film

Pusu šaljem


Huhuuuu tek je 12 sati i ona neće znati (moš si mislit)

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.