<	srpanj, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

• Komentari: Da/Ne

• Design by Bubamara.

Da se ne moram probuditi (hm, kao da sada spavam) za kojih pola sata, vjerovatno bi napisala jedan dugačak post. Ali to je u svakom slučaju i bolje, mislim da svoje osjećaje ne smijem previše javno pokazivati. Možda iz čistog razloga što ovo čitaju osobe koje bi se mogle naći u svemu tome a možda iz razloga što sam shvatila da nikada ne smiješ biti previše iskren sa takvim stvarima. Sutra ću spavati, zaspat ću na mjestu koje najviše volim. Na plaži! Volim kada me uspava zvuk mora, volim kada sam sama sa njim, volim sve ono što inače ne mogu imati…
Danas su mi se dogodile dvije stvari zbog kojih se osjećam… Jedna je toliko smiješna a opet tragična. Ova druga je trebala izbrisati ovu prvu, ali nije, samo joj se pridružila…
Ali to sam ja, privlačim sve ono što ne želim a što želim odvlačim od sebe. Veselim se malim stvarima a onda želim velike. Sanjam moguće pa to pretvorim u nemoguće.
A možda sam i samo smotana, u stvarima koje su mi važne. A te važne stvari ne znaju biti moje.
Možda zvučim tužno ali nisam. Ne znam biti tužna, taj osjećaj je vrlo kratko samnom. Dovoljno je da ga ostavim ovdje na blogu. Sutra imam važnijih stvari koje me čekaju a ono što neće biti neću ni spominjati.
Samo jedno pitanje, zašto se mi žene rodimo sa bolešću analiziranja svega, zar nam je to toliko potrebno?



I'm just a girl, what's my destiny?

Bemti, a nisam htjela ništa napisati!!!!

Danas je meni jedan od najdražih dana u godini! Na današnji dan se rodila moja najdraža osoba. Moja seka!
Seko hvala ti za sve što radiš za mene, što se brineš za mene, što si uz mene svaki puta kada plačem, svaki puta kada sam tužna, vesela, kada ti dosađujem sa mojim pričama o sebi, dečkima, što te davim sa svojim idejama ma hvala ti za sve što radiš za mene.
Jako puno te volim i želim ti sve najbolje i najljepše što ti mogu poželjeti!!



Ti si najbolje

Tebi je rodjendan
a ja praznih dzepova
al' Boze moj
nismo svi djeca finih kvartova

A pahulje, k'o proklete
na tvoj kaput lijepe se
i ne znam gdje povesti te
da nas maknem s ulice

Ref.
Jer ti si najbolje, najbolje
moj dobri andjele
od svega sto su mi donijele
sve ove sive godine
ti si najbolje
moj dobri andjele
za mene najbolje

Nekada plasim se
sto u meni vidis ti
a onda me umire
oci pune ljubavi

I bogat sam
k'o da sam kralj
i gospodar oblaka

I ne znam gdje
al' povest' ce me
ritam tvojih koraka



P.S.
Poruka za djevojku iz Slavonskog Broda koja mi je ostavila komentar. Javi mi se na mail ili na msn. Bilo bi super da se upoznamo. Tijekom sutrašnjeg dana mi se javi jer ja sam ovdje do četvrtka, pa ti mogu dati svoj broj mobitela.

Nemam pojma zašto sam već vjerovatno pedeset puta pritisla EDIT i prepravljala post. Možda jer trenutno ne znam kako bi opisala ono što želim. Ma možda i ne trebam, kao da je i bitno… Kada sam tužna onda sam puna riječi i inspiracije, kada sam previše vesela također a kada je ovo sada onda sam očito bez riječi… Čudno, sada kao da proživljavam nešto veliko… MA NEEEE, možda je to samo meni tako, bezveze je i kao da već nije tako bilo…

It's The Way You Make Me Feel

Umjesto da popodne provedem spavajući i odmarajući se ja buljim u kompjuter. Mislim da će mi ovih mjesec dana najviše on i nedostajati. Očito da se pretvaram u kompjuter frika pa ni ne sumljam ako mi u budućnosti slijedi kakvo odvikavanje.
Tako eto, prošla i subota. Sve je bilo fenomenalno osim jedne sitnice, koja baš i nije sitnica ali čudno bi bilo a da se ja napijem a da pritom ne plačem. Da netko ne bi slučajno mislio da sam plakala radi nekog tipa, ne. Toliko si ne bi baš dopustila u pitanju je bilo nešto sasvim drugo. Danas je sve opet super i toliko sam sretna što imam toliko super prijatelja, sestričnu, seku… Osobe koje me toliko vole i jako bi bila nezahvalna kada bi bila tužna i mislila gluposti.
A tek kakav sam poklon dobila od Petre i Jelene. Uz nešto što su mi kupili napravili su mi ogroman plakat gdje su napisale i nalijepile gomilu stvari iz mog i sekinog života i jednu istinitu bajku o nama sekama. Zakon! Od sada mi to vjesi na zidu u sobi. A tek kako sam umrla od smijeha kada sam vidjela umjetnost zamotavanja poklona od Nine, uglavnom umotao je poklon u wc papir i stavio kondom i dva tampona.
Ma uglavnom hvala svima koji su bili.
I Bože dragi, zar sam se morala osramotiti?!?! Neću u detalje, ja sam uglavnom kraljica sramote.
Da barem ima neka pilula kao ona kada se poseksaš bez zaštite pa ju kao popiješ da popraviš štetu jel, e tako bi bilo dobro da ima pilula za sramotni dan poslije.
No nema veze dogodila mi se i jedna super stvar koju ću imati kao svoju malu tajnu, barem za sada i koju ću riješiti kada dođem kući sa mora, nadam se.



Veliki pozdrav Andrei, Sonji, Maji, Sanji, još jednoj Sanji, Petri, Jeleni, još jednoj Jeleni, Nini, Antoniji, Prši, Anji, Tanji, Aniti, Josipu, Ani i Stjepanu koji su jučer bili kod mene i moje seke.

Eh, ja! Umjesto da podržavam moje prijateljice u mišljenju kako su muškarci svinje ja ovih dana tepem suprotno. Jučer sam cijelu noć slušala te priče o tome kako su jadni, kreteni, idioti bla bla, danas ujutro pročitam post moje Tanje koji se nadovezao baš na večerašnju priču.
Jesam ja bolesna što ne mislim trenutno tako? Mislim, nije da ponekad ne mislim i ja tako ali sada apsolutno ne. Trenutno im se čak i divim. Same smo si mi krive što padnemo na njihovu spiku,
što povjerujemo kada kažu da će se javiti,što trpimo njihovo vrijeđanje, što si dopustimo da nam bilo što kažu, što smo zaluđeni iako ih ni ne poznajemo, što zbog njih stavljamo prijateljice na drugo mjesto, što zbog njih odemo u drugi grad, što ih uopće gledamo… Općenito mi nije jasno zašto si itko dopušta da si upropasti dan, sat ili čak minutu razmišljajući o nekome tko ga ne ferma ili ne cijeni. Ma, iskreno, cure boli vas za sve. Zabavljajte se i natjerajte ih da vas gledaju kao kraljice jer to i jeste. Ne dozvolite da vam budu centar svijeta, ima puno boljih stvari što to zaslužuju. I ne mrzite ih. Nisu oni krivi što znaju živjeti realno. Dečko, hoćeš-nećeš i gotova stvar. Neće, ideš dalje, kao da je jedini. Hoće, super. I to je to. I još nešto, ne dajte da vas zavlače. Ako kažu da će se javiti i to ne naprave pa ne da ih samo trebate prekrižiti nego ono: HALO, dečko, pa što si ti umišljaš?!?!. Mislite na budućnost. Uf, da, danas sam puna samopouzdanja i energije da tako razmišljam. Cool!!! Jeaaa!!
Znam da ću mišljenje promijeniti možda već večeras nakon što nekog vidim ili nakon što mi netko opet obeća ono što neće ispuniti. Ali možda i ne. Možda sam samo naučila neku lekciju koju sam trebala već davno.
I velika pusa svim budućim dečkima zbog kojih ću se možda vratiti na svoje staro mišljenje poput mojih prijateljica. Jedva čekam da vas upoznam.

I pozdrav svima koji večeras dolaze kod mene.

Nisam baš imala namjeru danas pisati post tj. mislila sam da ću raditi neke druge stvari ali eto mene za kompjuterom i tipkam, tipkam i opet tipkam.
Ove vrućine me ubijaju, mislim nije da ih ne volim i vjerujem da bi bilo još gore da u stanu nemamo klimu ali više ne znam što bi obukla da mi vani bude manje vruće, jednostavno nema te kombinacije.
Onda zamislite kako mi je na trčanju. Još se i rolam pa nakon toga slijedi hlađenje i moje i Jelenino jer kako izgledamo nije baš za svačije oči. A ohladi se ti na 40 stupnjeva. Ali ja sam i tako vječno rumena u licu pa… Već kada sam kod toga nešto što me ponekad užasno živcira je kada mi netko obavezno mora napomenuti kako sam se zarumenila ili u tom stilu. Da, HALO, već je opće poznato da nisam blijeda u licu nego rumena. Eto sada javno izjavljujem, za sve koji to nisu znali.
Sutra slavim rođendan, zajedno sa mojom sestrom. Je da mi je rođendan za 15 dana ali pošto slijedeći tjedan idem na more gdje mi neće biti ovi prijatelji moram proslaviti sada.
Nego nešto o čemu sam htjela malo pisati je nešto što me kretenski živcira. Pijanstvo- a ne sada pijanstvo kao pijanstvo nego osobe koje tvrde da su pijane, da su se napile ili već što a popile su gutljaj bambusa, jedno pivo ili bolje rečeno samo coca-colu. Nikad mi nije jasno čemu to foliranje? Mislim ako ne popiju jasno je da ne vole alkohol i biti pijani i sada mene zanima zašto onda na sva zvona davati da su pijani kada osobe oko njih vide i znaju koliko piju ili koliko su popili? Glupo mi je ako tako pokušavaju biti cool ali eto neka im je. Oni su cool, mogu se napiti od gutljaja bambusa. Svaka čast!
Onda preseravanje kada je netko tko se netkome sviđa u blizini. Uopće ne znam zbog čega me to isto živcira ali eto, ne mogu si pomoći. Pogotovo kada je ova situacija. Znači izađu tri prijateljice u grad, dvije su super raspoložene a treća je u nekom teškom bedu i to sve dok se taj netko ne pojavi. E onda je sva cool i u elementu sve je super. Uf, na to poludim. Zanima me jel onda recimo toj osobi nije stalo do prijateljica koje ju vole a pred kojima je toliko u bedu zbog gluposti a netko tko ju recimo ni ne ferma je zaslužio njeno najbolje raspoloženje? E, da tužno i vjerujem da se mnogima to događa samo se nadam da vi niste jedne od tih osoba koje to rade.
I što me recimo najviše živcira su osobe koje ti se prave prijatelji. Nažalost kad-tad se otkriju a onda su i dalje oni ti koje si ti iznevjerio a ne oni tebe. Ne znam kako neki zbog nekog ne definiranog razloga mogu prekinuti prijateljstvo. Meni se to par puta dogodilo. Osoba koju ja smatram svojom jako dobrom prijateljicom na kraju se ispostavi kao osoba koja te gleda kao nekoga kome pridoda apsolutno sve svoje loše osobine. Za mene su to psihički bolesne osobe jer nitko normalan ne gubi prave prijatelje, ne gubi osobe kojima je do njih stalo… E, tako neke stvari uvidiš tek kasnije. Ja recimo osobno, stvarno mi treba jako puno toga da neku osobu počnem gledati na neki recimo loš način, da se naljutim na nekoga ili već što. Ali ne mogu reći da trenutno nema osoba koje sam ja do nedavno jako voljela i koji su mi pokazali neku svoju sasvim drugu stranu sebe. A zamislite ovu situaciju. Znači ta vaša prijateljica kada je imala rođendan vi ste ga jedva čekali, otkazali sve svoje planove, naravno došli da bi ona vama kada vi imate rekla kako neće doći i to ne zbog razloga koji je ne odgodiv, ne zbog razloga koji je razlog nego eto tako, zbog razloga- nisi mi važna. E, na takve osoba ja gledam tada drugačije. Iako ja sva svoja prijateljstva ne gledam kao loša. Meni nikada sa nikime nije bilo loše. I nikada se sa nikime nisam družila na silu ili zbog neke koristi. Ja na to gledam samo na jedno prijateljstvo sa lošim krajem. A i ne volim te osobe manje nego jednostavno nemam više što sa njima raditi niti se truditi oko njih.

Žohari, i to neki čudni, mali, bljak haraju našim gradom. Umirem od gađenja kada ih vidim. Nekada su bili samo na našoj zgradi ali sada su po cijelom gradu. Jučer sam se šetala sa Jelenom, bilo je negdje oko pola jedan ujutro i kako nije bilo ni žive duše vani samo se čulo kako oni padaju da svake zgrade (žoharsko samoubojstvo).
Fuj! A najgora priča je ta da je meni u srijedu jedan bio u KOSI! Naravno koliko dugo nemam pojma, ali taman sam sjela na krevet kao gledat ću film i trenutak kada sam skužila da je on tamo je bio katastrofa. Naravno neizbježni vrisak, pretres kreveta, pranje kose i moje lice puno gađenja. Zato, Petra, moja podrška u pretraživanju cijele kuće prije spavanja.
Trenutno čak jedva čekam one skakavce, guštere i dobre stare pužiče na moru.
I kako će mi samo čudno biti na moru bez svih silnih buka uz kojih se budim. Na moru nam je ulica poprilično mirna a i ujutro osim zvuka mora ili ljudi koji povremeno prođu sigurno nema ovakve buke na koju sam već navikla. Sada nam uvode plin u zgradu pa ju cijelu buše. Ode nevinost moje zgrade. Sada je ponosna žena.
Neki dan smo napokon napisale ljetno pismo. Najme, Jelena i ja svake godine pišemo pismo o tome što nam se događalo tijekom godine. Zaklele smo se da ćemo to raditi i ako se ikada posvađamo, ostarimo, poludimo… Spremamo ih sve zajedno i kada ih čitamo umiremo od smijeha. Super je prisjetiti se nekih događaja koji ti ispare iz glave. Ovako ih barem imamo sve na okupu.
I poseban pozdrav mojoj Petri koja zajedno sa mnom za sutra ima jedan plan, ili kako Jelena kaže bolesni plan.

I veliki pozdrav dečku koji ne odustaje.

Velika pusa

Ne znam zašto uvijek kada počinjem pisati post prvo moram nekih sat vremena čitati gluposti po netu pa tek onda se bacim na pisanje. Naravno ispari mi iz glave sve moje "divne" rečenice i onda slijedi sat vremena razmišljanja a uz to si još krenem puštati glazbu pa se svako malo uživim u pjesmu pa i na to ode sat vremena, tako da ću uskoro morati uzeti cijeli dan slobodan da bih nešto napisala.
Trenutno sam u mukama mog nosa koji neprestano curi, kašljem svako malo a toliko sam bila promukla još u petak da sam recimo tek danas progovorila kada sam kupila cipele. Znam ja što je moj najbolji lijek, shopping.
Tako eto ja sam se počela opskrbljivati za more. Iako cipele nisu za more ali kupaći jesu. Imam tri nova kupaća i bolje da ne navedem broj koliko ih sada imam sveukupno. Eh, kada se krenem pakirati. Definitivno tada nisam praktična. Ponesem pola kuće. Ali ipak mjesec dana treba živjeti na moru a pogotovo ove godine kada planiram biti cool. Znači, teška misija me čeka pogotovo ako se slomim tamo na nekoj nizbrdici sa rolama.
Eto, ja nisam ni znala da je u petak bio petak 13-ti. Inače kao ne puca me film kako je taj dan grozan ali meni je ovaj definitivno bio. Toliko se sramotit u jednom danu nisam dugo ali da sam se samo sramotila bilo bi ok… Sve u svemu dan mi je završio tako što me jedan "predivan", mali dečko pokušao zažvaliti ali hvala Bogu na mojim brzim refleksima pa je taj fatalan poljubac završio na mom vratu. Došla sam kući živa (Thanks God) i dobro da sam tek onda saznala da je bio petak 13-ti jer da sam još razmišljala o tome vjerovatno bi privukla još više nesreća. Ali i dalje ne vjerujem baš u to i jedva čekam novi (oprostite na laganju).
E pa subota mi prošla nešto ozbiljnije. Tisuću puta sam si rekla da neke stvari neću ponavljati tj. da ću prijeći preko njih ali čovječe, ja kao da sebe ne slušam. Inače se mrzim svađati, mrzim se prepirati, mrzim bilo kako nekoga povrijediti ali kada si netko uzima za pravo to tebi raditi onda nema pomoći. Općenito su meni neke stvari ne jasne. Znači budeš sa nekim dečkom jednu noć i tu večer ste si super dok ona jednostavno ne prođe. Onda se javljaju neki drugi osjećaji ili si ti krava ili je on kreten. Nema više prijateljstva, nema smijanja, zezanja samo neka glupa igra tko će koga više povrijediti. Istina, iznimaka ima i ja ih čak imam, ali kada ti se dogodi da se nađeš u toj goroj situaciji nema druge nego da tu osobu pustiš da misli ono što želi. Bude ti glupo što on o tebi ima takvo razmišljanje ali neki jednostavno nikada ne odrastaju po tom pitanju i nema smisla se u tu glavicu miješati.
Meni odaljiti se od neke osobe ne znači da ju ne volim, da mi nije i dalje draga nego jednostavno bolje imati u sjećanju lijepe stvari i ne dopustiti da se netko prema tebi ponaša onako kako nisi zaslužio.
A netkome želim sve najbolje i da jednom uspije doseći onu granicu savršenstva u kojoj misli da je.
I'm not in love
It's just a faze that i'm going through
I'm always looking for something new
(Enrique Iglesias - Not In Love)

Ali naravno svaka moja kao završena priča ima nastavak. Tako i jedna sasvim druga je dobila nastavak. Prvo baš me zanima hoće li moj Dance boy ispuniti ono što mi je rekao već treći puta(iako se držim onoga, ne vjeruj muškarcima, lažu) ali nakon onog plesa kojeg sam vidjela barem se imam čemu smijati slijedećih sto godina. O Bože, nadam se da me u budućnosti čeka netko normalan.
No toliko o tome

Iako bi trenutno voljela biti na jednom sasvim drugom mjestu. Možda ne bi bilo tako dobro kako ja zamišljam… Ali, vjerujem da je život pun iznenađenja i da se nikada ničemu ne treba prestati nadati.
U subotu slavim rođendan sa sestrom. Inače moj je 4.8. pa prije nego odem na more slavim ga ovdje a onda naravno i tamo.

I bemti rasprodaje, ja više nemam gdje držati sve svoje stvari.

Svako malo kada počinjem pisati post imam dojam da bih mogla napisati knjigu a ne post. Onda opet razmislim i sjetim se da neke stvari ipak ne smijem pisati iz razloga što ovo čitaju ljudi koji me znaju i koji bi se ponekad mogli naći u priči. A danas razmišljam o tome i mislim si kako u biti to nema veze. Tj. da me treba biti totalno briga. Kao da bi njih bilo briga kada bi se ja našla u nečemu njihovom. U biti blog je zeznuta stvar. Ja recimo volim pisati kada sam tužna. Ne samo blog, nego bilo što. I nakon što napišem sve što me muči osjećam se bolje i opet je sve po starom. Ponekad čak više volim pisati nego pričati o tome kada me nešto muči. Mislim da se bolje i izrazim pišući nego pričajući. Kada pričam previše sam zanesena sa svime da nikada ne znam objasniti ono što želim.
Jučer mi je bio apsolutno dan za ubit se. Imala sam vrlo visoku temperaturu, glava me je koma boljela, pričati uopće nisam mogla… U biti sve je počelo u ponedjeljak kada sam se osjećala grozno, svi su me živcirali a pogotovo izjave mladog gospodina koji očito ponekad ne razmišlja kada priča. I onda dođem kući i kada sam izmjerila temperaturu shvatila sam čemu sve to.
Ali danas sam opet super. Sva sreća da u zadnje vrijeme svaki puta kada sam bolesna ne budem duže od dva dana. Organizam mi je očito dobro opremljen(hm).
Nego eto, prošli su nam Vezovi. Iskreno sve je bilo super iako meni osobno su se dogodile neke stvari bez kojih bi sve puno bolje bilo. Ja sam rođeni pehista i to je to.
Prvo, mislim da moram prestati pričati kada me drmne alkohol. To je praktički strašno. Uvijek kažem nešto ili napravim što mi je u tom trenutku ok a kasnije bi samu sebe nalemala po guzi(khhhh). E, već kada sam kod alkohola, molim vas, nikada, ali baš nikada nemojte smiješati gusti sok, votku i coca colu. Ne da ima grozan okus nego i izgleda tako.
Ovaj vikend su bili i koncerti(napokon) i to Severina i Colonia. Na Severinu smo zakasnili kojih petnaest minuta ali svejedno smo se pogurali u gužvu. Iako čim sam ušla u šator osjetila sam kako se nekotrolirano znojim. U biti gdje god bi pogledala vidjela bi masu mokrih ljudi. Imala sam osjećaj da bi svi zajedno mogli napuniti bazen. Ali bez obzira na sve mi smo se bacale i to pogotovo kada nam je Severina otpjevala Paloma neru koja nas je vratila u naše super provode petkom. Baš smo se sada za Vezove uspjele i skoro sve okupiti pošto smo se sve razdvojile neke zbog posla, neke zbog dečka, života… Ali Paloma Nera je uvijek hit. hehe
Jedino što nije otpjevala moju Adio ljube koja me veže uz nekoga tko mi se s vremena na vrijeme vrati u život. Ali zato sam izgubila glas pjevajući Od rođendana do rođendana. Pjesmu koju svaki rođendan pjevam sama sebi a pošto mi je rođendan uskoro evo samo za mene:


Koncert od Colonie mi je bio još bolji od Severininog. U biti njih više i volim a postala sam im fan još prošle godine kada sam bila na Krku na njihovom koncertu. Tamo su mi bili fenomenalni a i ovdje su bili takvi. I dok cure bulje u njihove plesače(ja inače više volim dečke tipa: mršav sam, skoro da se ne slomim) ja sam očarana sa njihovim plesačicama. Te ženske tako dobro izgledaju. Joj da je meni tako plesati. Trenutno mislim i da pokušam prvo bi ostala paralizirana u kralježnici, nogu bi vjerovatno slomila, a i odjeću ili bi mi se poderala dok bi izvodila koji zaokret tijelom ili bi ju jednostavno izgubila… Tako da… Ako ništa drugo barem smo se naplesali i tako bye, bye koncerti u Đakovu do slijedeće godine.
Ovaj vikend nisam ni spavala. Nedjelju sam cijelu provela radno i podočnjaci su mi bili veći od cijele glave. Naj happy sam bila jer mi je došla prijateljica spavati kod nas dva dana. Nju obožavam a kako nije odavde ne viđamo se često pa smo se ovaj vikend maksimalno zabavile.
I Ana sretan ti rođendan, još jednom!

Jeste kada upoznali nekog na prvi pogled super tipa? Naravno upoznate se još prije nego se baš zapravo upoznate. I sve krene super da bi na kraju on ispao baš onakav kakvog nas svi uče da ih se klonimo.
Jedna situacija. Znači tip, tvoj tip, koji ti se praktički počne sviđati jer dečko zna kako s tobom. I nakon što te se riješi tako što kaže da je pijan i da se sutra vidite i čujete, naravno povjeruješ mu, kreneš kući ali hvala bogu na slabom mjehuru i wc-u koji je na kraju kafića. I tako nakon što izađeš iz wc, staneš još malo sa frendicom u kafiću slijedi ovo:
Prijateljica: «Gle, jel ono onaj tvoj tamo, vidi što pleše? (pleše u stilu plesača iz Colonie, samo u puno gorem izdanju).
Ti(ja), (okrećeš se i gledaš, pogledaš prvo ples a nakon toga drugi šok) : «Da, to je on i žvali se sa nekom ženskom».
Još uvijek u nevjerici, i nadi da se dioptrija pogoršala buljiš dok on prvo malo izvija bokove a zatim guta ženskino lice. I gledaš dok se ne uvjeriš a zatim što drugo preostaje nego da odeš.
Bolje neke stvari shvatit na početku, puno manje su bolne…
Slijedeći dan i tako je sve po starom, samo ovaj put bez njega, uostalom to je staro, zar ne?

I za kraj prigodna pjesma:


I veliki pozdrav mom mačku Pedi koji je uzaludno zaljubljen u mačku koja se stalno seksa sa drugim: Pedo ima još mačaka, nije ona jedina!

Trenutno se osjećam kao invalid. Za sve je kriva moja upala mišića. Naravno bez obzira na moje trčanje očito je da postoji još stvari koji moje mišiće dovode do stanja bola. Počela sam ponovno vježbati tae bo kojeg obožavam a kako sam si kupila i role praktički ih ne skidam sa nogu. Čak i bez obzira na to što sam se već zabila u grm, tresnula na igralištu… Idem do kraja, samo slomljena noga(poput Severine) će me očito zaustaviti. Zato je dobro imati ne guzu, nego guzicu. Ja se na svoju redovito bacam i sve ok.

Danas ujutro su me probudili majstori koji su proizvodili takve zvukove sa svojim bušilicama da sam imala dojam da razbijaju zgradu. Mislim, djelomično i jesu. Inače meni ne smeta nikakva buka ali ovo je bilo katastrofalno. U biti stalno se nešto radi u našoj zgradi da imam dojam da su svi mogući majstori bili ovdje. Što je najsmješnije mislim da su svi imali barem kratki razgovor sa barem jednom babom iz moje zgrade. One su glavne kada su neki radovi. Ili bolje da kažem one stalno misle da su glavne. Jedna je stvarno ekstra women (iliti grandma). Jednom je iz podruma nosila tako teške daske i tko zna što sve ne, za što mislim da bi i nekom jakom muškarcu otpala ruka. Uglavnom, bake su glavne i ne mora me biti ni strah kada dolazim kući jer me one čekaju budne da prokomentiraju u koliko sati sam ovaj put došla kući i sa kime.

Ide mi na živce što si poneke osobe svašta dopuštaju, umišljaju… U biti što si bolji prema nekome smatra te idiotom. Žalosno je kada jednom shvatiš da nekome pokušaš biti prijatelj a to završi vrlo glupo. Iako mene ne pate više takve stvari. Samo sam htjela spomenuti jer u zadnje vrijeme mi se nekako čini da su svi malo previše arogantni, umišljeni i uzimaju si pravo nekoga povrijediti. A čemu to?

Ma ništa se ne treba shvaćati previše tragično. Nekako sve dođe na svoje mjesto. Neke stvari ti tek kasnije postanu smiješne i shvatiš kako se sve odvija za tvoje dobro. I dobro je kada si živčan zbog nečega tako smiješnog, nečega novoga u životu, možda nečega što neće nikako završiti ali nešto što te vrati na staro.

Čemu li samo ovo služi?


I velika pusa svim mojim prijateljima(čak i onima koji misle to da nisu).

Ne znam zašto ja skoro nikada ne zapamtim kako se netko zove. Onda muku mučim kako izvući iz nekoga da ponovi svoje ime a da ne ispadne da se ja ne sjećam. E, kad moj mozak očito nema funkciju pamćenja imena pa se ispričavam svim mojim novim poznanicima što nemam pojma kako se zovete.

Jučer je bio koncert Hladnog Piva! Naravno bilo je zakon i svima koji su bili u Đakovu a nisu bili na koncertu neka bude žao! Meni su posljedice gubitak glasa i vrat koji danas jedva mičem. Sada skupljam energiju za nadolazeći vikend kada mi dolazi frendice iz Zagreba i Belišća. U biti sada je super zbog Vezova pa se svaki dan do jutra može biti vani.


E, da! U petak sam imala svoju prvu bračnu ponudu (u prijevodu: Curo padni na to). Petra i ja smo upoznale neke tipove za koje sam ja prvo mislila da rade na cestama ali se na kraju ispostavilo kako dečki su ovdje na obuci u vojsci jer će ići u Afganistan. Dečki su skoro svi iz Dalmacije. Što ih spopadne da odluče ići tamo ne znam ali kako se kaže, netko mora.

Uglavnom u zadnje vrijeme mi se dogodilo toliko toga. Što normalnih, što ne normalnih stvari ali nekako mi se trenutno ne piše o ničemu. Bitno da je sve super jer sam odlučila da u mom životu trenutno nema mjesta živciranju.

A i pjesma ponekad može reći više od mene.