• Komentari: Da/Ne

• Design by Bubamara.

Eto mene opet! Skužila sam da kada sam poprilično umorna tražim sve moguće načine da taj svoj umor još više produbim pa recimo sada umjesto da spavam pišem post. Buljim u ekran sa tisuću različitih scenarija i razmišljanja i gluposti koje se vrte u mojoj glavi. Nevjerojatno o koliko ja stvari mogu misliti, izanalizirati i donjeti kao neke zaključke koji sutra više neće biti zaključci nego problemi. Eh, da, baš...
Uglavnom danas sam radila i to praktički cijeli dan. Trenutno me toliko bole noge ali dobra stvar je ta što barem znam da ih imam.
Nego, danas opet došo jedan čovjek iz Piškorevaca i već negdje deseti put sam čula njegovu priču o tome kako ima sto imanja i sve zarađeno krvavo, sina nekog projektanta koji bira curu i kčer profesoricu... I uvijek kad odlazi kaže mi ovo: "Idem, boli me kralježnica, idem na rehabilitaciju zbog teškog rada". Već napamet znam sve njegove rečenice i toliko mi je teško suzdržavati se od smijeha dok u glavi zajedno sa njim izgovaram iste rečenice, ali se sama sebi divim kada uspijem. Eto, bemti sada mi još više žao što mi sudbina nije dopustila da ostanem sa hm, dotičnim nedavnim. Lijepo sam mogla živjeti u Piškorevcima i svaki dan slušati gospodina sa istim rečenicama.
A naravno ja ne bi bila ja kada ne bi sretala i stariju gospodu perveznjake. Tako eto ja danas jedva u ruci nosim teške knjige i samo što ne padaju iz ruku zaustavlja me čovjek koji zna moju baku i viče nasred korza kako je moja baka rekla da bi dotičnog gospodina političara željela imati u svom krevetu a njena kčerka će ih ostaviti same jer moja baka, ne zna on zašto, želi biti sa gospodinom političarem sama(da napomenem da moja baka nije to rekla, iako se ne bi začudila i da je).
Zatim gospodin sa sretnim kišobranom koji nam je doveo svog najboljeg prijatelja i koji jedino što je pitao kada sam mu dala knjigu je bilo:"Jel ima seksa unutra?" Nakon toga je gospodin sa kišobranom pito za moju baku, koju sam mu ja kao obećala i reko mi da nije važno koliko mi baka ima godina, bitno da se zna okretati(za hm, neću sada u detalje).
I onda što reći: PRIZNAJEM, PERVERZNA SAM I TO OČITO SE VIDI NA KILOMETRE (kada čak i stariji ljudi imaju potrebu da mi sroče koju svoju seksy rečenicu(ajd hvala Bogu da se meni ne nude)).
Sada baš tražim na you tubeu neki spot i pjesmu koja bi odgovarala ovom mom postu i ništa. Prvo što sam upisala je Ubi me(ne znam zašto ali očito iz nekog razloga). Ništa sve sami narodnjaci. Neki, Ili me ljubi ili me ubi. Ajme, to bi mogla pjevati. Eto našla sam si nešto, ovako se zove: Ubi se! Taman.
Ne kužim pjesmu od Ivane Banfić: Otisak prsta.
Tvoj otisak prsta, na meni...
Ubila bi se da imam otisak prsta od nekog dečka.
Zar je to uopće moguće osim ako te toliko jako pritisne ili umoči prst u nešto pa pikne.
Uglavnom, da ja skratim priču. Jedna napokon sretna vijest u životu mom koji je od danas kao trebao krenuti na bolje je ta da ću možda(ali, možda možda) ići u Istambul za doček nove godine. Pripreme su u tijeku pa što bude. Valda se u Turskoj neću sjetiti Krakowa.
Uglavnom da se ja sada ne bi počela sjećati i pričati o dečkima sada bi kao trebala prestati tražiti pjesmu na you tubeu i sama napisati pjesmu, ići na spavanje i prestati očekivati nečiju poruku. I tako mi je mobitel bačen u ladici, stavljen na nečujno i spreman na poruku koja vjeovatno nikada neće doći(po običaju, sudeći po situaciji).
E Miki moj, samo ti ne piši...
I idem sada na spavanje iako ću sada prvo prije toga morati obaviti još nešto(piškit).

I eto od mog silnog traženja jedna pjesma za mog sada bivšeg dečka uz prigodne riječi....U izvedbi Severine i mog glasa koji se čuje samo ako ste kraj mene....



I još jedna prigodna za naš zadnji ne ostvareni dogovor:
I poruka:SLUŠAJTE KIŠU


Pusa svima

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.