<	svibanj, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

• Komentari: Da/Ne

• Design by Bubamara.

Moj projekt, od sutra sam nova osoba je kao po tisućiti puta krenuo. Sada mi fali Ana da mi se pridruži. Ana vrati se iz Zagreba, hitno! Naravno nikakve promjene, sve po starom osim što umirem od smijeha kada se sjetim bilo koje scene jučer što se dogodila. Ljudi, ma kakve sapunice, komedije, horori, akcioni… Samo neka se snimi moj život i oskar je siguran. Naravno kući sam došla kada je već svanulo, zaspala sam kao mala beba i nisam se mogla probuditi. Propustila sam čak i shopping sa svojima , što nije baš uobičajeno za jednu shoppinholičarku ali kada mi se oči jednostavno nisu mogle otvoriti. K'vragu.
Ali sve u svemu sada je nekako opet sve normalno. Ipak ću se ja uvijek držati onog svog kako sve završi dobro. Barem meni je. Neke stvari je stvarno potrebno ostaviti iza sebe i bez ikakvih loših misli nastaviti dalje. Ja kada nekog zavolim, nema šanse da mi ikada postane grozan, ma što da mi napravi. Ima li još takvih ljudi? Ili sam po tom pitanju jako glupa.
Ali nije važno, čak mi se ni ne piše o tome. Ne piše mi se o ničemu trenutno sam totalno ravnodušna prema svemu i sretna. Čak i ako je ovo sve kratko, bitno da sam ja sve riješila, barem sama sa sobom.

I pozdrav jednoj mojoj dragoj prijateljici bez koje ne bi mogla zamisliti život i evo samo za nju jedna pjesma:


I šaljem pusu onim mojim smiješnim luđakinjama sa kojima sam jučer prvo izašla.Posebno Silviji koja me uvijek nasmije do suza. Kakve pehove imamo sve bi uskoro mogle završiti u crnoj kronici.

Ponekad sama sebi idem na živce, kao sada, jer jednostavno zanima me, gdje mi je kočnica? Kada ću jednom napokon odrasti i početi gledati na neke stvari kao većina ljudi? Mislim da previše sanjarim, da previše vjerujem u stvari u koje ne bi trebala, da imam previše energije i volje za sve to. Možda je u neku ruku to sve i dobro ali kada shvatiš da ni jedna osoba nije poput tebe, barem ne one sa kojima provodiš vrijeme i nije baš dobro. Ponekad te, baš te osobe ostave samu, ne uvijek ali nekako se to dogodi baš kada su ti potrebne. Kada zalutaš u neki čudan krug misli i osjećaja. Možda te ostave kada ih trebaš, možda kada želiš nešto raditi a ne možeš sam, možda ne znaju što su učinili ili znaju, možda i ti razumiješ ali kada mogu sa drugima zašto ne mogu i sa tobom. Ali to su sve glupa pitanja koja imaju odgovora samo što su ti odgovori još jedna posebna tema.
Ne volim onu glupo zločestu crtu koju prepoznam u nekima meni jako dragim osobama kada mi kažu nešto što ne bi trebali. Vjerovatno ne razmišljajući jer neke stvari se ne govore, barem ne u trenutku kada je to nepotrebno.

Ne znam što mi se događa ali imam takve glupe snove. San mi bude super ali ja u njemu stalno plačem. Mislim da se u životu nisam isplakala toliko koliko sam se isplakala u snu u zadnje vrijeme. Recimo jučer sam sanjala da sam u lunaparku i vozila sam se u nekom čudnom vlaku i osjećaj je bio super ali ja sam cijelo vrijeme plakala. Nema smisla ali nadam se da će mi prestati ti snovi i jedva čekam da sanjam opet nešto takvo ali da se ovaj put smijem.

Današnji dan mi je i tako sav nekakav čudan. Jedan od onih koji bi bilo bolje prespavati. Jadno je što se nije dogodilo ništa takvo strašno, ništa zbog čega bi se trebala osjećati ovako zbunjeno i možda čak i tužno. Ali svi ti osjećaji su prolazni, trebam ih samo malo više potisnuti u sebe. Nije grijeh tako se osjećati ali više volim onu svoju veselu stranu, nekako je više ja.

Jedno od meni jako smiješnih starih vjerovanja je ono kada spavaš prvi puta u nekom krevetu da ćeš se udati za onog koji se pojavi u snu ili druga verzija da će ti se dogoditi ono što sanjaš. Najgore je to što ja stvarno kada idem spavati napomenem ostalima to i mislim da čak u tom trenutku i vjerujem. Naravno do buđenja jer mi san pretežito bude katastrofa a i osoba u njemu nikada mi nije po mjeri tako da bračnu ponudu redovito odbijam. Ovaj vikend sam provela na selu. Moj san u novom krevetu čak nisam ni zapamtila. Sada jeli to od vrlo malo sna ili užasa koji mi se treba dogoditi ili za koje se sada trebam udati ne znam stvarno. Ali najvažnije od svega je to što sam barem na kratko pobjegla od svakodnevnog života u nešto tako lijepo. Nikako se ne mogu prestati diviti ljepoti koju sam vidjela da sam već počela razmišljati da se pridružim CDromovima (u prijevodu ciganima) koji su jedini tamo ostali slobodni i započnem novi život kao djevojka sa sela. Povod odlaska je bio rođendan od moje prijateljice. Kako smo ga proslavili pa… Možda bolje da preskočim neke sitnice i detalje. Još uvijek se smijem kada se sjetim nekih stvari. I tamo smo se smijali bez prestanka i moj prvi ozbiljan izraz lica je bio kada smo odlazile kući. Stvarno ne kužim ljude koji ne vole putovati. Ja volim svagdje otići pa makar i negdje blizu kuće. Ništa ti ne može zamijeniti sjećanje, ljude koje upoznaš i stvari koje si vidio. Joj, jedva čekam da opet negdje idem. Volim svoje Đakovo ali postoje još milijuni mjesta u kojima bi se voljela probuditi i provesti cijeli dan.

I da riješim štafetu koju mi je proslijedila Glumica a prosljeđujem ju svima koji ju pročitaju a pišu blog.
1. SAVRŠEN DAN
Dobijem neke velike novce na nagradnoj igri od neke bogate firme gdje ja odem isti tren po njih i upoznam njihovog mladog direktora koji se zaljubi u mene i ja u njega i zajedno odemo u shopping sa mojim nagradnim novcima… Naravno nakon tog dana od uzbuđenja bi pala u komu i umrla tako da ipak moram napisati nešto stvarnije. Naravno sve ne stane u jedan dan pa kada jednom dobijem pitanje koji mi je savršen mjesec onda napišem sve.
2. ŠTO VAS PRVO NA LJUDIMA PRIVUČE?
E sada zavisi. Ako se to odnosi na ljude općenito onda svakako smijeh. Obožavam ljude sa kojima umirem od smijeha i koji me ne gledaju čudno kada provalim neku glupost. A ako se ovo odnosi na dečke onda je to svakako faca. Oči pogotovo. Ako ima pogled kakav ja volim gotova sam. I volim kada neko fini miriši onda sam gotova do kraja.
3. KOJE VAS STVARI ŽIVCIRAJU I SMETAJU KOD LJUDI?
Živciraju me osobe koje imaju umjetni smiješak. Smiju se samo da ljudi misle kako im je sve savršeno. Ne volim osobe koje se ne znaju zabavljati, kojima je sve dosadno, koje misle da svakome mogu svašta reći. Smeta mi kada netko nešto kaže a drugo napravi… U biti nitko nije savršen tako da u biti vjerovatno mene živciraju ljudi koji su moja totalna suprotnost a ja živciram ljude čija sam ja totalna suprotnost.
4. DA MORATE BIRATI, BISTE LI IZABRALI ULOGU ČOVJEKA KOJI IMA NOVAC I KARIJERU A NEMA VOLJENU OSOBU PORED SEBE ILI ULOGU ČOVJEKA KOJI NE ŽIVI U OBILJU NOVCA, ALI PORED SEBE IMA VOLJENU OSOBU?
Trenutno sada u ovom periodu koji me sada drži možda čak i ovo prvo ali ja koja nisam normalna što se tiče ljubavi bolje da ne serem i kažem ovo drugo.

I želim dobru zabavu svim maturantima i sretan oporavak kada slijedeći tjedan shvate koliko će im u biti škola faliti cijeli život i svaka čast iznimkama koji to neće shvatiti.

Znate onu: Pazi što želiš da ti se ne bi i ostvarilo. E, pa ja sam odlučila da ću malo stati sa tim svojim željama. Jeste gledali onaj film Just My Luck? Uglavnom cura poljubi dečka i sva njezina sreća pređe na njega. Mislim da se to meni dogodilo prije par mjeseci. Teško da ću tog dečka naći da opet sve bude po starom tako da sam odlučila da više neću željeti da mi se to jednostavno ni ne ostvari. Sada sam se sjetila jednog rođendana koji je bio ove godine. Naravno prijateljica , ja i gomila nama poznatih a opet ne poznatih ljudi. Naravno sve bi bilo ok da to nisu bili sami dečki. Naravno kao uvijek na početku sve bude relativno dobro dok svi malo ne popiju. Na taj rođendan se nikada neću moći požaliti jer je bio super ali da ću ikada zaboraviti to nikada. Ponekad se zezaš kako ćeš napraviti ovo, ono, završiti sa ovim biti tu i tamo. Tako smo se i nas dvije zezale i cijelu tu zezanciju pretvorile u stvarnost. Dan poslije to više nije zezancija ali da moraš riješiti neke stvari to svakako da. Baš nakon tog rođendana promijenilo se puno toga, meni ne toliko ali jednom meni jako dragoj osobi da. Ali znam da će se jednog dana sve riješiti i da ćemo se zajedno smijati svemu ovome. Ali sada ovako kada gledam na sve općenito ne kužim kako si neki ljudi mogu svašta umisliti. Neki dečki pogotovo. Kako uspiju ne imati osjećaje? Kako ih zbog nekih drugih osoba mogu ako ih i imaju sakriti? Ali ne oni su face, oni se zabavljaju, oni mogu što žele e pa ne ide to tako uvijek. Svaka čast iznimkama ali uvijek smo okruženi kretenima koje ako po ničemu drugom barem prepoznaješ po istoj odjeći.
Svi jednom pokažu svoje pravo lice, možda baš kada imaš sreće i naletiš kada im je loš dan a možda baš i kada taj dan i nije loš nego je to samo dobra isprika. Nije ni važno. Prijateljstvo i ljubav se ne miješaju, jer ponekad shvatiš da ti ta osoba nije ni pokušavala biti prijatelj i da joj služiš kao udica da upeca druge ribe.
U subotu idem na jedno malo kratko putovanje. Na jedan rođendan. Opet je sve po starom. Sretna sam jer sam napokon u nekim stvarima odrasla, jer imam normalan život, jer sam ponekad čudna, jer se volim smijati, jer volim uživati, jer sam ovih dana odlučila biti jako sebična. Ja sam prestvarna da bi bila istinita. Ako ne kužite i bolje, ni ja ponekad sebe ne kužim.

Voli vas vaša vječna "druga violina"

Sjedim na betonu, gledam u nebo, gledam u ljude koje prolaze i iako nisam bila sama, ja sam bila sama. Kraj mene je sjedio dečko koji mi je bio poznat, možda sam ga nekada vidjela, možda sam ga do toga dana znala... U tom trenu nisam bila sigurna, nije mi bilo ni važno… Sjedila sam i slušala, do kraja sam tražila potvrdu da mogu nastaviti dalje, da se uvjerim u nešto što su mi drugi govorili a ja nisam vjerovala. Po tisućiti put ponovila sam istu grešku, gledala sam sve sa osjećajima, vjerovala u ne moguće i po tisućiti puta nisam znala biti bezosjećajna gadura… Tu je završila cijela priča a gdje joj je početak?
Ova ga možda ni nema. Mislim da se nastavlja na nešto već davno započeto. Povezuje se sa pričom prije i pričom prije nje…
Možda je ova zadnja nekako drugačija, malo je više boljela, možda zbog "divnih" riječi koje ti uputi osoba koja to nema pravo, možda zbog spoznaje da sam prekršila neke svoje granice a možda i zbog same činjenice da nekome toliko može biti ne stalo do tebe a da mu drugi dan čak nije ni žao. I onda na kraju svega shvatim da je to moja noć. Noć u kojoj ću riješiti i još jednu stvar. Možda zadnje što ću ja napraviti, jer nakon generalnog spremanja mojih osjećaja izbrisat ću mnoge stvari jer meni to sve nije potrebno u životu. I riješila sam, puna hrabrosti napravila sam nešto što već dugo govorim da hoću. Zbog prve osobe riješila sam problem sa drugom.
Naravno nije završilo nikako, nije ni potrebno da završi, ja sam zadovoljna, Stupid Girl ide dalje, moja noć završila je, ne želim ju ni ponoviti a ni zaboraviti, samo želim da bude uvijek prisutna kada slijedeći puta budem našla u sličnoj situaciji. Samo da me sjeti nekih "divnih" riječi koje mi je uputila dotična prva osoba a možda sam samo neuka i ne znam se šaliti pa takve stvari ozbiljno shvaćam kako to on misli.
Ali sve u svemu čemu se naljutiti na osobu koja te ne pozna, koja ti je u nekom trenutku bila i više od prijatelja, osoba koja nema pojma o svemu tome. Možda ti treba samo dan-dva da to shvatiš kako treba jer svima jednom bude žao. I ja sam to proživjela i ja nisam znala cijeniti prave osobe u svome životu. Sve to kad-tad shvatiš, nažalost prekasno ali shvatiš to je bitno.
Možda o tome ne bi ni trebala pisati ovdje ali prvi puta me je stvarno briga.
Jučer sam se vratila kući kada je počelo svitati i u ulazu me je praktički na smrt preplašio pijani čovjek koji je tamo spavao. Da je bio mrak vjerovatno bi se još više uplašila ali ovako sam ga samo pogledala sa sažaljenjem. Nekako se uklopio u cijelu ovu večer, u završetak priče. Ne znam jel to on u životu zaslužio, mislim da nitko nije ali sjetila sam se nečega što mi je mama još davno rekla. Rekla mi je kako ne trebam žaliti ako sa nekime dečkom ne završi dobro, sve se to dogodi sa nekim razlogom. Možda baš ta osoba do koje je meni u tom trenu stalo jednog dana poput ovog pijanca bude ležala pred nečijim ulazom i kada ga vidim bit ću sretna što sam ja sa drugim, što imam bolji život… A kako stvari stoje vjerujem u to. Ja se nadam da nikada neću tako vidjeti osobu do koje mi je i u jednom trenutku bilo stalo ali ako vidim možda ću tada shvatiti kako me u biti život voli. Možda, nikada ne znaš…
I onda me sve to opet vratilo na početak. Na jednu moju sada već davnu priču... Sada napokon da i nju gledam samo kao priču. Nadam se da će tako i ostati. Možda, nikada ne znam...
Sutra je novi dan, a danas je sutra...

Jedna od mojih omiljenih stvari koje volim raditi je svakako trčanje. Jednostavno uživam u trčanju. Iskreno prvo sam ga uvela u svoj život zbog tipičnih ženskih razloga, izgleda, a onda malo pomalo, što više godina trčim ja više uživam. Općenito mislim da kada se kreneš baviti nekom tjelesnom aktivnosti s vremenom počneš biti ovisan o njoj. Meni trčanje služi na neki način i kao ispušni ventil i nakon njega se osjećam puno bolje. Po ljeti mi se nije teško dizati u šest ujutro i otrčati moju rutu a ni trčati po zimi mi nije nikakav problem.
Prije negdje više od mjesec dana zbog ozljede koljena morala sam stati sa svim jer mi je ozljeda nije bila baš za zezanje.
No prije dva dana opet imam dozvolu za trčanje ali ovaj put uz mog Edu ne mogu bez steznika, kreme i dugog zagrijavanja. Ali ja sam presretna i uz puno manje pretjerivanja nadam se da ću trčati do kraja svog života.
Naravno i dalje se trudim da me što manje ljudi vidi kada idem kući a kada prolazi neki auto imam fobiju da će od mojih obraza misliti kako je semafor upravo pokazao crveno svjetlo. Da i jučer mi je sestra, kada me je vidjela rekla kako izgledam kao da sam cijeli dan orala na nekom polju. Zakon, takvu crvenu put može postići samo jedna osoba koju znam, Petra ti najbolje znaš koja.
O upali mišića ne bi pisala a najkomičnija su tada moja buđenja ujutro. Nepokretna sam do bola.
Na igralištu je navečer gomila ljudi. Imam dojam kao da svi zajedno imamo tjelesni. Ali sve je super, ja opet mogu trčati!!!!!

Skužila sam da mi je ova godina sva neka smotana. Radim neke stvari koje uopće ne bi trebala… Mislim nije to ništa toliko strašno ali ponekad sama sebe iznenadim. Neke osobe jednostavno nisu smjele ući u moj život jer nisu bile u planu. Ali što nije u planu lako se da izbrisati, zar ne? Pogotovo ako shvatiš da su to i zaslužile.

Ali ova smotana godina i nije tako loša. Već kada se sjetim nečega nikada neće moći biti loša. I ne, nije vezano uz prošlu subotu nikako, ni uz onu od prije mjesec dana, ni uz bilo koju subotu ili poznati događaj, ni uz neke umišljene osobe koje bi pomislile da su u tome. Ovo je nešto drugo, nešto zbog čega znam da će me uvijek oraspoložiti a dogodilo se baš oko ove moje smotane godine…

I mrzim onu rečenicu: "Što mi je trebalo to?!". Ali tu je stalno oko mene...

Postoje neke stvari i osobe za koje misliš da jednostavno nikada nećeš moći zaboraviti. Koliko god se trudiš kada se nešto poklopi da se sjetiš uvijek ćeš se sjetiti pa makar mislio kako si to stavio u prošlo vrijeme. Znam da je to ponekad nepravedno prema nekim drugim osobama koje su tu ali jednostavno neke osobe su ti ponekad ne zamjenjive. Ali kada nitko te ne shvaća i to jednostavno držiš u sebi. A i nema smisla spominjati. I dok si s jednom osobom ti misliš na drugu, i dok drugi misle da ti je do nekog stalo tebi je stalo do nekoga drugog. Da to je bolna istina koju većina ljudi prolazi. Baš zbog toga što su ove osobe iz srca ne moguće, što one ne misle dovoljno na tebe i što njima nije stalo koliko i tebi. Možda prije je ali sada više ne. Zato ih spremiš u sebe jer neki trenuci su samo vaši i nije grijeh sjetiti ih se. Jednom će naići netko novi, netko zbog koga ćeš ponovno osjetiti leptiriće u trbuhu a do tada se trudiš biti sa drugima jer možda baš taj netko drugi postane taj novi. Kažu da se najbolje stvari dogode kada ih ne očekuješ… Kažu da se ljubav ne traži, da ona dođe sama… Kažu da život iznenadi, možda onda zaboravim…

Sve mi nekako prebrzo leti, kao da je netko ubrzo vrijeme i ja sam se izgubila u njemu. Nije fer, hoću da ponekad malo se sve uspori, stane na trenutak… Mislim da ipak previše tražim, ionako da budem iskrena u zadnje vrijeme se baš i ne mogu požaliti na svoj život. Naravno ja ne bi bila ja kada ne bi imala nekih gluposti u životu ali sve to nekako trenutno mi pada u zaborav zbog svega super što mi se dogodi s vremena na vrijeme. A i mislim da sam se malo promijenila. Skužila sam da na dosta stvari gledam sa nekog sasvim novog gledišta i začudim se sama sebi što ponekad razmišljam totalno drugačije od onoga što sam razmišljala do nedavno (starim, da ) Znam i točno stvari i događaje koji su utjecali na sve to. Velika je istina da neke osobe, stvari koje su bile dobre i završile glupo, čak i neke loše stvari ponekad naprave neku jako dobru stvar za tebe samog. Stvarno je istina da nikada ništa ne završi loše, samo trebaš sve gledati sa vedrije strane.

Ovaj moj morski život ovih par dana toliko mi je dobro došao. Palo je i moje prvo kupanje ove godine u moru. Bilo je malo hladno ali ja sam plivala i uživala. Ne može meni nikada ništa spriječiti da ja ne uživam u moru. Jednostavno uživam u njemu i zbog toga jedva čekam kada ću opet imati priliku otići tamo.
Uspjela sam i pocrveniti. Mislim, ja ne bi bila ja kada ne bi pocrvenila. I to još ne onako da mi to izgleda super kada pocrni nego da se vidi točno kakvu sam haljinu nosila. Ni kupači kasnije nije sredio stvar.
Za razliku od prošlih godina ove godine je poprilično puno ljudi bilo na moru za ovo doba godine. Kako ja inače tamo sve znam, ovaj put se pojavila gomila novih lica a ona meni već dobro poznata izmamila su mi najveći osmijeh.




Naravno da ne bi mislila kako na nju ne mislim moram spomenuti i moju Anu koja je započela svoj novi život ne baš jako, ali opet daleko od svih nas. Jučer joj je bio prvi dan na poslu a nekako u ovo vrijeme proživljava i drugi. Nadam se da je sve ok.
Hehe, ovo je za Anu



Veliki pozdrav mojoj seki i njenom razredu kojeg vodi na BBB, nadam se da će biti dobri
I za kraj malo slikica mog novog nakita. U zadnje vrijeme mi se nekako sve vrti oko njega a more mi je ovaj put poslužilo kao velika inspiracija.