<	siječanj, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

• Komentari: Da/Ne

• Design by Bubamara.

Ć

Ludi dani, nema šta! Eto ljudi moji eto mene umorne opet na kompjuteru, trošim svoje već i tako čorave oči, svoj već i tako mali mozak, svoje već i tako izmrcvarene prste i da dalje ne nabrajam (jer osim guze na kojoj sjedim ništa više ne trošim).
Novih događaja i doživljaja o kojima bi sada mogla piskarati imam stvarno jako puno a samo zato što mi se lagano spava neću brbljati o tome nego napisati tako malo nešto(ono moš si mislit, koga ja varam), čisto da mi blogić ne bude zapostavljan kao većina stvari koje su do nedavno bile moj život a sada su pale u drugi plan zbog ovih novih.
Danas nemam nikakvu temu u glavi (ono kao inače imam) o kojoj bi pisala...
I tako mi je jedina tema ovih dana moj posao na kojem provedem većinu vremena a ostali dio dana provedem vani tako da moj stan (dragi) me i ne vidi baš puno (mir u zgradi).
Ma sve mi je novo, prijatelji, dan, obaveze, ja... (da napokon sam postala malkić nova osoba(dugo očekivani san)). I tako ja sada kao nova osoba (malkić nova osoba) sa novim sramotama. Eh, samo se meni koja ima 23 godine mogu događati stvari poput onih iz Teena i Ok-a.
Tako sam eto ja sasvim slučajno i zahvaljujući Martini upoznala svoju buduću svekrvu i svekra koji će u mojoj verziji priče sada ucjeniti svog sina koji će se morati vjenčati za mene jer sam ja stvorena za njihovu snahu. Dobra, lijepa, radim u divnoj trgovini... Ma baš za njihovog sina koji će pobjeći u drugu državu i biti gonjen od policije jer je opljačkao bolnicu da bi imao novaca za autobusnu kartu i bijeg (plaća kasnila).
A imaju sina kakvog bi svaka majka poželila za zeta (moja prva). Ne pije, ne puši, radi dobar posao, mlad, navlači potkošulju da mu curi ne ozebu bubrezi... Ma pravi je, ne javlja se, ima divne prijedloge za budućnost, vidiš ga jedva jednom tjedno, ignorira te u gradu...
A ti glupačo pizdi za takvim-GRRRRR!!!
I pjesma za mog savršenog(kao da ju on pjeva):

I takooo, uglavnom, sada kada sam kod savršenih dečki uskoro slijede svatovi od tri moje prijateljice.Prva je udana žena za nekih četiri mjeseca, druga za još toliko a treća za još malo više duže. Ali treća je najzanimljivija. Planovi su u većem tijeku od ove dvije prve zajedno. A bitna stvar da sam ja djeveruša. Khm, khm, khmm... Naravno još jedna moja prijateljica je djeveruša i plan je sada naći djevere jel. I tako se mi dogovorile prije nekih dva mjeseca kako ćemo svaki vikend izlaziti i piti zajedno. To prvo je propalo i slijedi drugi dio plana sada koje smo sklopile u nedjelju na rođendanu od nje. Izlaziti svaku nedjelju po drugom selu i otvoriti dobro oči. Prva stanica je ove nedjelje bilo velegradsko selo Forkuševci. Ah, taj prizor je za pamčenje. Dolaze tri mace u super autu, dvije sređene i treća obučena ko bombon (kako je bilo ne planirano nisam na sebi imala crnu dekoltiranu majicu, petice, uske hlače nego roze patike, plavu bombon majicu, leptirića u glavi (i dalje da ne nabrajam jel)). Već samim izlaskom iz auta osjetim miris svinjca, ugazim u blato i uputimo se prema kafiću iz kojeg trešti narodna glazba i blješti plavo svjetlo. Puno naravno, generacija 1970-1972. Časte te svi mogući, više ne znaš ni tko. Piće samo dolazi. Okolo curice bacaju sise na stihovima poput: Mali mrav u sisi nesto gdje da ga nađem kad mi je i grudnjak nesto ili glasno i ponosno viću Bila sam tvoja avantura.Ili ona neka pjesma Aspirin, sad čekam da neki naronjak otpjeva Lupocet. Kako sam ja totalni frik koji nikada ne ide po selima ovo mi je iskustvo stoljeća. Jedino selo koje mi je upalo u oko su Piškorevci zbog moje veze na daljinu iz Piškorevaca ili Kuševac kroz kojeg prolazim kad idem u Osijek ili Široko Polje jer je stvarno široko, sramota nema šta.
I u ponedjeljak nakon ludog provoda probudim se sa visokom temperaturom. Umjesto djevera ja pokupim virozu. Pih, totalno sam ne cool.
Tako da sam dva dana umirala na poslu (hvala bogu da mi svekar i svekrva nisu došli i vidjeli buduću snahu kako je za vikend ludovala bez njihovog sina(brišem znoj olakšanja sada).
I tako, uglavnom (što ima novo kod vas?)
Sezona horora (ili CD sa hororima) je prošla. Trenutno gledam neki luđački (taman) u prijevodu Cuclač prsta. Znam da zvuči ko porno film (ili možda samo meni zvuči) ali on cijeli film ne radi ništa osim što cucla prst i pokušava se odviknuti od toga. Eh, nikad ne znaš što ljudi oko tebe rade. Baš si sad razmišljam, tko zna kakve deformacije psihičke imaju moji okolo mene(a tek da svoje počnem nabrajati). Sam da do sutra ovo sve zaboravim i ne gledam ljude sa sumljom da cuclaju svoje prste
E, da se sada malo osvrnem na šovinizam u mojoj firmi. Vlada parola:Žene su za sve krive(dok sam ja za onu:Vodimo ljubav a ne rat). Mislim znam da nas ima puno više ali baš da za sve okrive ženu to nije u redu. Pokvare se vrata:ŽENA, nađe se smeće:ŽENA, zaštopa se odvod u skladištu gdje su muški:ŽENA...
Meni je najbolja današnja scena u kojoj sam ja glavni lik a sporedni je u mojoj priči muškarac skladištar. Jedva mičem kutiju sa proizvodima tešku garant sto kila (sad pretjerujem al radi dojma priče moram), gospodin muško gleda i ne pomaže. Odložim ju krajem kutija jer dizanje predstavlja gubitak moje menge još devet mjeseci. Ali gospodin muško bez menge inače prisiljava me da to dignem. Ja prigovaram: Pa muško si pomogni mi malo jer ne vidiš da ne mogu. Odgovor slijedi: Ma samo vas žene želim naučiti kako što. Sada slijedi ono: ŠTAAA????
Ali naravno nisu svi takvi (šovinisti da ali pomognu pokoji put) ali u neke već počinjem sumljati.
Jučer nas četverno svi sretni idemo igrati Pichtionary nakon mog posla u jedanaest navečer i u trenutku našeg puta kući mom frendu otkaže mjenjač (na autu da ne bi svašta pomislili). Tragedija, a znate muške. Njima su njihovi auti Bog. I ja ga tješim, uspoređujem osjećaj sa svojim slomljenim srcem (teškom patnjom) ali i to je njemu premali osjećaj naspram puknutog mjenjača. Ono HALO! Kažem mu.Znam kako se osjećaš tako sam i ja u subotu. Ali ni to ne pomaže. Moj mjenjač nije za usporedit sa njegovim. Eh, nije lako biti ni muško.
A sada ljudi moji ja idem spavati. Ujutro radim.

Pusa svima!
Voli vas Kmet (Nek živi rad):


I kutak za srce:

Ć ljudi (u prijevodu Ćao)

Eto kad ja počnem pisati post, pišem ga tri dana. Naravno napišem pola pa mi se ide spavati jer je kasno onda sve mi se izbriše ili sljedeći dan ono kao idem pisati ponovno jer više nije fora ono od prošlog dana pa tako stalno. Cool nema šta.
Nego uglavnom, jučer sam bila poprilično ljuta i puna doživljaja sa posla dok mi je danas poprilično vesel dan tako da ćemo ono jučer zaboraviti (osim ako ponovno ne odem spavati i sutra počnem pisati novi post). A kako meni u zadnje vrijeme ide, jedan dan je dobar jedan tako tako.
Ne znam zašto ja gledam horore i to ovako kasno navečer. Ne znam jel i vi imate strah onda recimo otići iz sobe. Ja se sada bojim otići na wc a moram ispišati čaj od brusnice. Eto što horori rade. Ja se kladim da oni ljubitelji horora imaju problema sa mjehurom i mokraćnim kanalima. Što se tiče crijevnih problema malo veće nužde to sumnjam da je strah od posranosti manji od ove filmske.
I onda nek neko kaže da su fimovi zdravi.
Sada gledam jedan film, horor naravno. Radi se o sobi (zvuči glupo ali nije,kao). U njoj je umrlo puno ljudi i sada jedan čovjek hoće napisati knjigu o toj sobi i ode sam u nju. I tako eto sada je zaglavio u njoj i ludi.
Sad ja istražujem svoju sobu, i u mojoj je umro jedan čovjek. Od Magde muž (ivi ne znate tko je Magda). Ali zvat ćemo ga tako jer uvijek zaboravim kako se zove. Tako da Magdin muž, tj. njegov duh je zaglavio u mojoj sobi. Za sva čudna događanja u stanu ja njega okrivim.
Garant je on i moj mobitel sredio da ne dobiva poruke.
Da, znam da stalno kukam ali taj moj mobitel je katastrofa.
A ja sam od kada radim postala poput onog štumfa Mrguda. Stalno govorim da nešto mrzim (iako me jedna teta sa posla zove Smiješka). Nije ni svjesna da sam Mrgud.
A obožavam svoje kolege sa posla. Dečki su zakon a cure pogotovo. Tak smo se super skompali da ne mogu zamisliti dan a da ih ne vidim.
Nije ni čudo zbog svega što smo zajedno prošli. One smrdljive krpe, špahtle, metle, dizanje paleta i zatvor bez grijanja neću nikada zaboraviti. Tako eto provodiš cijeli dan sa do tada ne poznatim ljudima i kasnije ti oni postanu netko bez koga ti više nije dan, dan. Eh, kako sada zvučim osjećajno. Neka i trebam.
Nego ovaj, jučer sam baš bila neka ljuta zbog šeficine ne baš ugodne izjave upućene meni i htjela sam joj otpjevati onu staru pjesmu od Srebrnih Krila: Ljubav je za ljude sve. Danas me iznenadila svojim dobrim ponašanjem.
I malo o ljubavi:piiiiiiiiiiiiiiiiiiinnnnniiiiii Klik!
Nema ništa. Trenutno se punim akomulatorom jer mi netko svaki puta uzme sve i onda potroši.
Još ću ja napisati neku horor knjigu o svom ljubavnom životu.
Čisto me sramota ako ikada budem imala unuke. Dobro, ajd nema još tih naznaka (osim one dobre stare metode, napuni i zarobi brakom) ali što ću ja njima pričati?!
Nemam ni jedne romatične, lijepe izjave koju kao mogu prenositi sa generacije na generaciju da pokažem kako su njihovi dide bili romantični u prošlosti.
Što da ja njima kažem?! (panika).
Top pet romantičnih izjava upućenih meni(stvarne):
1. Da smo se seksali sve bi bilo drugačije.
2. Imaš tako fine i nježne ruke, volio bi ti vaditi krv iz njih.
3. Uzeo sam tvoje dlake sa veste i spremio ih u kutijicu za uspomenu.
4. Javit ću ti se.
5. Ne mogu doći pada kiša, pokisnut ćemo u parku.
Hmmmm, da napišem još pet (imam ih).
Ja ću se stvarno pretvoriti u sok od brusnice zbog ovog horora i te sobe.
Ništa idem skupiti hrabrosti i prije spavanja otići na ono mjesto (gdje kraljevi idu pješke).

Veliko Ć

Za subotu (i planove koji se nikad ne ostvare):


I pozdrav mojoj Pepi i Truležu i mojim seksy plodinkama

Jučer ja na poslu trčim na blagajnu pa slažem kereču (inače pseću ali kako kaže moja šefica kereču) hranu pa opet na blagajnu pa slaži jakne pa na blagajnu i tako ja čujem pjesmu između tog mog trčkaranja tamo vamo. Predobra mi je, inaće nisam gledala ni jedan put taj Showtime(ako se tako zvalo) ali pjesmu danas cijeli dan slušam plus jučer na poslu kada bi ju pustili. Hehehe, UGL(avnom) sada moram krenuti se spremati za posao pa da ju malo slušam prije nego odem i na mom blogu...


P.S. Sjetila sam se i ja svog najdražeg(trenutno) "Ovog dana" i iako je prošao i iako ga ja zaboravit neću volila bi da se ponovi sa istom tom osobom i da ta ista osoba ne bude onakva kakva je trenutno(previše tražim jel, da znam).
Bemti ta sjetna sjećanja-grrrr(iako su lijepa ja ih mrzim). Ne volim ih se sjećati volim ih doživljavati(nisam ja ni luda).

Nova Godina, novi post i nova ja (to zadnje moš si mislit). Nemam nikakvih odluka kao ono što bi trebala promijeniti za novu godinu ili stvari koje ću napraviti u njoj. To bi garant završilo katastrofalno kao i svi moji planovi koje bolje da ne planiram. Iako se uhvatim kako planiram pa se na vrijeme zaustavim . Tako što bude, bude...
Eto prošle godine u ovo vrijeme sam bila u busu, vračala se kući iz Krakowa sva tužna i nesretna što nisam još tamo. Sada da nisam dobila posao bi se vjerovatno u istom stanju vračala iz Turske. Ali eto me za kompjuterom u nekom ne definiranom stanju. Trenutno se osjećam ne osjećajno. Nekako me je briga za sve što mi se događa i ne znam kako to uspjevam. Ali baš mi je to cool. Zaključila sam da je to zbog toga što sam doživjela na poslu neke stvarno teške i ozbiljne brige i probleme da sada na neke meni nekoć vrlo važne stvari gledam kao na nešto što nije toliko strašno. Mala Silvija je postala velika. Jeeeee!(moš si mislit) Sutra ću se ja živcirati.
U biti možda neću. Sutra mi dolazi sestra i nadam se da ću dosta dugo biti zauzeta i gledati stvari koje je donjela samo za mene iz Turske. Rekla sam joj da nije važno što, samo nek grabi i kupuje (kao što ja inaće radim u shoppingu).
A bliži se i dan moje plaće. Hmmmm! Plaće koja je već napola potrošena a onaj ostatak po svemu sudeći će uskoro biti potrošen. A ni sama još ne znam kolika je. U našoj firmi to je tajna. Ne smijemo pričati o plaći niti nama smije itko reći kolika mu je (očekujem neku mizeriju, ipak smo dva tjedna radili od sedam ujutro do deset navečer a to je već neki znak).
Nadam se da je sada najgore prošlo.
Ali ako gledam vedriju stranu svega, mala ima mišiće bolje nego ikad.
Iako sam svoj privatni život zapostavila ipak sam svaku subotu uspjela izaći u grad.
Jednom sam zaspala. Trebam krenuti u petnaest do sedam na posao, ja se budim petnaest do sedam. Onda je slijedilo vrlo panično oblačenje i to prvih hlača koje su se našle pod rukom, naravno da su bile one što mi padaju pa sam na poslu večinu vremena provela držeći ih, majica također se našla prva i to najgora ali ajd bar je boja uz kutu. Frizura je bila kriminalna a uspjela sam se čak i našminkati i to vrlo ružno da sam izgledala kao da mi lice otpada. Taj cijeli dan nisam još ništa niti jela niti pila pa se divim sama sebi i mojoj uspješnoj izdržljivosti. Ma nema mi ravne, ak sam to preživjela sve ću ostalo.
Upoznala sam poveči broj novih ljudi i neki su mi postali vrlo dobri prijatelji. U biti svi smo bili praktički 24 sata zajedno.
Ne sjećam se kada sam se napričala sa mojom sestrom jer sam kad bi došla doma odmah zaspala. Ma nikoga osim kolega sa posla nisam viđala. Sada se to kao sve smiruje i vrača na staro.
Ne mogu vjerovati da je već 2008. Pogotovo jer sam ja na svom prvom obračunu blagajne napisala da je 2005.
A obračun je priča za sebe. Bolje da me ne vidite kada idem na njega. Prvo strah od toga da sam u manjku a onda moje panično stanje. Naravno ja to ne pokazujem, budem poprilično cool ali da mi neko može vidjeti što mi tada bude u glavi, ajmeee...
Ma u biti imam toliko doživljaja i priča da bi post bio predugačak da bi ga itko i pročitao.
Sada prvo što moram napraviti je otiči spavati jer se ujutro dižem u pet pa u nove radne doživljaje.
A doček nove godine je bio super. Po običaju ja i moji biseri i sramote.
Ma sada bolje da ne pišem o ničemu jer se sama sebi smijem.
A pošto sam od sutra nova osoba (po sto tisućiti put vjerovatno) idem spavati.

I naravno prigodna pjesma za osobu sa kojom sam počela novu godinu a koja je bila jedna moja loša priča u staroj...


P.S. Nikad se neću udati